Na sam dan Božića, dok je svijet slavio, Sjedinjene Američke Države izvele su zračne udare na ciljeve ISIS-a u saveznoj državi Sokoto na sjeverozapadu Nigerije. Operacija, koju je potvrdio Pentagon i priznalo nigerijsko ministarstvo vanjskih poslova, odmah je razotkrila duboku kontradikciju u sigurnosnoj politici te afričke države.
Godinama su nigerijski dužnosnici inzistirali da u toj regiji ne postoji organizirana džihadistička prijetnja, svodeći nasilje na "kriminal" i "banditizam". Božićni udari postavili su neugodno pitanje: ako ISIS ne djeluje značajno unutar Nigerije, zašto je Washington gađao njihove ciljeve na nigerijskom tlu?
Odgovor seže dublje od puke semantike i zadire u vjerodostojnost vlade, regionalnu sigurnost i strah da su se džihadističke mreže infiltrirale dublje nego što su vlasti spremne priznati.
Problem poricanja i dvostrukih igara
Nigerijska vlada dugo je odbacivala tvrdnje da je nasilje u zemlji potaknuto džihadističkom ideologijom, tvrdeći da su uzroci sukobi oko zemlje i resursa. Taj je stav ponovljen i nakon američkih napada. U priopćenju objavljenom dan nakon Božića, nigerijsko ministarstvo vanjskih poslova opisalo je operaciju kao dio rutinske "protuterorističke suradnje", naglašavajući da nasilje pogađa "i kršćane, i muslimane, i druge zajednice".
Međutim, američki dužnosnici imali su bitno drugačiju poruku. Američki predsjednik Donald Trump objavio je da su udari pogodili elemente ISIS-a koji "opako ubijaju, prvenstveno, nedužne kršćane". U svojoj objavi na društvenoj mreži Truth Social, Trump je bio izravan: "Prethodno sam upozorio ove teroriste da će, ako ne prestanu s pokoljem kršćana, platiti paklenu cijenu, a večeras su je platili." Pentagon je potvrdio da je operacija ciljala ćelije povezane s ISIS-om i da je provedena uz odobrenje nigerijske vlade.
Kontradikcija je očita: Nigerija javno poriče vjerski motiviranu džihadističku prijetnju dok istovremeno tiho odobrava strane vojne udare protiv ISIS-a na vlastitom teritoriju.
Zašto je država Sokoto ključna?
Država Sokoto, smještena gotovo 700 kilometara sjeverozapadno od glavnog grada Abuje, nije tradicionalno središte džihadizma u Nigeriji. Kriza je povijesno bila koncentrirana na sjeveroistoku, gdje djeluju Boko Haram i njegova frakcija odana ISIS-u, poznata kao Islamska država Zapadne Afrike (ISWAP). Njihovo djelovanje uglavnom je bilo ograničeno na države Borno i Yobe.
Prisutnost ISIS-a u Sokotu, blizu granice s Nigerom, signalizira opasnu geografsku ekspanziju, a ne suzbijanje prijetnje. Time se džihadističke ćelije smještaju u blizinu međunarodnih granica i ključnih krijumčarskih ruta koje povezuju Nigeriju s transsahelskim mrežama koje djeluju u Maliju, Burkini Faso i Nigeru. Sigurnosni analitičari već dugo upozoravaju da je sjeverozapad Nigerije postao zona u kojoj se preklapaju aktivnosti bandita, otmičara i džihadističkih operativaca. To vlastima omogućuje da sve pripišu općem bezakonju, dok ekstremistima daje operativnu slobodu. Američki udar sugerira da Washington vjeruje kako je ta linija već prijeđena.
Islamska država u Nigeriji
ISWAP (Islamska država – Zapadnoafrička provincija) je oružana islamistička skupina koja djeluje uglavnom na sjeveroistoku Nigerije i u području oko jezera Čad. Nastala je 2015. godine kada se dio Boko Harama odvojio i zakleo na vjernost ISIS-u. Za razliku od izvorne frakcije Boko Harama, ISWAP se pokušao prikazati kao „discipliniranija” organizacija: uspostavlja lokalne strukture vlasti, ubire poreze, kontrolira trgovinu i nastoji izbjeći nasumično nasilje nad muslimanskim stanovništvom kako bi zadržao njihovu podršku. Ipak, riječ je o nasilnoj pobunjeničkoj skupini koja sustavno koristi teror i oružane napade protiv države i civilnog stanovništva.
Kršćani su jedna od čestih meta ISWAP-a jer ih skupina vidi kao vjerske protivnike i kao dio šireg poretka koji želi srušiti. Napadi se najčešće događaju u obliku upada u sela, zasjeda na cestama, otmica i napada na crkve ili kršćanske zajednice, osobito u ruralnim područjima gdje je državna zaštita slaba. Kršćani su ponekad izdvajani prilikom otmica ili napada na putnike, a nasilje se koristi i kao sredstvo zastrašivanja kako bi se potaknulo iseljavanje, oslabila lokalna zajednica i pokazala moć skupine. Iako ISWAP ponekad tvrdi da cilja prvenstveno sigurnosne snage, u praksi njegovo djelovanje ozbiljno pogađa civile, uključujući kršćane, te doprinosi dugotrajnoj nestabilnosti i humanitarnoj krizi u regiji.
