Trump je kao Bog. Podržava ga 49 posto građana

Ovaj tjedan su u Washingtonu predstavljena dva glavna politička događaja: zaključak suđenja predsjednika Trumpa u Senatu i početak utrke za određivanje tko će biti Trumpov protivnik iz Demokratske stranke na izborima u studenom.

Impeachment je završio točno onako kako je predviđeno, uz oslobađajuću presudu predsjednika, ali se odvijao na nepredviđene načine i njegove bi se posljedice mogle pokazati neočekivano dalekosežnima. Uvijek je bilo gotovo sigurno da republikanski senatori neće počiniti političko samoubojstvo glasajući za osudu predsjednika koji je iznimno popularan među svojim republikanskim biračima. 

Trumpov pokušaj iznuđivanja ukrajinskog predsjednika odricanjem pomoći koju je Kongres odobrio bio je koruptivan, ali nije predstavljao zločin takve veličine da šokira širok spektar Amerikanaca, a puno manje republikance. Paradoksalna je činjenica da je ovaj prekršaj u potpunosti išao u korist aktualnom predsjedniku. Poanta je da se impeachment - smjena izabranog predsjednika s dužnosti - rijetko pokreće iz dobrih razloga.

Prema američkom Ustavu, to je izvanredno oružje koje se može uspješno nositi samo s dvostranačkom podrškom, što je u ovom slučaju gotovo u potpunosti nedostajalo. Republikanci se mogu okriviti za to što nisu uspjeli natjerati Trumpa da zaustavi dvostranački pothvat, a demokrati se mogu okriviti za podnošenje slučaja protiv predsjednika, a koji je imao malo šansi za pobjedu. 

Odgovornost za odluku o smjeni u konačnici je na demokratskoj čelnici Zastupničkog doma Nancy Pelosi, koja se i sama dugo opirala takvom potezu. Ali takav je do sada neviđeni izazov koji Donald Trump predstavlja američkom političkom sustavu. Njegovo je ponašanje doista uvredljivo za milijune - on potkopava vladavinu zakona, slabi institucije i krši norme političkog ponašanja - ali ga podržava golema (iako ne većinska) komponenta medija i javnosti koja ga hvali kao izuzetno učinkovitog vođu i odbacuje ili negira svaku njegovu krivnju. 

Stoga on u određenoj mjeri politički postoji iznad normi, institucija, pa čak i zakona. U tom kontekstu može se suosjećati s poteškoćom gospođe Pelosi - prisiljenu Trumpovim grubim kaznenim djelima da izvrši slučaj smjene koji je pokušala najbolje što može kako bi ga izbjegla, a to bi moglo završiti, kako se bojala, jačanjem predsjednika i daljnjim slabljenjem američkih političkih institucija.

Potencijalna dugoročna šteta zacrtana je načinom na koji se zapravo odigrala drama o smjenjivanju predsjednika. Trumpovi odvjetnici samo su nominalno pokušavali osporiti činjenice slučaja te na kraju tvrdili da njegovo ponašanje, čak i ako su optužbe istinite, ne predstavljaju zlouporabu vlasti, kako je definirano Ustavom. Mnogi republikanski senatori prihvatili su ovo neugodno stajalište, priznajući, ali istodobno umanjujući Trumpovu krivnju u aferi s Ukrajinom. 

Jedina stvarna suspenzija suđenja bila je oko toga hoće li Senat prihvatiti svjedoke i nove dokaze, ali republikanci su to većinom izglasali na osnovi da su činjenice već poznate - ali najviše zato što bi dodatni dokazi samo učinili njihov glas za oslobađanje Trumpa još nepovjerljivijim.

Rezultat je u kratkom roku oslobođeni Donald Trump, koji bi se mogao osjećati slobodnim i ovlaštenim raditi gotovo sve što želi do kraja mandata, pogotovo ako osvoji i drugi mandat te dodatne četiri godine na dužnosti. Dugoročno gledano, stručnjaci se boje da bi Trumpova oslobađajuća presuda mogla oslabiti Kongres u odnosu na predsjednika i uspostaviti niži standard prihvatljivog predsjedničkog ponašanja. 

Ovo se nagađa, ali izbor američkog predsjednika u studenom mogao bi itekako utjecati na budućnost američke nacije. U međuvremenu su rezultati prvih ovotjednih demokratskih predizbora u Iowi počeli oblikovati obrise konačnog obračuna. Dvojica jasnih pobjednika bili su 38-godišnji bivši gradonačelnik malenog South Benda, Indiane, Pete Buttigieg, deklarirani homoseksualac i 78-godišnji senator iz Vermonta Bernie Sanders. Senatorica Elizabeth Warren uradila je dovoljno dobar rezultat.

Veliki gubitnik u Iowi bio je bivši potpredsjednik Joe Biden, čiji bi loši rezultati mogli otvoriti vrata još jednom centrističkom kandidatu da preuzme od Sandersa moguću demokratsku nominaciju. To bi mogao biti Buttigieg, ali većina analitičara vjeruje da bi njegov nedostatak iskustva i slaba podrška među Afroamerikancima mogli ozbiljno ograničiti njegov potencijal. 

Centristički kandidat koji u posljednje vrijeme dobiva najviše pozornosti uopće se ne natječe u prva četiri predizbora. Naime, bivšega gradonačelnika New Yorka, Michaela Bloomberga, koji crpi snagu iz svojeg golemog bogatstva kako bi ciljao na 14 država koje imaju predizbore 3. ožujka, takozvani “Super utorak”. Bloomberg raste u anketama i najviše ima šansi ako Biden ne uspije. Čak je privukao pozornost predsjednika Trumpa, koji sad uporno napada Bloomberga na Twitteru - a to je siguran znak zabrinutosti.

Trump je u ovom trenutku u punom zamahu, preživio je smjenu i uživa najbolje rezultate ankete svojega mandata - odobrava ga oko 49% ispitanika. Ne bi volio ništa više nego da se kandidira protiv Sandersa, samoproglašenog “demokratskog socijalista”, na izborima. Njegov entuzijazam za trku protiv Bloomberga, progresivnog kapitalista s neograničenim sredstvima, manje je očigledan.