U povijesti dubrovačkog i hrvatskog pomorstva upisane su brojne priče o hrabrosti, uspjehu i pionirskim pothvatima, ali i one o teškim tragedijama koje se generacijama prenose kao bolna uspomena. Nijedna, međutim, nije ostavila tako dubok ožiljak kao potonuće parobroda Daksa, ponosa dubrovačke flote, koji je 26. siječnja 1930. godine nestao u olujnim valovima Atlantika, odnijevši sa sobom živote svih 38 članova posade. Vijest o najvećoj pomorskoj katastrofi onoga doba pogodila je svaki kutak Dalmacije, od Dubrovnika do Paga.
Parobrod Daksa, u vlasništvu Dubrovačke parobrodarske plovidbe, bio je u svoje vrijeme jedan od najvećih i najmodernijih brodova u Kraljevini Jugoslaviji. Izgrađen 1911. godine u uglednom britanskom brodogradilištu John Readhead & Sons, ovaj čelični teretnjak bio je dugačak više od 113 metara i mogao je prevesti do 7.500 tona tereta. Pokretao ga je snažan parni stroj od 2.400 konjskih snaga, što mu je omogućavalo brzinu od 11 čvorova. Bio je simbol tehnološkog napretka i pomorske moći dubrovačkog brodarstva, a ploviti na njemu bila je čast za svakog pomorca.
Njegovo posljednje putovanje započelo je 10. siječnja 1930. godine isplovljavanjem iz gruške luke. U Vranjicu kraj Splita ukrcao je cement, a u tuniskoj luci La Goulette iskrcao ga je i potom preuzeo teret željezne rudače namijenjen za nizozemsku luku Rotterdam. Nitko nije mogao slutiti da će to biti putovanje bez povratka.
Kobna oluja kod Rta Finisterre
Prije 96 godina, 26. siječnja, Daksa se našla usred silovitog ciklona u Atlantskom oceanu, tridesetak nautičkih milja jugozapadno od zloglasnog španjolskog Rta Finisterre, poznatog kao "kraj svijeta". Vjetar je dosezao brzinu od 120 kilometara na sat, a golemi valovi nemilosrdno su udarali o brod.
U 13:07 sati posada je odaslala prvi SOS signal. Ogroman val razbio je poklopac skladišta broj jedan i voda je počela prodirati u utrobu broda. Unatoč katastrofalnim uvjetima, posada je nadljudskim naporima uspjela okrenuti brod niz vjetar i privremeno stabilizirati situaciju, zbog čega je u 13:58 sati SOS poziv otkazan. No, bila je to samo kratka odgoda neizbježnog. U 15:19 sati odaslan je drugi, posljednji poziv u pomoć. Nakon toga, s Dakse se više nitko nije javio. Brod i 38 članova posade nestali su u tamnim i hladnim dubinama oceana.
Dani neizvjesnosti pretvorili su se u agoniju. Tek 28. siječnja, portugalski ribari kod mjesta Viana do Castelo pronašli su prve ostatke: dijelove zapovjednog mosta, pojaseve za spašavanje i malu brodicu s natpisom "Dubrovnik". Londonski Lloyd's je 5. veljače službeno proglasio brod potonulim.
Tuga je obavila cijelu Dalmaciju. Pedeset troje djece ostalo je bez očeva, osamnaest žena bez supruga. U Dubrovniku su od 9. do 13. veljače proglašeni dani žalosti, a zvona svih crkava zvonila su u spomen na stradale. Najmlađi član posade, mali od kuhinje Jakob Tudorović iz Neviđana, imao je tek 17 godina. Najstariji je bio 56-godišnji vođa palube Ante Srzić iz Makarske. Zapovjednik, kapetan Vlaho Baletin (na slici), bio je rođeni Dubrovčanin, a u trenutku smrti imao je 30 godina.
