Dok prvi put korača Velikom palačom pozlaćenih svodova i odlazi prespavati u predsjedničku, jednu od 700 soba Kremlja, dok bira hoće li sutra ručati delicije poput njemu omiljenoga, divovskog sahalinskog raka s obala Sibira ili možda kavijar i iz koje će mu od deset tisuća butelja vina iz podruma Kremlja natočiti - ali uvijek će prije njega hranu probati kušač da ga slučajno ne otruju - Vladimir Putin mora razmišljati: Napokon sam uspio.
Prošao je svašta... U 75 tisuća kvadrata Velike Palače Kremlja došao je iz 'komunalke', sobe od 20 kvadrata u lenjingradskom stanu kojeg su dijelili s drugima. Hladetina mu je bila poslastica kad je bio dijete. Bio je na dobrom putu da postane lenjingradski delikvent, izbacili su ga iz ruskih pionira. Jedva je preživljavao kao špijun u Dresdenu s 1800 istočnonjemačkih maraka na mjesec. Jeo je salatu za 77 pfeninga u kantini Stasija i pio točno šest boca piva Radeberger na tjedan. Volio je njemačko pivo, ali više od toga nije si mogao priuštiti.
Sramotio se, žicao da mu iz Zapadne Njemačke prošvercaju muzičku liniju Grundig i auto-radio Blaupunkt za staru Volgu. U gepeku je iz Dresdena sa sobom dovukao 20 godina staru 'vešmašinu'... U jednom času već se bio predao i počeo voziti taksi.
Ali sad će napokon sve naplatiti. U presudnom trenutku pomogao mu je - stari dobri KGB. Na Staru godinu 1999. vrata Kremlja su mu se odškrinula.
"Nikad niste čuli za njega. Nećemo vam reći tko je, ali jedan je od nas"
Da će se vratiti na vlast, kako su mogli znati? Bivši KGB-ovci, danas 'umiveni' pod nazivom FSB odnosno Federalnaja služba bezopasnosti Rosijskoj Federaciji (Federalna služba sigurnosti bio bi točan prijevod) čekali su svoj trenutak i znali su da će doći. Barem ako je suditi prema razgovoru na jednoj večeri, nedugo nakon financijskog sloma u kolovozu 1998. godine.
Negdje u Moskvi s malom skupinom visoko pozicioniranih službenika KGB-a večera i jedan američki špijun. Za stolom su bivši šef KGB-a Vladimir Kručkov, Robert Eringer - tajni agent FBI-a - i Igor Prelin, Kručkovljev pomoćnik. Prema Eringeru, Prelin je rekao pred ostalim ostalim gostima da će se KGB uskoro vratiti na vlast. Svi misle da priča gluposti, misli to i Eringer, ali posao američkog špijuna je da pamti tko je što rekao. I on pamti od riječi do riječi.
- Znamo nekoga. Nikad niste čuli za njega. Nećemo vam reći tko je, ali on je jedan od nas. A kad postane predsjednik, i mi ćemo se vratiti... - reći će KGB-ovac Igor Prelin, a zapisati Eringer u svojoj knjizi "Ruse", odnosno "Trik" ili "Zavrzlama".
Eringer je inače od 1993. gotovo deset godina bio FBi-jev undercover agent u Moskvi, glumeći da je, kao konzultant za izdavanje knjiga, iznimno zainteresiran za ispovijest Edwarda Leeja Howarda, nekoć CIA-ina službenika, koji je godinama špijunirao za KGB u doba Hladnog rata i sredinom osamdesetih prebjegao u Moskvu pa umro pod sumnjivim okolnostima 2002.
Tko su 'siloviki', ljudi od sile?
Dakle, najkasnije od 1998. okorjeli KGB-ovci pripremaju Vladimira Vladimiroviča Putina za najveće stvari. Siloviki je ruski naziv za "ljude od sile", bivše špijune, bankare i oligarhe za koje se vjeruje da upravljaju Rusijom iz pozadine. Ili barem određuju tko će njome upravljati. Kručkov i Prelin bili su siloviki, a Putin očito njihov protégé. Slično kao sa slučajem Anatolija Sobčaka.
