The New York Times danas, na zahtjev autora, visokopozicioniranog dužnosnika u Trumpovoj administraciji, objavljuje njegovo otvoreno pismo. To nije tradicionalan način na koji radimo novinarski posao, no vjerujemo kako je ovo od velike važnosti za razumijevanje političke perspektive u državi. Njegov je identitet poznat samo nama i njegov bi posao bio ugrožen otkrivanjem njegovog identiteta.
Predsjednik Donald Trump suočava se s ispitom svog predsjedništva kakvog nije prolazio niti jedan drugi američki vođa u modernoj povijesti.
Nije samo da se protiv njega vodi istraga i da je specijalni tužitelj "sve bliže". Ili da je zemlja potpuno "rascijepljena" radi njegove politike i načina vođenja. Nije čak niti stvar u tome da će u svemu tome sve izgubiti njegova stranka jer je opoziciji samo važno svjedočiti njegovom padu.
Dilema - koju on još u potpunosti ne razumije - jest da mnogi od njegovih dužnosnika i savjetnika vrijedno rade iznutra kako bi onemogućili velike dijelove njegove agende i njegove najgore ideje i inklinacije.
Znam to, jer sam jedan od njih.
Da bude odmah jasno, ovo nije popularni "otpor" ljevice. Mi želimo da administracija uspije i smatramo da su mnogi zakoni Ameriku već učinili sigurnijom i prosperitetnijom.
No, vjerujemo kako je naša dužnost i odanost prvenstveno prema ovoj državi, i da se predsjednik nastavlja ponašati na način da je to pogubno za zdravlje naše republike.
Upravo su se zato mnogi njegovi dužnosnici obvezali učiniti sve što možemo da održimo demokratske institucije dok se u isto vrijeme trudimo osujetiti sve Trumpove krive impulse i nagone dok ne dođe trenutak da ode iz Bijele kuće.
Korijen je problema predsjednikova amoralnost. Svatko tko je sa njime ikada radio zna da njegovi postupci nisu ukorijenjeni ni u kakvim principima ili moralnim zakonima prema kojima donosi odluke.
Iako je izabran kao Republikanac, predsjednik pokazuje vrlo malo afiniteta za ideale koje zagovara ta platforma: slobodu ideja, ljudi i tržišta. U najboljem slučaju, poziva se na te ideje u svojim napisanim govorima, a u najgorem slučaju otvoreno ih napada.
Uz dodatak njegove propagande i guranja ideje kako su mediji "neprijatelj ljudi", impulsi predsjednika Trumpa su generalno protiv trgovine i antidemokratski.
Nemojte me krivo shvatiti, ima sjajnih i zaista velikih trenutaka koje neprestano negativno pisanje o administraciji ne može uhvatiti: efektivna deregulacija, povijesna porezna reforma, jača vojska i mnoge druge stvari...
No, to su sve uspjesi koji su došli usprkos, a ne zahvaljujući, predsjednikovom načinu vođenja, koji je nestrpljiv, huškački, sitničav i neefikasan.
Od zaposlenika Bijele kuće do zaposlenika u agencijama, svi će dužnosnici privatno priznati da na dnevnoj bazi ne mogu vjerovati kako se ponaša i što od njih traži njihov šef i vođa. Mnogi rade na tome da nekako "izoliraju" svoje operacije od njegovih hirova.
Sastanci s njime najčešće znače da se odmah odmaknete od teme o kojoj morate razgovarati, kao i to da on zapadne u jedan od svojih repetitivnih buncanja. Njegova impulzivnost rezultira u nedovršenim, neraspravljenim i ponekada ozbiljno nepromišljenim odlukama od kojih se moramo odmicati.
"Doslovno nema načina da procijenimo hoće li promijeniti mišljenje o nekoj temi iz jedne minute u drugu", rekao mi je nedavno jedan visokopozicionirani dužnosnik, izmožden od rada u Ovalnom uredu gdje predsjednik okreće leđa velikoj odluci koju je donio prošli tjedan.
