U posljednjem dokazu zločina koje je sirijska vlada počinila protiv vlastitog naroda, Amnesty International u svom izvještaju tvrdi da je 13.000 ljudi obješeno u zatvoru Saydnaya od 2011. do 2015. u tajnom progonu disidenata protiv režima Bašara al-Asada, javlja CNN. Sirijsko ministarstvo pravde odbacuje optužbe, prema državnoj agenciji SANA. Nazvalo ih je pokušajem da se našteti međunarodnoj reputaciji vlade nakon posljednjih pobjeda nad pobunjenicima.
Izvještaj sadrži tvrdnje o premlaćivanju i mučenju koji kulminiraju pogubljenjima mnogih zatočenih. Oni koji su preživjeli to što Amnesty naziva "prividna-suđenja" i koji su pobjegli iz zemlje, opisuju mračnu sliku koja se poklapa s izvještajima. CNN donosi dvije priče, kojima doduše nije mogao provjeriti autentičnost. Omar al-Shogre (21) kazao je da su ga uhitili u studenom 2012., naprosto zato što je postojao čovjek kojega su zvali Omar iz Baniyasa, mjesta u kojem su bjesnili intenzivni sektaški sukobi.
U zatvoru su ga optužili da je posjedovao protuzračne projektile. Optužbe, čini se uostalom, nisu bile niti posebno bitne dok je trpio neselektivna mučenja po vojnim i policijskim zatvorima prije nego što je 2014. dospio u Saydnayu. Shebal Ibrahim (39) uhićen je u rujnu 2011. Njega su nakratko zadržali u policijskoj postaji u al-Qabounu prije nego što su ga otpremili u Saydnayu u kamionu za prijevoz mesa.
Obojica ljudi tvrde da su ih vojnici stali mlatiti istog trenutka čim su zakoračili u crvenu zgradu, dio zatvorskog kompleksa Saydnaya, gdje su držali zatočenom većinu civilnih zatočenika. Druga zgrada, ona bijela, bila je rezervirana za zarobljene vojnike i časnike. Drveni štapovi, komadi kabela, elektrošokovi i gusjenice poput onih od tenkova, sve to su koristili kako bi maltretirali zatočene, kaže al-Shogre. Nakon uvodnog premlaćivanja, vojnici su zatvorenicima oduzimali dokumente i novac.
A onda bi nastavili s batinama. No, najgore je tek trebalo doći. Trpali su ih u ćelije s jednim zahodom koji bi im tijekom dana postao jedini izvor vode. Al-Shogre je rekao da je u ćeliji dimenzija 2,5 metara s još toliko skupa sa 11 drugih. Jednog dana čuvari su im potpuno zatvorili vodu, ljudi su uskoro počeli halucinirati. Sljedećeg dana stali su piti urin. Još dan poslije neki su i umrli zbog nedostatka vode. Ibrahim je pak rekao da je ćeliju široku jedan i dugu dva metra dijelio sa sedmoricom.
Prisjeća se da su se unutra smrzavali. Prisjeća se i kako su dijelili komadić kruha i šaku maslina. Prosjeća se i da su pili vodu iz zahoda kad su im jednog dana zatvorili vodu. On je rekao za CNN da su postojale dvije vrste mučenja: "Mučenje za sve i individualno mučenje." Osim zajedničkih mučenja zatočenih u ćelijama, Ibrahim je rekao da je pretrpio još brojna premlaćivanja, čak i nakon što je napustio zatvor Saydnaya kako bi mu u bolnici izvadili tumor iz jetara.
"Tamo su me svi tukli, uključujući medicinske sestre, liječnike i čistače", kazao je. Nakon što se vratio u Saydnayu, jedan od njegovih kolega u ćeliji je umro, možda su mu otkazali bubrezi, možda od hladnoće, rekao je. A kad je pozvao čuvare zbog mrtvog tijela u ćeliji, vojnici su stali mlatiti i zatočene i mrtvaca. "Dva sata su udarali po mrtvom tijelu urlajući: 'Nisi trebao umrijeti, trebao si pretrpjeti još mučenja!'", kazao je. Ibrahim je bio te sreće da nije završio pod omčom kao 13.000 drugih.
Izvještaj Amnesty Internationala navodi da bi zatvorenike usred noći prebacivali iz ćelija u drugu zatvorsku zgradu pod izgovorom da ih samo premještaju. Tamo bi ih objesili, a oni nisu imali pojma što ih čeka sve dok im ne bi navukli omču oko vrata. Izvještaj navodi da su zatočene odvodili na namještena suđenja pri tzv. Vojnom poljskom sudu. Ibrahim je ispričao da su ga jednog dana izvukli iz ćelije, te da je šest sati čekao da ga saslušaju pred sudom.
Ročište je trajalo jednu minutu, kazao je. "Sudac me je pitao blesava pitanja, da bi mi potom rekao neka odjebem", rekao je Ibrahim. CNN-u je pokazao dokument koji je potpisao pukovnik Nasr Muhammad Shabani, glavni tužitelj tog suda. U dokumentu stoji da je bio osuđen na 15 godina teškog rada zbog terorizma, ali i to da ga odmah oslobađaju. CNN nije mogao neovisno provjeriti autentičnost dokumenta. Ibrahim se prisjeća i da su ljude odvodili iz ćelija, dok su ovi mislili da ih odvode na sud. U svakom slučaju: "Samo što sam ja znao da ih odvode objesiti", rekao je.
