Ivica Todorić o sebi govori u trećem licu. “Ne može se zasititi”, rekao je svojedobno jedan njegov bivši suradnik, “pa grabi njive, oranice, stepe, tundre, šume, brda, novine, kioske, knjige, rtove, plaže, izvore, blagajne, police… Želi biti vlasnik svega i želi određivati što ćemo svi mi jesti, što ćemo misliti i kako ćemo živjeti. Njegovi se apetiti možda mogu objasniti nekom poslovnom filozofijom i logikom, ali nitko me ne može uvjeriti da je to zdrav i razuman pristup i da je zdravo društvo u kojemu jedan čovjek može prigrabiti toliku moć.” Ljudi iz Agrokora kažu da je do zadnjih dana sam crtao položaje pojedinih artikala na policama.
I kako da se takav Agrokor nosi s konkurencijom Lidla, Spara i drugih dampinških lanaca, koje vode profesionalni menadžeri obrazovani na najboljim poslovnim školama? Ivica Todorić htio je do zadnjeg detalja kontrolirati sliku koju javnost ima o njemu. Njegov privatni svijet od onoga javnoga čuvaju profesionalni bodyguardi . Dvorac dug 54 metra – najdužu privatnu kuću u Hrvatskoj, Todorić je navodno preuzeo samo zato što ga je bilo sram primati europske kraljeve biznisa u nekoj straćari.
- Ja ne patim od luksuza - rekao je u jednom intervjuu. - Niti stignem uživati u njemu. Ali imam bogate i utjecajne prijatelje koji me primaju u svojim domovima. Ako me netko ugosti u dvorcu u Francuskoj, pa gdje bih ja njemu u Hrvatskoj uzvratio? Moram imati infrastrukturu, dodao je a novinari pribilježili kako je njemu odletjeti u Salzburg i tamo se naći s europskom bogataškom creme de la creme isto kao nekom običnom Hrvatu otići Golfom dvojkom do Strizivojne. Tako je to izgledalo u zanosnim opisima hagiografa, no razvoj događaja ispostavio je standardni hrvatski račun: bogatstvo, užici i profit su privatni i tajni; dugovi su socijalni.
Ivica Todorić svakog je dana bacao milijune kuna, pokazali su preliminarni izračuni Agrokorovih dubioza. A oni će biti još i veći. Kad su talijanski revizori, u puno sređenijoj državi, ušli u Parmalat, našli su šest ili sedam milijardi eura gubitaka. Na kraju, minus je bio skoro dvostruko veći od službenog.
Krivci sad gule dugogodišnje robije, a talijanski su istražitelji već u prvoj godini uspjeli vratiti 1,3 milijarde eura zamračenih sredstava. Kod nas, zasad, nula. Aleksandra Šućur, politologinja koja je sudjelovala u brojnim talijanskim istragama, nedavno je za Telegram opširno analizirala slučajeve Parmalat i Agrokor, pa našla brojne razlike, među kojima ovdje spominjemo samo najveću.
Talijani su preko povjerenika htjeli raščistiti stvari; naša vlada ih preko povjerenika želi zamračiti. Osobna imovina Todorića zasad nije pod upitnikom, pa ni najvredniji dragulj u toj kruni: Kulmerovi dvori. No već je Vesna Škare Ožbolt, poznata po “Robin Hood zakonu” (uzmi bogatima koji su bogatstvo stekli nelegalno, daj siromasima) nedavno najavila mogućnost da se i privatna imovina Todorića nađe pod udarom zakona. Talijanski primjer daje joj za pravo: istraga Parmalata pokazala je da su vlasnici te tvrtke, godinu dvije prije sloma – koji su, naravno, očekivali – u porezne rajeve diljem svijeta sklonili desetke milijuna eura. Hrvatska istražna tijela te novce teško će naći. Možda u suradnji s drugim državama.
No sad se u vezi te stvari otvara i sumnja nije li Zdravko Marić, u dvije vlade, kao Todorićev eksponent, kanio minimizirati spektakularni “porezni Uskok”, jedino tijelo koje je, usko surađujući s Amerikancima, Šrvicarcima, Nijemcima i drugim pravnim državama, počelo hvatati kapitalce hrvatskoga kriminala – do danas obično zvane kontroverznim poduzetnicima? Sedamdeset hektara zemljišta i milijuni eura uloženi u gradnju rezidencije kakvu Hrvatska nije nikad vidjela, bili su stvar prestiža.
Još početkom devedesetih Ivica Todorić živio je nešto niže, na Pantovčaku, ali puno skromnije. Stanovao je u očevoj kući, koja je imala samo jednu kupaonicu. Obitelj nije živjela bogato, još manje raskošno. - Smatram se bogatim čovjekom upravo stoga što imam stabilnu i zdravu obitelj. Inače, bogataš nisam ni po jednom kriteriju. Vrijeme u zadnjih deset godina, u smislu stvaranja osobnih vrijednosti, doista - nije bilo moralno. Nedavno je rečeno kako će Vlada mjeriti nekakvo bogatstvo. Osobno neću moći zadovoljiti nijedan kriterij. Da ja ne primam plaću, da mi ne rade sin i kći i da tata nema penziju, teško bih u današnje vrijeme izvukao kraj s krajem - rekao je u vremenima prije Kulmerovih dvora. - Živim u stanu od roditelja, niti imam para na računu, vozim auto od firme i to je - istina. Imam ono što sam imao i prije 1990. godine.
To se u međuvremenu promijenilo. Kulmerovi dvori prostiru se na 55.000 četvornih metara. - Skromni su, ali topao dom - kako bi rekao Gregory Peck u “Prazniku u Rimu”. Ivica Todorić u okolici dvorca napravio je i park na 70 hektara. Glavna zgrada dvora, u kojoj živi s obitelji, ima 2000 četvornih metara, na tri kata, a okružuju je zgrade sa stanovima u koje se smještaju gosti i poslovni partneri.
Unutrašnjost dvora uređena je u duhu 18. stoljeća: nije poznato koji je dominantni stil, vjerojatno bidermajer. U podrumu Dvora nalazi se vinski podrum s lovačkim trofejima. Podovi vile izrađeni su od hrastova parketa, dio prostorija potpođen je mramornim pločicama. Glavni salon je ostakljen pa gleda na park.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kod nas hrvata je uvriježeno da neopraštamo tuđi uspijeh!, ja se stim ne slažem!!! Mi neopraštamo uspijeh stvoren lopovlukom!!!