U sjeni ove goleme tragedije ostale su nevjerojatne priče o onima koji su pukom srećom izbjegli smrt. Hvarani Jure Žbura i Toni Buzolić Mujo trebali su biti na brodu. Prema sjećanjima mještana, Žbura se predomislio dan prije polaska jer je vidio mačku kako napušta brod, što je protumačio kao loš znak. Buzolić se, navodno, noć prije napio i jednostavno nije stigao na ukrcaj. Sličnu sreću imao je i Ivan Šćepanović iz Svete Nedjelje na Hvaru. Treći časnik Nikola Kolumbić pozvao ga je na brod kako bi zaradio nešto novca za obitelj, no Šćepanović se, iz samo njemu znanih razloga, cijeli dan skrivao po dubrovačkim ulicama i tako sačuvao život. Petar Tičić s Paga također je odustao od ukrcaja nakon što se na mostiću za ukrcaj sukobio s jednim časnikom.
Tijelo nijednog pomorca nikada nije pronađeno. Kao trajni spomen na njihovu žrtvu, u crkvi Gospe od Milosrđa u Dubrovniku čuva se zavjetna slika parobroda Daksa. Nekoliko godina nakon tragedije, 1934. godine, školski brod Jadran Kraljevske mornarice, ploveći pokraj Rta Finisterre, zaustavio se na mjestu potonuća kako bi posada u more položila vijenac u čast stradalih kolega.
Iako je riječ o najvećoj tragediji u povijesti dubrovačkog trgovačkog pomorstva, do danas ne postoji nijedno spomen-obilježje posvećeno pomorcima s Dakse. Njihova imena i sudbina žive u sjećanjima njihovih potomaka i u povijesnim zapisima, kao vječni podsjetnik na snagu i nepredvidivost mora koje pomorcima daje život, ali ga ponekad, nažalost, i okrutno oduzima.
Ovo su imena poginulih s godinom i mjestom rođenja:
1. Kap. Vlaho Baletin - zapovjednik - 1900. - Dubrovnik
2. Frano Glavinić - I čas. palube - 1901. - Ston
3. Vojislav Zečević - II čas. palube - 1894. - Livno
4. Nikola Kolumbić - III ča. Palube - 1902. - Starigrad
5. Petar Davidović - Kadet - 1904. - Kaluđerovac (Budva)
6. Anđelko Seidl - Radiotelegrafist - 1904. - Maribor
7. Ante Srzić - Vođa palube - 1874. - Makarska
8. Šimun Puratić - Tesar - 1896. - Sumartin
9. Nikola Bilić - Kormilar - 1904. - Hvar
10. Mato Bibić - Kormilar - 1895. - Hvar
11. Juraj Karković - Kormilar - 1907. - Hvar
12. Ivan Lakoš - Kormilar - 1891. - Kaprije
13. Filip Orlić - Mladić palube - 1910. - Vinišće (Split)
14. Ivan Bašić - Mladić palube - 1905. - Vinišće
15. Ivan Škoda - Mladić palube - 1906. - Poljana (Pag)
16. Viktor Zorović - I čas. str. - 1889. - Pag
17. Antun Depolo - II čas.str. - 1887. - Dubrovnik
18. Drago Jakaša - III čas. str. - 1909. - Split
19. Ante Bilić - str. Pomoćnik - 1907. - Vranjic
20. Fran Janžeković - Str. Pomoćnik - 1911. - Gorica (Split)
21. Ante Kaleb - Vođa stroja - 1889. - Bribinj
22. Jozo Glavan - Ložač - 1889. - Privlaka
23. Danijel Marijan - Ložač - 1906. - Veli Iž
24. Vice Fužul - Ložač - 1888. - Bibinje
25. Antun Jadrić - Ložač - 1880. - Seget
26. Šime Jerak - Ložač - 1895. - Sukošan
27. Franjo Mikin - Ložač - 1888. - Betina
28. Jure Radić - Ložač - 1889. - Baška Voda
29. Antun Staničić - Ložač - 1894. - Baška Voda
30. Mato Cvitanić - Ugljenar - 1908. - Bol
31. Ivan Lukić - Ugljenar - 1900. - Bibinje
32. Božidar Radovčić - Ugljenar - 1907 - Kaprije
33. Roko Pesušić - Konobar - 1887 - Rava
34. Antun Pein - Sobar - 1911 - Dubrovnik
35. Frano Jojo - Sobar - 1912 - Kukljica
36. Antun Pesušić - Mali - 1907 - Soline (Veli Rat)
37. Blaž Maribožić - Kuhar - 1909 - Mravinci (Šibenik)
38. Jakob Tudorović - Mali kuhinje - 1913 - Neviđani (Biograd)
