Kad se govori o Teznom kao najvećoj masovnoj grobnici u Europi, kao što čini Domovinski pokret nakon posjete Ivana Penave slovenskim vlastima, valja ipak biti oprezan jer je brojka od 15 tisuća ljudi donesena ugrubo i vjerojatno nije posve točna. Nedvojbeno je to mjesto masovnog smaknuća, uostalom dijelu pronađenih žrtava ruke su bile vezane žicom, ali hrvatskih žrtava u predgrađu Maribora može biti više, ali i znatno manje od navedene brojke. O čemu se radi?
Tezno se nalazi na jugoistočnom rubu Maribora, na području Tezenskog odnosno Bohovskog gozda. Ondje je još tijekom rata postojao veliki protutenkovski rov, nekoliko kilometara dug, koji se protezao približno od područja Pohorja prema Dravi. Nakon rata dio toga rova iskorišten je kao mjesto pogubljenja i masovna grobnica.
Povjesničar Mitja Ferenc, jedan od vodećih slovenskih istraživača prikrivenih grobišta, vrlo jasno piše da su lokalni ljudi znali za zatrpani rov, iako nisu znali njegove stvarne dimenzije niti se na površini moglo vidjeti da su u njemu ljudski ostaci. Području je desetljećima bio ograničen pristup. Još je važnije da su državne vlasti znale da ondje postoji grobište: u dokumentima slovenskog Republičkog sekretarijata za narodnu obranu područje je 17. srpnja 1984. zaštićeno kao područje vojnih grobova. Dakle, grobnica nije 1999. prvi put „otkrivena“ u smislu da nitko prije nije znao da postoji.
Problem je nastao kada je onuda trebala proći autocesta
Sredinom 1990-ih projektirala se nova autocesta, odnosno mariborska obilaznica, kao dio pravca Slivnica-Pesnica. Projektanti su pri pribavljanju suglasnosti utvrdili da planirana trasa prolazi upravo preko područja koje je još od 1984. bilo evidentirano kao područje vojnih grobova.
U lokacijskom planu čak je izričito navedeno da autocesta između približno km 5+900 i km 6+150 prolazi kroz zaštićeno područje grobova iz Drugog svjetskog rata. Zbog toga je prije početka gradnje određeno sondiranje tla. Propisana je i procedura: ako se pronađu ljudski ostaci, radovi se moraju zaustaviti, uključiti nadležne službe, svaki ostatak zasebno prikupiti i označiti te ga prevesti u mrtvačnicu.
Zato bih formulaciju „masovna grobnica slučajno je pronađena tijekom gradnje autoceste“ koristio oprezno. Autocesta ju je doslovno presjekla i zbog nje je grobnica otvorena, ali postojalo je prethodno saznanje da se na tom području nalazi vojno grobište. Ferencov znanstveni članak ipak navodi i da su tijekom radova građevinski radnici naišli na ljudske ostatke.
Slovenska brigada Gradnik, partizanska jedinica 1940.
Prva sustavna istraživanja započela su 7. travnja 1999. i trajala do 22. lipnja 1999. Istraživao se praktički samo dio koji je smetao gradnji autoceste. Otvoreno je oko 70 metara protutenkovskog rova - Ferenc na jednom mjestu govori o 70, a u nekim izvorima navodi se 72 metra, pisao je Jutarnji.
I upravo je tih nekoliko desetaka metara pokazalo razmjere grobišta.
Rov je na tom dijelu bio širok četiri do šest metara, a dubok približno 3,2 do 3,5 metara. Radnici su prvo građevinskim strojem uklanjali gornji sloj zemlje. Kad su došli do sloja s ljudskim ostacima, nastavili su ručno. U samo 70 metara pronađeni su ostaci 1.179 ljudi. To je u prosjeku gotovo 17 tijela na svaki dužni metar rova. U žrtve se ubrajaju i pripadnici njemačke nacionalne manjine u Sloveniji, kao i oni Nijemci koji su pokušali 1945. pobjeći preko Slovenije u Njemačku te njemački vojnici.
Kako je izgledao sam nalaz
Ferencov opis iskapanja vrlo je precizan. Rov je bio zatrpan šljunkom, a iznad i između ljudskih ostataka pronađeni su tragovi vapna. Kosturi nisu ležali uredno jedan uz drugi nego su bili u različitim položajima, međusobno isprepleteni i naslagani u slojevima.