Bio je očito u pravu Vladimir Usolcev, Putinov nekadašnji kolega špijun iz Dresdena kad je rekao:
- On je imao nevjerojatan dar da šarmira ljude, posebno starije osobe.
Uz stare špijune Kručkova i Prelina, impresionirao je Borisa Jeljcina. Nakon toga i još nekoliko desetina milijuna ruskih umirovljenika koji na svakim izborima glasaju za njega.
Riječi starih KGB-ovaca s jedne obične večere u Moskvi vratit će se Eringeru, tajnom agentu FBI-ja, nakon izbora dvijetisućite godine. Gledat će pozlaćenu dvoranu Velike Palače Kremlja, zidove presvučene tapetima od svile i golema vrata kako se otvaraju dok crvenim tepihom korača novi ruski predsjednik. U ušima mu zvoni... "Znamo-nekoga. Nikad-niste-čuli-za-njega. On-je-jedan-od-nas." Vladimir Vladimirovič Putin.
Loša vijest za velike sahalinske rakove, koji s kliještima i nogama znaju narasti i do metra, ali svakako dobra za KGB-ovce. Opet su na poziciji moći. Kako je Igor Prelin mogao znati?
Putin je sjedio na dvije stolice, čekao je ishod puča
Korupcija je devedesetih žderala Rusiju iznutra, od tad postoji kao pojam "obščak", odnosno javni novac koji na različite načine isisavaju dobro organizirane kriminalne organizacije. Za jedan od takvih slučajeva i nestanak ruda, nafte i ostalih sirovina u vrijednosti od 92 milijuna dolara iz Sankt Petersburga početkom 90-ih evidentno odgovoran bio je i Putin, njegov potpis bio je na dokumentima, ali nikad nije kazneno odgovarao.
Kremlj, odnosno predsjednik Boris Jeljcin odobrio je gradskim vlastima u Sankt Petersburgu u prvoj polovici 90-ih projekt "nafta za hranu" po kojem su trebali mijenjati sirovine za namirnice da se napune potpuno prazni dućani. Ali u grad na Nevi zauzvrat nije stigla niti korica kruha. Inozemne tvrtke koje su trebale sudjelovati u trampi misteriozno su pogašene.
Službeno - objašnjenje je bilo da se "nije osobno okoristio", ali iza svega je možda stajalo nešto drugo. Naime, u knjizi "Čovjek bez lica: Neočekivani uspon Vladimira Putina", Masha Gessen piše kako su se za vrijeme pokušaja puča s ciljem da se zaustavi perestrojka, koji će ipak propasti, u kolovozu 1991. godine, mentor Anatolij Sobčak i njegova desna ruka Vladimir Putin sakrili u podrum industrijskog postrojenja Kirov. To je bila jedna od najvećih ruskih tvrtki za proizvodnju poljoprivredne mehanizacije.
Za to vrijeme, Boris Jeljcin stajao je na tenku i usprotivio se pučistima koji su htjeli zbaciti Mihaila Gorbačova zbog "perestrojke". Gessen sumnja kako je Putin bio agent na tajnom zadatku i čovjek pučista u Sobčakovoj blizini, to bi objasnilo zašto hrana nikad nije došla u Sankt Petersburg, ali jest u Moskvu. Ideja je bila da nakon uspjeha pučisti zapljusnu trgovine glavnoga grada hranom i pridobiju ljude na svoju stranu.
Nakon pada Anatolija Sobčaka 1996., Vladimir Vladimirovič Putin odjednom će se pojaviti u Moskvi kao dio beskrajnog lanca Kremljevih aparatčika. Vrlo vjerojatno mu je u tome pomogla mreža njegovih bivših suradnika iz KGB-a, preporučio ga je Anatolij Čubajs, također rođen u Sankt Petersburgu.
