Neprijatelj mojeg neprijatelja moj je prijatelj, govorili su drevni Indijci stoljećima prije Krista. Najčešće takva poslovica doista i drži vodu, ali ovih dana na hrvatskoj krajnjoj desnici vode se žestoke polemike o tome tko je zapravo pravi istražitelj i tko polaže pravo na povijesnu istinu. Najviše koplja lomi se između Bože Vukušića i Romana Leljaka.
Prvi je glavni tajnik Počasnog bleiburškog voda, a drugi je povjesničar amater zadužen za istraživanje komunističkih zločina bilo koje vrste. Leljak je u hrvatske medije dospio zbog istraživanja Hude jame, jednog od najvećih postratnih zločina nad zarobljenicima: uvjerljivo najviše prostora dobio je na ekranima Hrvatske radiotelevizije.
Rođen u Hrvatskom zagorju, školovao se u Celju te na vojnim učilištima u Sarajevu i Beogradu te je uskoro našao posao u Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Krajem osamdesetih, uoči raspada Jugoslavije, njegova vojna karijera naprasno je prekinuta zbog optužbi za krađu vojne opreme, nezakonito snimanje i krađu novca. Prema pisanju regionalnih medija, Leljak je kasnije osuđen na 14 mjeseci zatvora, ali se konstantno branio govoreći da je to bio politički motiviran proces, kako je već i bilo uobičajeno u to vrijeme.
Nakon raspada Jugoslavije i nakon što je Slovenija postala samostalna država, Leljak se bacio u izdavaštvo i dosta uspješno se bavio time. Fokusirao se na časopise i knjige koji su iznosili alternativne teorije o funkcioniranju vojske i policije. Kasnije se posvetio posredovanju u kreditiranju kupnje automobila preko jedne austrijske banke, sve dok direktor Alfons Schmalzhofer nije preko slovenskih medija zamolio potencijalne kupce da ne koriste Leljakove usluge.
Poslije se bavio prodajom Fiatovih automobila, utemeljio je prvi slovenski tabloid u boji, sudjelovao je u reli utrkama, a u rujnu 1999. godine osuđen je na uvjetnu kaznu od četiri mjeseca zbog neplaćanja alimentacije. Tad se počelo urušavati Leljakovo poslovno carstvo i počela su suđenja u Austriji zbog prevara, stigle su ga optužbe za zlouporabu Diners i American Express kartica, a počelo je i suđenje zbog njegova vođenja tvrtke Avtoideal.
Naime, preko te tvrtke je prodavao Fiate, ali je, kako pišu slovenski mediji, koristio Avtoideal za piramidalnu shemu u kojoj je ljudima obećavao urnebesno visoke kamate od 5 do 7 posto. U zatvor je otišao u veljači 2008. nakon što je dobio po tri i pol godine zatvora za nezakonito dobivanje 54.000 eura od austrijskih banaka te 960.000 eura od oštećenika u predmetu Avtoideal. Tamo je, mogli bismo reći, pronašao pravu inspiraciju za pisanje i posvetio se istraživanju Hude jame.
Godine 2009. izašla je njegova prva knjiga u gotovo dva desetljeća i tad je počeo pisati gotovo nevjerojatnom brzinom. Do prijevremenog puštanja iz zatvora 2012. godine napisao je već desetak knjiga. Posljednjih godina, kad ga pitate o prošlosti, on kaže: "Odslužio sam svu kaznu koja mi je određena". S druge strane stoji jednako kontroverzni Bože Vukušić. Gotovo sve što trebate znati o njemu može se sažeti u naslov jednog članka hrvatskih dnevnih novina:
"Čovjek s dosjeom u tri države vodi Počasni bleiburški vod". Istini za volju, članak je objavljen prije nešto manje od šest godina, ali činjenice i danas stoje. Kad smo pokušali kontaktirati Počasni bleiburški vod, javio nam se gospodin Vukušić osobno, iako on danas nosi funkciju glasnogovornika i glavnog tajnika PBV-a, već godinama kolaju priče da je on zapravo alfa i omega te organizacije.