Kod velikog broja pronađenih ostataka vidjelo se da su:
- ruke bile vezane žicom, najčešće u području nadlaktica i podlaktica
- u nekim slučajevima bile vezane i noge
- na pojedinim lubanjama postojale prostrijelne ozljede
- uz ostatke su se nalazili dijelovi obuće, odjeće i osobni predmeti.
Na temelju pronađenih predmeta i drugih podataka istraživači su zaključivali da veliku većinu ekshumiranih čine pripadnici hrvatskih oružanih snaga iz 1945., ali nisu sve osobe pojedinačno identificirane. Upravo zato je bolje pisati "većinom hrvatski vojnici“ nego tvrditi da je svih 1.179 osoba sa sigurnošću identificirano kao Hrvati. Ferencov rad govori o masovnim smaknućima pripadnika vojske NDH, uz mogućnost pripadnika drugih formacija.
Iskopavanje je dokumentirano gotovo tijelo po tijelo
Posebno je zanimljiv način rada forenzičara.
Kad bi otkrili ostatke, pokušavali su kosti koje pripadaju istoj osobi složiti u jednu cjelinu. Uz njih su stavljali pronađene predmete i ostatke obuće. Mjesto na kojem je pronađena lubanja označavano je brojem i strelicom koja je pokazivala položaj tijela.
Ostatci svake osobe zatim su stavljani u označene polivinilske vreće. Na kraju svakog radnog dana prevoženi su u mrtvačnicu na groblju Dobrava.
Označeno je područje iskopa u Teznom
To znači da nije riječ samo o građevinskim radnicima koji su iskopali kosti: nakon prvog nalaza provedeno je pravo sudsko-medicinsko i kriminalističko iskapanje.
Ali onda dolazi možda najvažniji detalj
Nakon što su očistili tih 70 metara, nisu nastavili pratiti rov. Iskopan je samo dio koji je bio potreban da bi se autocesta mogla nastaviti graditi. Nastavak rova istočno i zapadno od trase ostavljen je netaknut. Ferenc to izričito navodi. To je važno jer je 1.179 tijela bilo pronađeno samo na mjestu na kojem je cesta presjekla rov - nitko tada nije znao koliko daleko se niz tijela nastavlja kroz šumu. Ekshumirani ostaci poslije su položeni u zajedničku kosturnicu na groblju Dobrava i svečani pokop održan je 30. srpnja 1999.
Tek 2007. postalo je jasno koliko je Tezno veliko. Tad je naime slovenska Komisija za prikrivena grobišta odlučila je istražiti nastavak protutenkovskog rova. Nisu ekshumirali cijelo grobište. Radili su sonde na različitim mjestima kako bi utvrdili gdje se nalaze ljudski ostaci. Dana 5. kolovoza 2007. započelo je sondiranje, a u svim sondama na istraženom dijelu pronađeni su ostaci. Istraživači su zaključili da je tijelima ispunjeno najmanje oko 940 metara nekadašnjeg rova.
I tu nastaje često neprecizno prenesena brojka o 15.000 žrtava. Moguće je da ih je toliko, ali broj još jednostavno ne znamo. Nije 2007. iskopano 15.000 tijela. Procjena je dobivena približno ovako: u 70 m rova nađena je 1.179 osoba, što nas dovodi do grube računice od oko 17 osoba po metru. Ako je ljudskim ostacima ispunjeno oko 940 metara, matematička projekcija daje broj reda veličine 15.000 ljudi. Ferenc sam naglašava da je to procjena, a ne popis ili rezultat potpune ekshumacije.
Zato su puno veće brojke koje se ponekad mogu naći u publicistici - 30.000, 40.000 ili čak 80.000 samo na Teznom - vrlo problematične ako se predstavljaju kao utvrđena činjenica. Najčvršće dokumentirane brojke su: 1179 ekshumiranih iz približno 70 metara 1999. godine uz oko 940 metara rova s potvrđenim ostacima nakon sondiranja 2007. Na temelju toga procjena je o približno 15 tisuća žrtava.
* uz korištenje AI-ja
