Politički stavovi djeda Elona Muska poznati su već dugo - i već nekoliko godina raspravljaju o tome kako bi mogli utjecati na stavove samog Muska, iako ga gotovo nije poznavao imao je dvije godine kad je Joshua Haldeman, djed s majčine strane, umro.
Muskov biograf Walter Isaacson diplomatski je Haldemana nazvao "avanturistom" s "ekscentričnim konzervativnim populističkim idejama", ali otvoreno rečeno, piše nezavisni ruski portal Meduza, Haldeman je bio antisemit, rasist i protivnik demokracije.
Joshua Haldeman rođen je u Sjedinjenim Državama 1902. godine, ali nekoliko godina kasnije s obitelji se preselio u Kanadu. Njegova majka bila je prva poznata kiropraktičarka u zemlji. Sam Haldeman prvo je želio postati poljoprivrednik, ali je bankrotirao tijekom Velike depresije. Preselio se u kanadski grad Regina, administrativno središte pokrajine Saskatchewan, i tamo je dugi niz godina radio kao kiropraktičar. Posao je bio toliko uspješan da je Haldeman, zajedno sa suprugom i četvero djece, živio u kući od 20 soba i putovao vlastitim lakim avionom.
Haldeman se 1936. zainteresirao za tehnokratski pokret. Tehnokrati su se pojavili u Sjevernoj Americi tijekom Velike depresije. Vjerovali su da opći izbori štete samo dovođenjem nesposobnih političara na vlast. Umjesto toga, prema tehnokratima, trebali bi vladati stručnjaci koje su izabrali njihovi kolege: učitelji bi trebali glasati za ravnatelja škola, a liječnici za šefa zdravstva. Na vrhu ove hijerarhije trebali bi biti inženjeri.
"Oni koji stvore civilizaciju na kraju će njome dominirati. Inženjeri i mehaničari stvorili su ovu civilizaciju i nastavit će dominirati", rekao je tehnokratski vođa Howard Scott. Tehnokrati su vjerovali da bi se zemlje Sjeverne Amerike trebale ujediniti u "američki tehnat" pod vodstvom politički nepristranog "velikog inženjera".
Njegovi suradnici izračunavali bi godišnju količinu energije koju proizvodi Technat i podijelili je među stanovnicima starijim od 25 godina. Svi bi dobili isti broj energetskih certifikata, valutu Technata koju bi mogli zamijeniti za robu. Certifikati bi se izdavali bez obzira na to radi li osoba ili ne. Bilo bi moguće raditi samo od 25 do 45 godina, četiri sata dnevno, 165 dana u godini. Umirovljenici bi i dalje uživali u svim potrošačkim pogodnostima Technata.
Takvu su utopiju tehnokrati obećali Amerikancima i Kanađanima iscrpljenim Velikom depresijom. Mnogima se to svidjelo: 1932.-1933. The New York Times objavio je oko 120 članaka u tri mjeseca o tadašnjem novom tehnokratskom pokretu. Na svom vrhuncu imao je više od pola milijuna pristaša samo u Kaliforniji. Njegovi članovi hodali su u sivim uniformama, vozili sive automobile i salutirali jedni drugima kad su se sreli, zbog čega su ih uspoređivali s nacistima, objavio je 2023. The New Yorker.
Joe Haldeman postao je 10450-1
Tehnokrati su se nazivali ne imenima, već brojevima. Tako je Joe Haldeman postao 10450-1. Vodio je tehnokratski pokret, prvo u svojoj rodnoj pokrajini Saskatchewanu, a zatim u cijeloj Kanadi. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, Haldeman se usprotivio sudjelovanju Kanađana u ratu "izvan kontinenta" i predvidio skori početak "novog društvenog poretka". Godine 1940. kanadska vlada zabranila je tehnokratski pokret, a Haldemanu je suđeno. Osuđen je na novčanu kaznu od 100 kanadskih dolara, koja bi mogla biti zamijenjena u dva mjeseca zatvora. Ubrzo nakon toga napustio je tehnokrate.
Haldeman je planirao osnovati vlastitu stranku pod nazivom Total War and Defense, ali stvari nisu uspjele i 1944. pridružio se Stranci društvenog kredita. Ideološki inspirator stranke bio je Britanac Clifford Hugh Douglas, koji je predložio da se građanima dodatno isplati kako bi se premostio jaz između cijena i kupovne moći. Izbore ej smatrao neučinkovitima, ne toliko zbog toga što ljudima nedostaje inteligencije da izaberu kompetentne vođe, već zato što su birokraciju i financije kontrolirali Židovi.