Njegovo suludo ponašanje bilo bi još i gore da nema nas neopjevanih heroja u Bijeloj kući. Neki od njegovih suradnika i savjetnika u medijima su prikazani kao zločinci. No, privatno oni su riskirali sve kako bi loše odluke zadržali unutar zidova zapadnog krila, iako, postalo je jasno kako nisu uvijek bili uspješni.
To je možda loša i slaba utjeha u ovoj kaotičnoj eri, no Amerikanci bi trebali znati da u sobi postoje i odrasli. U potpunosti vidimo i prepoznajemo što se događa i pokušavamo napraviti pravu stvar i donijeti dobru odluku i onda kada Donald Trump ne želi.
Rezultat je dvotračno predsjedništvo.
Pametni i pronicljivi promatrači primijetili su kako ostatak administracije radi nešto posve drugačije, i proziva države poput Rusije kada ih treba prozvati, poziva na rigorozne kazne i potiče da se naši saveznici tako i tretiraju, a ne da im se "ruga" i ponaša kao da su nam rivali.
Kad je o Rusiji riječ, predsjednik Trump nije htio izbaciti Putinove špijune kako kaznu za trovanje nekadašnjeg ruskog špijuna na tlu Velike Britanije. Tjednima se žalio jer su ga njegovi vlastiti članovi kabineta "tjerali" da se suoči s Rusijom, i bio je istinski frustriran jer je SAD nastavio sa sankcijama naspram te države radi njezinog ponašanja. No njegov tim predan nacionalnoj sigurnosti zna bolje od toga, svjesni su da je trebalo reagirati, te prozvati Moskvu.
To nije rad "tajne države" (tzv. "deep state"), to je rad stabilne države.
S obzirom na nestabilnost kojoj smo svjedoci, bilo je šuškanja unutar kabineta o aktiviranju 25 Amandmana koji bi pokrenuo kompleksni proces uklanjanja predsjednika. No, nitko nije htio ubrzati ustavnu krizu. Odlučili smo kormilariti ovom administracijom u pravom smjeru sve dok ona - na ovaj ili onaj način - ne dođe svome kraju.
Veći je problem ne to što je Trump napravio instituciji predsjedništva, nego što smo mi kao nacija dozvolili da on učini nama. Potonuli smo jako duboko i dopustili da naš diskurs sklizne u nedopustivo blato, okljaštren od svake uljudnosti.
Senator John McCain najbolje je to sročio u svom oproštajnom pismu. Svi bi Amerikanci trebali poslušati njegov savjet i osloboditi se okova "plemena" i "stranke" te ciljati visoko sa zajedničkim vrijednostima i dijeljenom ljubavi prema ovoj zemlji na umu. To je ono što će nas ujediniti.
Senatora McCaina možda više nema. Ali uvijek ćemo imati njegov primjer - zvijezdu vodilju u tome kako povratiti čast u javni život i javne diskurse. Trump se takvih časnih ljudi možda boji, ali mi bi ih trebali štovati.
Postoji tihi otpor unutar administracije, vođen od strane onih koji svoju zemlju stavljaju na prvo mjesto. No pravu će razliku napraviti oni "obični" građani koji se uzdignu iznad politike, izbrišu partijske redove i platforme s jednim ciljem na umu - dobrobiti Amerike.
jadnih li američkih novinara - nikako ne mogu prihvatiti da je umjesto njihove hillary u ovalni predsjednički ured ušla pripravnica monica i p....ila billyju, a nesretna hillari "popušila" od trumpa
Pravi potez bih bio, promijenite predsjednika!!! A nakon toga neka SAD dokaže svoje kvalitete.
potpuno je jasno da Trump nije tako finih manira kao gospođa koja se cerekala kad su razvlačili Gadafijef leš u izravnom prijenostu iz Libije, i da zato mora otići.