"Putin je bio poslušan kao pas"
Nije prošla ni godina-dvije, Putin je već pod skutama Borisa Jeljcina i imenovat će ga šefom FSB-a. U to vrijeme bio je "poslušan kao pas", reći će Valentin Jumašev, jedan od najutjecajnijih ljudi u Kremlju toga doba.
- Razmijem Borisa Jeljcina zašto je izabrao Vladimira Putina. Dobro znam Putina. On te nikad neće izdati. Ali isto tako znam, jednom kad Putin uzme moć, on je više nikad neće predati nekom drugome - povjerio se 1999. u jednom razgovoru s novinarom Anatolij Sobčak, dojučerašnji Putinov mentor.
Sobčak će dvijetisućite umrijeti pod čudnim okolnostima, slučaj nikad nije procesuiran kao ubojstvo, ali dvojici njegovih tjelohranitelja izenenada će pozlilti, kao da su bili u kontaktu s nekim otrovom. Sumnjalo se da je upalivši noćnu lampu zagrijao otrov koji se nalazio na žarulji. To su bile stare KGB metode, ali - kome bi smetao Sobčak, koji je bio pod optužbama za korupciju dok je vladao Sankt Petersburgom, a Putin mu je bio desna ruka?
Slučaj je zaključen kao prirodna smrt od srčanog udara. Sobčak je puno toga znao o poslovima u Sankt Petersburgu 90-ih i pao je zbog puno manjih optužbi od onih iz kojih se uspješno izvlačio Putin. Tko zna što bi se sve doznalo da je Sobčak poživio i svjedočio na sudu.
Posve iznenađujuće, Boris Jeljcin imenovao je 1998. Vladimira Putina najprije premijerom. A onda je u govoru na Staru godinu objavio kako se povlači i da je njegov izbor za nasljednika dojučerašnji šef tajne službe FSB (Federalna sigurnosna služba), dotad u Moskvi prilično samozatajni Putin.
Za rusku javnost bio je to šok. Znalo se da odlazi jer je prema prošlom Ustavu, prije negoli ga je promijenio Putin, bilo tako - Boris Jeljcin mogao je odraditi samo dva mandata. Ali Putin uopće nije kotirao dobro, mnogi su bili uvjereni da ne može dobiti predstojeće izbore.
'Što misliš o Putinu?'
Svjedok u priči bio je Jeljcinov zet Valentin Jumašev, jedan od predsjednikovih ljudi od najvećeg povjerenja.
- Šef Jeljcinove administracije u odlasku, Anatolij Čubajs, rekao mi je da poznaje jakog menadžera koji bi mi bio dobar zamjenik. Upoznao me s Vladimirom Putinom i počeli smo raditi zajedno. Odmah sam primijetio Putinov fantastičan rad. Bio je briljantan u formuliranju ideja, analizi i argumentiranju svog slučaja - prisjeća se Jumašev.
- Jeljcin je imao nekoliko kandidata na umu, poput Borisa Nemcova, Sergeja Stepašina ili Nikolaja Aksenenka. Razgovarali smo o mogućim nasljednicima. U jednom smo trenutku Jeljcin me pitao: 'Što misliš o Putinu?' Mislim da je on izvrstan kandidat, rekao sam, i da smatram da bi ga trebali razmotriti. Jasno mi je bilo da je spreman za teže zadaće - kaže Jumašev.
Čubajs je inače dva desetljeća kasnije, nakon invazije Ukrajine, napustio mjesto Putinova savjetnika i otišao u inozemstvo. U Italiji je hospitaliziran 2022. jer mu je dijagnosticiran rijedak neurološki poremećaj. Nema dokaza da je žrtva trovanja.
Priča o Putinovu dolasku u Kremlj ima i drugu stranu od one s pozicije moći. Po mnogima, Jeljcinu su servirali gotova imena ljudi iz obavještajne zajednice tako da je dojučerašnjim KGB-ovcima onda praktički svejedno koga će izabrati. Oni se tako i tako vraćaju na vlast.