Bio je uvjeren da je Hitler došao na vlast novcem židovskih financijera
Haldeman je očito dijelio to uvjerenje. Godine 1946. predsjedao je nacionalnim vijećem Stranke društvenog kredita u Kanadi. Kada su iste godine njegovi kolege iz stranke bili kritizirani zbog objavljivanja ulomaka iz "Protokola sionskih mudraca" Haldeman je stao u njihovu obranu. Izjavio je da nije toliko važno jesu li protokoli krivotvoreni ili ne, jer se plan koji je u njima izložen "odvija pred nama". Haldeman je također bio uvjeren da je Hitler došao na vlast u Njemačkoj novcem židovskih financijera i da su sami Židovi izmislili antisemitizam kako bi pobudili simpatije prema sebi.
Dva puta se neuspješno kandidirao za parlament Kanade i napustio Stranku socijalnog kredita 1949. godine. Iste godine upoznao je anglikanskog svećenika koji je živio u Južnoj Africi na sajmu u Torontu. On mu je, prema Haldemanovim vlastitim sjećanjima, rekao da će uskoro ova zemlja "postati vođa bijele civilizacije u svijetu". Sljedeće godine Haldeman se preselio u Južnu Afriku, koja je bila u procesu razvoja apartheida.
"Imamo dva domaća dječaka vrtlara (crnca) ljeti, jednog zimi i jednu djevojčicu. Zakon nalaže da ih opremimo odvojenim sobama s namještajem, privatnim WC-om i tušem – bolji uvjeti nego što sam ja imao veći dio svog života u Kanadi. Dajemo im hranu, puno odjeće i plaćamo između 10 i 15 dolara mjesečno. Nemoguće je natjerati domoroca da naporno radi. Potrebna su tri domoroca da bi obavili posao jednog bijelca, a bijelci ovdje rade upola manje od Kanađana", napisao je Haldeman u jedNom svom članku.
Kada je UN osudio aparthejd u Južnoj Africi 1960. kao odgovor na pucnjava na nenaoružanu gomilu u Sharpevilleu, Haldeman je napisao raspravu pod naslovom "Međunarodna zavjera za uspostavljanje svjetske diktature i prijetnja Južnoj Africi".
U njoj je govorio o zavjeri protiv Južne Afrike koju su vodili crni vođe, komunisti i židovski bankari: "Svaki dan perači mozga ponavljaju ono u što žele da vjerujemo: 'domoroci su zlostavljani', 'odvojeni razvoj je pogrešan', 'apartheid nije kršćanski'. Ljudi koji znaju da je to 99% neistina ponavljaju ove laži uporno i emocionalno."
Haldeman je kasnije objavio još jedan pamflet pod naslovom "Međunarodna zavjera u javnom zdravstvu", u kojem je kritizirao cjepiva. Istodobno, u Južnoj Africi više nije bio uključen u politiku tako aktivno kao u Kanadi. Sada su ga više zanimale avanture. Haldeman je otišao na 16 ekspedicija kako bi pronašao izgubljeni grad u pustinji Kalahari, sudjelovao u prvenstvu u pištoljima, napravio motociklistički reli od Južne Afrike do Alžira i letio duž afričke obale. Godine 1974. poginuo je u padu svog aviona. Haldeman je imao 72 godine, njegov unuk Elon imao je dvije godine.
Podsjeća da je Musk 2023. optužio financijera i filantropa Georgea Sorosa, koji je židovskog podrijetla, da "mrzi čovječanstvo" i podržao antisemitsku teoriju zavjere koja kaže da Židovi žele preseliti ilegalne migrante u zapadne zemlje kako bi smanjili bijelu većinu (Musk se kasnije ispričao za ovu objavu). Godine 2024. optužio je demokrate za "uvoz" migranata u promjenjive države i obećao da će njegov Odjel za javnu učinkovitost biti "jedini način za širenje života izvan Zemlje". A 2025. dobio je najšire ovlasti za "poboljšanje" američke vlade - i pokušava automatizirati proces otpuštanja dužnosnika.
Ovi i drugi riječi i djela ne znače da je Musk naslijedio svoja trenutna uvjerenja od djeda (bio je politički neutralan prije 10 godina) ili da je u potpunosti dijelio njegove stavove (nikada nije otvoreno podržavao ideju bijele nadmoći). Ali sličnosti u Muskovim stavovima danas i dugogodišnjim izjavama njegovog djeda su izvanredne, čak i ako su prve nastale neovisno o drugom, vjeruje Levitz.
Godine 2023. — nakon što je Musk kupio Twitter, preimenovao ga u X i napustio moderiranje, pretvarajući platformu u oazu za teoretičare zavjere — Lepore je citirao južnoafričke spise svog djeda o "međunarodnim zavjerama" i napomenuo da gotovo nitko nije znao za njih u to vrijeme, ali ako bi Haldeman danas promovirao svoje ideje, društveni mediji bi mu puno pomogli.
"Politički stavovi djeda nisu odgovornost Elona Muska. Ali da su te izjave danas objavljene u X-u, onda bi odgovornost za posljedice zapravo bila na njemu", rekao je povjesničarka sa Sveučilišta Harvard Jill Lepore
