Reza Pahlavi bio je student u Sjedinjenim Državama 1979. godine kada je njegov otac, posljednji iranski šah, svrgnut u Islamskoj revoluciji. Od tada nije kročio u Iran, no njegove pristaše monarhisti nikada nisu prestale vjerovati da će se jednog dana njihov "prijestolonasljednik" vratiti. Taj dan se možda približava.
Dječak koji je trebao biti kralj
Rođen u Teheranu 31. listopada 1960. godine, Reza Pahlavi bio je predodređen za prijestolje. Kao najstariji sin šaha Mohammada Reze Pahlavija, službeno je proglašen prijestolonasljednikom u dobi od sedam godina. Njegov put prema vlasti činio se neupitnim sve dok Iranska revolucija 1979. godine nije preokrenula sudbinu ne samo njegove obitelji, već i čitave regije.
U dobi od 17 godina, netom prije izbijanja revolucije, napustio je Iran kako bi pohađao obuku za pilota borbenog zrakoplova u zračnoj bazi Reese u Teksasu. Dok je bio odsutan, represivna monarhija njegova oca urušila se pod pritiskom masovnih prosvjeda, a uspostavljen je novi teokratski sustav koji mu je zauvijek zabranio povratak. Njegov otac, nekoć moćni saveznik Zapada, umro je u egzilu u Egiptu, a mladi princ i njegova obitelj ostali su bez državljanstva. Pahlavi je završio obuku i kasnije diplomirao političke znanosti na Sveučilištu Južne Kalifornije. Tijekom Iransko-iračkog rata osamdesetih godina, ponudio se kao dragovoljac u iranskom zrakoplovstvu, no vlasti u Teheranu su ga odbile. Od tada živi u egzilu.
Više od 40 godina Pahlavi je zagovarao mirnu tranziciju i referendum na kojem bi Iranci odlučili o budućnosti svoje zemlje. Međutim, njegova se retorika posljednjih godina znatno zaoštrila. Nakon što su masovni prosvjedi potaknuti smrću Mahse Amini 2022. godine ponovno uzdrmali režim, Pahlavi je pojačao svoje aktivnosti.
Nedavno je pozvao radnike u ključnim sektorima, poput transporta, nafte i plina, da pokrenu štrajkove diljem zemlje kako bi "presjekli financijske žile kucavice" države. Posebno se obratio "mladeži Besmrtne garde", nekadašnjim carskim snagama, i pripadnicima sigurnosnih službi, pozivajući ih na dezerterstvo.
"Pripremam se i ja za povratak u domovinu kako bih u trenutku pobjede naše nacionalne revolucije mogao biti uz vas", poručio je putem svog profila na društvenoj mreži X, pozivajući pristaše da istaknu predrevolucionarnu zastavu s lavom i suncem.
Plan za rušenje ajatolaha
U nizu razgovora za Politico, Pahlavi je detaljno iznio svoj plan za rušenje vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Khameneija, i tranziciju prema sekularnoj demokraciji. Njegova vizija nudi putokaz za okončanje gotovo pola stoljeća vjerske diktature, no istovremeno otvara i brojna pitanja o budućnosti Irana.
Pahlavi tvrdi da promjenu moraju pokrenuti sami Iranci. Oštro se protivi stranoj vojnoj intervenciji i smatra da Zapad treba usmjeriti svoju podršku izravno narodu, a ne tražiti dogovore s režimom koji naziva "najzlokobnijim u modernoj povijesti". Njegova strategija počiva na dva ključna stupa: masovnom građanskom neposluhu i poticanju prebjega iz represivnog aparata.
- Uspješan pokret građanskog neposluha nije moguć bez prešutne suradnje ili neintervencije vojske - rekao je Pahlavi, povlačeći paralele s padom komunizma u Istočnoj Europi.
Njegov je cilj potaknuti "maksimalne prebjege" unutar vojske i moćne Islamske revolucionarne garde (IRGC). Tvrdi da većina pripadnika tih snaga, za razliku od korumpiranog vrha, jedva spaja kraj s krajem i ne želi pucati na vlastitu djecu koja prosvjeduju na ulicama.
