Čile je u nedjelju dobio novog predsjednika, a pobjeda Joséa Antonija Kasta označila je najoštriji zaokret udesno od povratka demokracije 1990. godine. Ovaj 59-godišnji odvjetnik i otac devetero djece u svom je trećem pokušaju osvojio predsjedničku fotelju s uvjerljivih 58 posto glasova, porazivši ljevičarsku kandidatkinju Jeannette Jaru. Njegova pobjeda odraz je duboke promjene raspoloženja u zemlji koja se, unatoč tome što je jedna od najsigurnijih u Latinskoj Americi, sve više bori sa strahom od porasta kriminala i nekontroliranih migracija.
Kastova kampanja temeljila se na obećanju "čvrste ruke" i povratka reda, što je snažno odjeknulo među biračima umornim od ekonomske neizvjesnosti i osjećaja nesigurnosti.
Kontroverzna prošlost i obiteljsko nasljeđe
Politički i osobni život Joséa Antonija Kasta neraskidivo je vezan uz kontroverznu čileansku povijest. Rođen je u Santiagu kao najmlađe od desetero djece u obitelji njemačkih imigranata. Njegov otac, Michael Kast, bio je poručnik u njemačkoj vojsci i član nacističke stranke koji je nakon Drugog svjetskog rata pobjegao u Južnu Ameriku. Kast je branio oca tvrdeći da je bio prisilno unovačen i da nije dijelio nacističku ideologiju.
Njegova povezanost s desnicom seže i do diktature generala Augusta Pinocheta (1973.-1990.). Kastov stariji brat, Miguel, bio je ministar i predsjednik središnje banke u Pinochetovoj vladi te jedan od "Chicago Boysa", ekonomista koji su proveli radikalne tržišne reforme. Sam José Antonio Kast nikada nije skrivao divljenje prema diktatoru, a kao student prava aktivno je sudjelovao u kampanji da Pinochet ostane na vlasti na referendumu 1988. godine. Njegova izjava "da je Pinochet živ, glasao bi za mene" postala je ozloglašena.
Uspon na vlast iz trećeg pokušaja
Kastova politička karijera traje više od dva desetljeća. Bio je dugogodišnji zastupnik u Kongresu ispred desne Nezavisne demokratske unije (UDI), da bi 2016. napustio stranku i krenuo u samostalnu predsjedničku utrku. Nakon što je 2019. osnovao vlastitu, radikalniju Republikansku stranku, njegov utjecaj je počeo rasti.
Godine 2021. izgubio je u drugom krugu od ljevičara Gabriela Borica, u vrijeme kada je čileansko društvo tražilo promjene potaknuto masovnim prosvjedima protiv nejednakosti. Međutim, u samo četiri godine situacija se drastično promijenila. Razočaranje Boricevom vladom, uz porast nasilnog kriminala povezanog s organiziranim bandama i sve veći priljev migranata, stvorili su plodno tlo za Kastovu retoriku.
- Ova vlada je izazvala kaos, nered i nesigurnost. Mi ćemo učiniti suprotno. Stvorit ćemo red, sigurnost i povjerenje - poručio je Kast tijekom kampanje.
Zidovi, deportacije i mega-zatvori
Kastov program za rješavanje ključnih problema Čilea je beskompromisan. Inspiriran politikom američkog predsjednika Donalda Trumpa, najavio je izgradnju zida i rovova dubokih tri metra na sjevernoj granici kako bi zaustavio ilegalne migracije. Stotinama tisuća migranata bez dokumenata, većinom iz Venezuele, poručio je da se spakiraju i odu ili će biti deportirani "samo s odjećom na leđima".
U borbi protiv kriminala uzor mu je predsjednik Salvadora, Nayib Bukele, čiji je sustav mega-zatvora posjetio prošle godine. Kast planira izgraditi slične zatvore maksimalne sigurnosti, postrožiti kazne i dati veće ovlasti policiji i vojsci. Njegov sigurnosni plan, nazvan "Neumoljivi plan", predviđa potpunu izolaciju vođa bandi od vanjskog svijeta.
Na ekonomskom planu, zalaže se za smanjenje poreza za korporacije, deregulaciju i drastično rezanje javne potrošnje, što ekonomisti smatraju nerealnim. Kao pobožni katolik, žestoko se protivi pobačaju, čak i u slučajevima silovanja, te istospolnim brakovima.
Njegova pobjeda pozdravljena je od strane desnih lidera diljem regije, uključujući argentinskog predsjednika Javiera Mileija i administraciju Donalda Trumpa, što potvrđuje jačanje konzervativnog vala u Latinskoj Americi. Ipak, Kasta čeka težak posao. Njegova stranka nema većinu u Kongresu, što znači da će za provedbu svojih najradikalnijih ideja morati tražiti kompromise.