- Jeljcin je mogao odabrati nasljednika, pod navodnicima, ali sva tri kandidata koja su mu gurnuta bili su iz FSB-a - pojašnjava ruski povjesničar Jurij Felštinski, autor knjige "Od crvenog terora do terorističke države":
- Tu je bio Jevgenij Primakov, koji je bio bivši direktor SVR-a, Vanjske obavještajne službe. Pa Sergej Stepašin, bivši direktor FSK-a, još jedne inkarnacija FSB-a prije nego što je promijenjeno ime. I Vladimir Putin, naravno...
'Putin? Ismijavali smo ga, mislili smo da nema šanse da taj tip dobije izbore'
FSB-ov kandidat broj jedan bio je Primakov, ali on se sukobio s Jeljcinom u nekoliko navrata, navodno i oko njegova prekomjernog konzumiranja alkohola. Govorilo se i da je on osobno čak bio za smjenu Jeljcina zbog svima poznatih problema s alkoholom u koje je zabrazdio, a definitivno nije bio spreman garantirati Jeljcinu imunitet na optužbe za korupciju prilikom obnove Kremlja, nakon što napusti funkciju i izgubi imunitet. Tako je Primakov prekrižen. I to će reći da mu je Putin vjerojatno bio spreman garantirati sve.
Drugi kandidat Sergej Stepašin ostavljao je dojam čovjeka koji je spreman na kompromise s Jeljcinovim političkim protivnicima i neprijateljima. Bio je s njima u dobrim odnosima. Tako je otpao i on.
Ostao je Vladimir Putin.
- Nitko nikada nije čuo za Putina, osim vrlo pažljivih promatrača politike ili ljudi iz Sankt Petersburga. On najavljuje, ‘ovo je moj nasljednik, to je čovjek koji može voditi državu’, a dolazi do općeg ismijavanja. Sve novine u gradu, uključujući i naše, rekle su da nema šanse da ovaj tip dobije izbore osim ako se ne dogodi nešto stvarno izvanredno - rekao je Matt Ivens, direktor Moscow Timesa.
I dogodilo se. Serija stravičnih eksplozija u stambenim blokovima u Moskvi, Bujnaksku, Volgodonsku i Rijazanu. Više od 300 mrtvih. Službena verzija - krivac su čečenski militanti.
- Tražit ćemo ih svugdje. Izbrisat ćemo ih - rekao je Putin, a njegova popularnost u anketama odjednom je počela rasti. Napast će uskoro i dobiti takozvani Drugi čečenski rat. Tamo će instalirati Moskvi odanu vlast i tako će dvadesetak godina kasnije Ramzan Kadirov biti njegova korisna budala kad se bude ginulo u prvim redovima u Ukrajini.
Šest mjeseci kasnije, Putin - tip s kojim do jučer nitko nije ozbiljno računao - pomeo je na izborima bivšeg člana Komunističke partije Genadija Zjuganova, dobivši dvostruko više glasova. Jedan detalj u priči ostao je, međutim, nerazjašnjen. I prilično sumnjiv. Slučaj "Test iz Rijazana".
Tko je podmetnuo Hexogen - eksploziv bez mirisa?
U studenom 1999. godine više od 300 Rusa na spavanju su ubile bombe postavljene na četiri lokacije u stambenim blokovima.
Devet dana nakon zadnjeg bombaškoga napada, 22. rujna, Vladimir Vasiliev, inženjer iz Rijazana, grada od pola milijuna stanovnika na rijeci Oki, bio je na putu kući. Primijetit će tri sumnjive osobe ispred njegove stambene zgrade i odmah nazvati policiju. Kad su stigli, jedna djevojka im je rekla da je vidjela strance kako izlaze iz podruma. Inspektor Andrej Černišev sići će dolje i pronaći tri vreće povezane s nečim što je izgledalo kao detonator ručne izrade.
Pozvana je ekipa za bombe, eksploziv bez mirisa nazvan Hexogen identificiran je unutar vreća i, začudo - uhićena su dva agenta FSB-a koji su viđeni u blizini. Odgovarali su opisu.
