Norveški političar i državnik Vidkun Quisling imao ambicioznu karijeru u vojsci i diplomaciji prije nego što je postao politički vođa. Quisling je studirao na Norveškoj vojnoj akademiji i kasnije nastavio školovanje u Moskvi, gdje je studirao političke znanosti i diplomaciju. Tijekom Prvog svjetskog rata služio je u norveškoj vojsci, a nakon rata radio je kao vojni ataše u Sankt Peterburgu i Berlinu. Bio je fasciniran Sovjetskim Savezom i boljševizmom, ali je ubrzo shvatio da su njegove političke ideje u velikoj mjeri utemeljene na nacionalističkoj, autoritarnoj i antikomunističkoj filozofiji.
Političku karijeru započeo je kao ministar obrane tridesetih godina 20. stoljeća. Stranku Nacionalna zajednica osnovao je 1933. Stranka je bila inspirirana fašizmom i imala je ideološke sličnosti s Mussolinijevom Italijom i Hitlerovom Njemačkom. Quisling je zalagao za autoritarnu vlast, nacionalizam, teološki konzervativizam, antisemitizam i militarizam. Njegove političke ideje bile su duboko povezane s njegovim uvjerenjima o superiornosti "nordijske rase" i njegovim mržnjama prema socijalizmu, komunizmu i demokraciji.
Quisling je smatrao da bi Norveška trebala slijediti model nacističke Njemačke i postati čvrsto integrirana u europski fašistički poredak. Svojim zagovaranjem takvih radikalnih i autoritarnih stavova, Quisling je stekao samo ograničenu podršku u Norveškoj, jer mnogi Norvežani nisu podupirali fašizam. Unatoč tome, njegova stranka imala je malu, ali odanu bazu pristaša, a Quisling je nastojao širiti svoj utjecaj kroz političke kontakte u Europi, uključujući Adolfa Hitlera.
Početkom Drugog svjetskog rata Quisling je održao brojne sastanke s Hitlerom kako bi ga uvjerio u nužnost osvajanja Norveške. Quisling je počeo ostvarivati svoj cilj kad je, nakon njemačke invazije na Norvešku 1940. godine, postao blizak suradnik nacističke stranke. Hitler je planirao postaviti Quislingsku marionetsku vladu u Norveškoj kako bi olakšao nacističku kontrolu zemlje. 9. travnja 1940., kada su nacisti napali Norvešku, Quisling je bio jedan od prvih Norvežana koji je pozdravio invaziju. U istom danu, Quisling je obavio radijski govor u kojem je najavio da je on preuzeo vlast u zemlji i da je nova vlada pod njegovim vodstvom stavljena u službu nacističke Njemačke.
Njegova vlada je bila odgovorna za progon židovskih građana, političkih neistomišljenika i antifašista. Također je dopustio nacistima da uspostave logore za prisilni rad i provedbu represije nad norveškim stanovništvom. Pod Quislingovom vladavinom, Norvežani su u velikoj mjeri postali podložni brutalnim njemačkim okupacijskim pravilima, a svaki oblik otpora bio je nemilosrdno suzbijan.
Nakon završetka rata, Quislinga su uhitili saveznici i izručili ga Norveškoj. Iako je svoje postupke pokušao opravdati tvrdnjom da je bio "narodni vođa" koji je štitio Norvešku od komunizma i socijalizma, njegova izdajnička suradnja s nacistima bila je nepobitna. U suđenju 1945. godine, Quisling je proglašen krivim za izdaju, veleizdaju i zločine protiv čovječnosti te su ga 10. rujna 1945. osuili na smrt. Pogubilio su ga 24. listopada 1945. godine
