Usred svađa i neuspjelih planova za ponovno naoružavanje Europe, mali dragulj počinje privlačiti pozornost. Zove se KNDS, sinonim za "Kampfpanzer": i cilj mu je biti uvršten na burzu početkom 2026. Ni njegova uprava ne skriva svoj optimizam: "Uvrštavanje na burzu u proljeće je realno", rekao je francuski izvršni direktor Jean-Paul Alary, piše za Corriere della Sera dopisnik iz Berlina.
KNDS je osnovan prije 10 godina spajanjem njemačke obiteljske tvrtke Krauss-Maffei-Wegmann i francuske države, preko Nextera. Leopard, NATO-ov "standardni" tenk, nastao je u malom bavarskom selu od par stotina stanovnika. Naime, maleni Pardsdorf je sjedište Krauss-Maffeija. Priča se da je vrijednost cijele priče oko 20 milijardi eura. Visoko za tvrtku koja je svoje prihode u 2024. godini zaključila s 3,8 milijardi eura. To su isti multiplikatori kao i kod luksuznih tvrtki. Zašto? Odgovor je jednostavan: zato što se buduće narudžbe već uračunavaju u cijene, a one za tenkove će eksplodirati. Ne bez lančanih reakcija, koje pogađaju i Italiju.
U berlinskim vladinim krugovima uzima se zdravo za gotovo da će, nakon što se dionice stave na tržište (između 20 i 30%), njemačka država postati dioničar. I dok će privatni kapital pritjecati - kao kod Rheinmetall-a, kraljice DAX-a, indeksa s najvećom kapitalizacijom - ulazak njemačke države pokazuje koliko je KNDS ključan za Berlin. Ne radi se samo o proizvodnji tenkova, radi se o učvršćivanju nacionalne, političko-vojne strategije. Čak i ako vlada ne zahtijeva nužno zlatnu dionicu, vrijedi napomenuti da "ako ste dioničar i primarni klijent, imate dovoljno utjecaja čak i bez zlatne dionice", objašnjava osoba upoznata s pregovorima za Corriere.
Činjenica je da je Merzov plan, "ponovno naoružavanje bez proračunskih ograničenja", promijenio pravila igre. Tenk Leopard 2 koristi se u 18 zemalja, uglavnom NATO-a - a Njemačka ga želi učiniti temeljem europske kopnene obrane. Bundeswehr (oružane snage) naručit će tisuću Leoparda 2 i 3000 pješačkih tenkova Boxer (a da ne spominjemo topništvo). To su ogromne narudžbe. Ali Berlin je povećao svoj obrambeni proračun za 40 milijardi eura (što je samo, za usporedbu, ekvivalentno godišnjem talijanskom obrambenom proračunu, uključujući plaće). Jedan visoki njemački menadžer povjerava se: "Izvana nije jasno, ali to je revolucija. Svi pričamo o tome kako reorganizirati proizvodne procese, o novim lancima opskrbe. To je zaokret u usporedbi sa svime što se dogodilo u našoj industriji od 1989."
Italija je, kao što je dobro poznato, odustala od Leoparda 2 i Boxera. U početku su odabrani da zamijene katastrofalne Ariete i Dardo, nacionalne tenkove koji su doživjeli neuspjeh, a odluka je u Parlamentu donesena početkom 2024. godine. Vlada je kasnije poništila odluku, bez da je oporba imala što reći. Umjesto toga, donesena je odluka da se tenk izgradi interno, povjeravajući ga Leonardu/Rheinmetallu (60/40).
Mnogo se u to vrijeme pisalo o toj podjeli. Kulminirala je kada je Leonardo isključen iz francusko-njemačkog projekta MGCS ( Main Ground Combat System , "sustav sustava") za tenk sljedeće generacije; i kada čak ni komponente (prije svega elektronika) koje je Leonardo predlagao nisu bile prihvaćene za nadogradnju tenka Leopard. U to vrijeme, Berlin je bio pod socijaldemokratskom vladom Scholza. Prema diplomatskim izvorima, prema Italiji je vladala, ako ne arogancija, onda svakako hladnoća i nikakva pomoć.
Merz se bolje snalazi. Italija je, međutim, odabrala svoj nacionalni tenk, koji su njezini kritičari odmah nazvali "autarhičnim tenkom". Ukrajina je svima jasno objasnila zašto ima smisla - u interoperabilnim operacijama, u modernom ratovanju - imati zajedničku ljestvicu i standarde. "Ako se tračnice slome", kaže jedan vojnik, "nitko vam ne može pomoći. A tračnice se uvijek slome."
To nije jedini problem. Projekt Leonardo/Rheinmetall imao je za cilj transformirati europsko tržište i obećava vrhunsku tehnologiju. Osim što je konkurencija podigla stvari na višu razinu: KNDS je proširio svoju tvornicu u Kasselu, kupio tvornicu u Görlitzu od Alstoma, učetverostručit će svoje proizvodne linije do 2028. i planira sastavljati tenkove poput automobila. Tko će kupiti talijanske tenkove? Sigurno ne njemačka vojska. Među vojskom u Rimu dobro je poznato da je igra komplicirana i nema dokaza da su konačni ugovori potpisani. Ali iako projektu od početka nije nedostajalo ni ambicije ni rizika, nitko nije doista predvidio brzinu i težinu njemačkog ponovnog naoružavanja, zaključuje Corriere.