Je li moguće da je FSB podmetao eksploziv? Sve s ciljem da bi od Putina napravio heroja koji će spasiti stvar, učiniti ga popularnim i tako dobiti izbore?! Te tvrdnje ne mogu biti dokazane, ali u službeno objašnjenje Nikolaja Patruševa, Putinova nasljednika na mjestu šefa FSB-a, da se "radilo o vježbi" i da je "u vrećama bio šećer" nitko ne vjeruje. Vježba?! Pa tko bi povjerovao u takvo budalasto objašnjenje, tko bi išao u takvu vrstu vježbe usred serije bombaških napada u Rusiji?
- Ono što se dogodilo 2000. izborom Putina bila je konačna pobjeda službi državne sigurnosti - reći će povjesničar Jurij Felštinski:
- Rusija se vodi kao FSB-ov kolegij. Dakle, imate Putina, koji je bivši direktor FSB-a, on je predsjednik. Imate Patruševa, koji je bivši direktor FSB-a, sad je na čelu ruskog Vijeća sigurnosti. I imate Bortnikova, ravnatelja FSB-a. Znamo, na primjer, da su odluku o invaziji na Ukrajinu 2014. donijele ove tri osobe.
Tko su ti bahati mladići u crnim džipovima u centru Moskve?
Oko 70 posto Putinove administracije danas čine ljudi koji su makar u dijelu svoje karijere radili za službe sigurnosti. Za vrijeme Jeljcina to je bilo oko tri posto.
Nekadašnja KGB-ova zgrada Ljubijanka danas je FSB-ovo sjedište. Jesu li zaista toliko moćni i bahati kao što se priča? Prije 6-7 godina građani su ostali zgroženi ponašanjem skupine mladića u centru Moskve.
Na amaterskoj snimci se oko 30 mladića u crnim džipovima, njemačke marke, vozi moskovskim ulicama. Bili su to diplomci Akademije Federalne službe sigurnosti (FSB) koji su glasno slavili završetak školovanja. Mladići u bijelim košuljama su vikali da su oni elitne snage i vladari zemlje, pisao je Deutsche Welle u članku "Povratak KGB-a u Rusiji". Poruka je jasna.
Danas, svi zaposlenici FSB-a i ostalih ruskih tajnih službi oslobođeni su vojne obaveze u ratu u Ukrajini i to dovoljno govori o trenutačnom odnosu snaga u Rusijii. Nema nikakve sumnje da njome danas vladaju tajne službe. Putin je njihov čovjek u Kremlju.
Čini se kao da Rusi nisu svjesni koliko je odmaknuo od početnih demokratskih postavki, kao Solčakov "učenik", kad je došao na vlast. Danas je Rusija gotovo u potpunosti autoritarna država i poživi li pa ostane li na vlasti do 2036. godine, kao što je sam sebi izmjenama ustava omogućio, Putin bi postao najdugovječniji ruski vladar, ispred Ekaterine Velike ili Petra Velikog?!
- Zašto Rusiji ne nedostaje demokracija? Zato jer ona to praktički nikad nije ni bila. Do 1917. bila je monarhija. Do 1991. diktatura. Možda jedino od 1991. do 1994. kad su započeli Prvi čečenski rat. Rusi ni ne znaju što je prava demokracija. Kako bi im mogla nedostajati? - kaže Feltinsky.
Ovako je Putina svojedobno u šali predstavljao mentor Anatolij Sobčak:
- On je novi Staljin, samo bez masovnih ubojstava.
Ovo prvo je bio u pravu. A kad rat u Ukrajni završi brojat će se mrtvi, možda ga je po zlu i nadmašio.
Kad smo već kod Staljina, prema istraživanjima nezavisnog Instituta za istraživanje javnog mnijenja Levada centar iz ožujka 2016., 54 posto Rusa pozitivno gleda na Staljinovu ulogu u Sovjetskom Savezu. Svaki četvrti Rus Staljinov teror vidi kao "nužan".
Takvi, poražavajući vjerojatno će biti i rezultati anketa jednom kad ode Putin.
