"Tko je došao u Jasenovac, bio je spašen"

Prvo na YouTubeu, potom po opskurnim mjestima poput emisije "Bujica" Velimira Bujanca, a zatim i u onom civliziranijem dijelu hrvatske medijske scene, pojavila se snimka bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića na kojoj tvrdi da Jasenovac nije bio logor smrti tijekom NDH.

Snimka je, navodno, nastala u Novskoj 4. siječnja 1992. Prikazuje Mesića u opuštenijem raspoloženju u manjoj prostoriji s desetak ljudi, očito lokalnih dužnosnika u ratnim uvjetima. Društvo na početku ismijava broj ubijenih Srba u logoru u Jasenovcu, nakon čega Mesić preuzima riječ i navodi da je jasenovački logor radio sve do 1947., da je bila riječ isključivo o radnom logoru, da treba dovesti "svjetsku komisiju i to raskrinkati"...

Mesić je govorio stvari potpuno na tragu snimke s puta u Australiju iz 1991. na kojoj je tvrdio da su Hrvati u Drugom svjetskom ratu pobijedili dvaput, misleći i na uspostavu NDH, te da se za Jasenovac nemaju što ispričavati. Ovaj put bila je riječ upravo o Jasenovcu. "Ljudi su umirali, kao što su ljudi u ratu i inače umirali, od tifusa od dizenterije... Ali to su bili radni pogoni. Bilo je glupo nekoga naučiti da radi u kožari, pa ga nakon toga ubiti... Ljudi su bili ubijani, ali prije dolaska u Jasenovac. Kad je došao u Jasenovac, on je bio praktično spašen, jer je onda bio kao radnik potreban... Prošlo je po 15 ili mjesec dana da nitko nije ubijen. Ali, umirali su ljudi. Djeca su umirala, s materama bi došla, iscrpljena, pa bi umirala", govorio je Mesić.

Svi su ih mrzili Life Fra Sotona i najgori ustaški koljači

Iako je savršeno jasno da je snimka u javnost puštena kao način posebnog obračuna sa Stjepanom Mesićem, zapravo je vrlo lako zamisliti dozu zadovoljstva notornog desničarskog Bujanca dok je najavljivao snimku u "Bujici", ovime je nedvojbeno da je Stjepan Mesić u 1990-ima podilazio ekstremno nacionalističkim, zapravo proustaškim krugovima u vrijeme rata u Hrvatskoj.

Tvrdnje o trostrukom logoru u Jasenovcu, predstavljanju logora kao radnog do 1945., a tek potom logora smrti do 1947., tvrdnje o "spašavanju" logoraša nakon što bi bili dovedeni na mjesto povijesno ozloglašeno kao mjesto na kojem se ubijalo noževima, maljevima, kolcima, sličnim stvarima, danas se u javnom prostoru, pa i privatno, mogu čuti isključivo u ekstremnim krugovima, zapravo i izvan rubova političke scene.

Skandal sa snimkom iz Australije, otkrivenom 2006., Stjepan Mesić je tada objasnio kao "taktički ustupak, pogrešan i promašen, onima koji su Hrvate u otporu velikosrpskoj politici i četništvu kao njezinu osloncu, nastojali mobilizirati na koketiranju s ustaštvom". Jasno je rekao da je bila riječ o takvoj razini političkog oportunizma kojem nije smio pribjeći, bez obzira na to kakva su vremena vladala. Istaknuo je da je upravo on kasnije redovito posjećivao Jasenovac i osuđivao politiku NDH, što doista jest istina.

Povijesno istraživanje Kultura Evo što su sve ustaše kopirale od četnika

Činjenica je, međutim, da mu je iz ormara sada izvučen još jedan kostur s koketiranjem ustaštvom, ovaj put isključivo na temu najgore klaonice ljudi koju je organizirao ustaški režim u Drugom svjetskom ratu. Stjepan Mesić će se stoga i ovaj put morati ispričavati i objašnjavati da je pogriješio, da čak niti politika ne trpi sva raspoloživa sredstva. Bar ne u društvu u kojem se drži makar do tragova civilizacije.

Na kraju krajeva, koliko god Hrvatska povijesno bila sljednica antifašističke pobjede nad fašizmom i nacizmom u Drugom svjetskom ratu, koliko god iskrvarila u borbi protiv okupatora, i za nju vrijedi ono što tradicionano vrijedi u Njemačkoj. U toj perjanici borbe protiv fašizma, nacizma i rasne isključivosti u slobodnoj Europi, iz tragičnih i nepodnošljivo bolnih povijesnih razloga svaka tolerancija na političku trgovinu i slične stvari prestaje u onom trenutku kad se spomene Holokaust.