Kao poticaj, nudi amnestiju svima koji napuste režim i stanu uz narod, s izuzetkom najviših dužnosnika odgovornih za zločine. Kako bi to proveo u djelo, njegov tim je uspostavio sigurnu online platformu putem koje se potencijalni prebjezi mogu registrirati. Tvrdi da su se već prijavile deseci tisuća ljudi iz vojnih i civilnih struktura.
Vizija nove države
Nakon pada režima, Pahlavi predviđa formiranje prijelazne vlade i sazivanje ustavotvorne skupštine koja bi izradila novi ustav, a koji bi građani potvrdili na referendumu. Inzistira na tri temeljna načela: očuvanju teritorijalnog integriteta Irana, potpunom odvajanju religije od države i jamčenju svih ljudskih prava.
- Moja uloga nije da se kandidiram za neku funkciju. Moja je uloga, međutim, da maksimiziram šansu za svoje sunarodnjake da se oslobode i na kraju putem glasačke kutije odluče kakvu sekularnu demokratsku vladu žele - izjavio je.
Ipak, njegov detaljni plan tranzicije, predstavljen još u kolovozu 2025., izazvao je oštre kritike. Prema tom planu, Pahlavi bi u prijelaznom razdoblju od 18 do 36 mjeseci, s mogućnošću produljenja, u svojim rukama koncentrirao svu izvršnu, zakonodavnu i sudbenu vlast. Kritičari, poput politologa s Harvarda dr. Majida Rafizadeha, upozoravaju da bi Pahlavi imenovao sve ključne dužnosnike, uspostavio posebnu policiju koja bi odgovarala samo njemu te kontrolirao pravosuđe bez ikakvog nadzora ili izbora. Neki su taj nacrt opisali kao "putokaz prema neofašističkoj vladavini" i "izdaju demokratskih težnji iranskog naroda".
Upitna podrška
Iako Pahlavijevo ime odjekuje na ulicama, on ostaje duboko podijeljena figura. Za mnoge, posebno starije Irance, vladavina njegova oca predstavlja zlatno doba modernizacije, gospodarskog napretka i bliskih veza sa Zapadom. Drugi, pak, to razdoblje pamte po brutalnosti tajne policije SAVAK, cenzuri i gušenju svake političke opozicije. Pitanje koje se postavlja jest žele li prosvjednici uistinu povratak monarhije ili u Pahlaviju vide tek simbol otpora represivnoj teokraciji.
Kritike dolaze i iz redova rascjepkane iranske oporbe. Neki istaknuti disidenti optužuju Pahlavijev krug da napada druge protivnike režima, etiketirajući ih kao "ljevičare" ili "teroriste". Iranska oporba i dalje je izrazito rascjepkana, s mnogim vodećim aktivistima u zatvoru. Brojna dijaspora teško pronalazi zajednički glas, iako je Pahlavi prošle godine pokušao okupiti više ljudi oko svog pokreta. Njegov kontroverzni posjet Izraelu 2023. godine, tijekom kojeg se sastao s premijerom Benjaminom Netanyahuom, dodatno je polarizirao javnost. Dok su jedni to vidjeli kao pragmatičan diplomatski potez, drugi su ga osudili kao izdaju.
Sanam Vakil, stručnjakinja za Iran s instituta Chatham House u Londonu, smatra da bi Iran trebao težiti nečemu boljem od oživljavanja "propale" monarhije. Dodala je kako nije sigurna koliku podršku Pahlavi uistinu ima unutar zemlje.
- On nema političkog iskustva i nije izgradio uključivu oporbenu organizaciju - rekla je.
Neovisna i pouzdana istraživanja javnog mnijenja teško je pronaći, a sjećanja na mračniju stranu šahove ere i dalje su duboko ukorijenjena. No, prednost prognanog princa mogla bi biti u tome što trenutačno ne postoji bolja opcija koja bi mogla nadgledati slom klerikalnog režima i osmisliti što slijedi.
- Pahlavi ima prepoznatljivo ime i ne postoji druga jasna osoba kojoj bi se mogli okrenuti. Ljudi su spremni poslušati njegove pozive da izađu na ulice - zaključila je Vakil.
