Teški kič: Reiner nam je sve svoje titule nabio na nos

Portret Željka Reinera, bivšeg predsjednika Sabora koji je dobio svoje mjesto među ostalim portretima bivših predsjednika Sabora nije zanimljiv po tome što je koštao 40.000 kuna (nije niti najskuplji do sada), već po tome što se Reinerov portret prilično razlikuje od ostalih portreta.

Za početak treba primijetiti kako su svi portreti zapravo jako loši. Primjerice, Boris Šprem je gotovo neprepoznatljiv, portret Stipe Mesića možemo komotno nazvati "LSD portretom" zbog pozadinskih boja, a ni za ostale ne možemo reći da su vrhunac likovne umjetnosti.

Međutim, svima, osim portreta Željka Reinera zajedničko je to da su predsjednici na slikama u tipičnoj državničkoj pozi, dok je Reiner odlučio sjesti i frajerski prebaciti nogu preko noge i to u maniri nekog tko sjedi u kvartovskoj birtiji. Osim poze i činjenice da ga je slikar podmladio barem 20 godina, na Reinerovom portretu je najzanimljivija pozadina.

U oko odmah upada količina kiča s hrpom šarenih knjiga, među kojim se posebno ističe knjiga Tuđman, na kojoj se vrlo detaljno vidi naslovnica sa šahovnicom i Tuđmanovim likom, pa možemo pretpostaviti da je slikar dobio priličan slom živaca dok je oslikavao svaki taj detalj. Ne bi nas iznenadilo da je slikar više vremena potrošio dok je slikao pozadinu nego sam Reinerov lik.

Kako je Reiner očito sjedio u nekom kutu nije bilo mjesta staviti hrvatsku zastavu, pa je Reiner mudro izabrao naslovnicu sa hrvatskom zastavom, a još mudriji je bio izbor da je zajedno s njom i prvi hrvatski predsjednik. Doduše, slikar Vlado Jakelić koji je izradio portret je izjavio kako je Reiner tražio da negdje na slici bude i Tuđman, jer mu je on duhovni uzor, pa je Jakelić sam odlučio staviti knjigu s Tuđmanom na naslovnici.

Iza Reinera se vidi još knjiga, čime vjerojatno želi istaknuti svoj intelektualni imidž. Izbor knjiga je kičasto dosadan i vrlo predvidljiv za nacionalni i populistički mindset, i uglavnom je riječ o enciklopedijama i raznoj povijesnoj publicistici poput one "Kultura Hrvata kroz 1000 godina". Tu je još i knjiga o čuvarima Jeruzalemskog groba, kako nitko ne bi zaboravio da je vitez Reiner jedan od čuvara svetog groba, potom ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jer je on akademik, te tri knjige naslova "Hrvatski državni sabor". Reiner je naime bio jedan od inicijatora da Sabor dobije ime Hrvatski državni sabor, tako da ne čudi da se vidi i ta knjiga.

Na polici je i Klasićev udžbenik iz anatomije, što je inače i jedan od najtežih ispita na medicini. Reiner je liječnik, ne smijemo to zaboraviti, a da ne bismo zaboravili tu je Klasić. Reiner je zapravo iza sebe stavio svoju osobnu kartu, da svi vidimo kako je on liječnik, čuvar Isusovog groba, aktivni sabornik, akademik... A zna se što kažu za one koji se vole hvaliti svojim titulama.

Naravno da nitko ne očekuje da predsjednik Sabora na policama drži Jo Nesboa ili Johna Grishama, ali napucavanje pozadine s povijesnom publicistikom govori zapravo o određenoj dozi snobizma. 

Reiner je sve to pokazao gotovo nesvjesno, a pokazao je i još jednu osobinu - taštinu. Naime, kao da nije jasno o kakvom je portretu riječ jer svi ti portreti u Saboru stoje zajedno i napravljeni su pod zajedničkim nazivnikom "portreti predsjednika Hrvatskog sabora", na polici s knjigama se nalazi i medalja ili nešto tome slično na kojem se vidi zgrada Sabora i piše Hrvatski sabor. Za slučaj da postoji još netko tko ne zna da je Reiner bio na predsjedničkoj funkciji i da je slika u Saboru.

Za kraj, fulao je u jednoj stvari - zaboravio je zakopčati sako, pa razdrljena kravata i sako ustvari više odgovaraju načinu na koji sjedi, nego funkciji koju je obnašao.