Ono što su trebali biti najobičniji lokalni izbori u Turskoj pretvorili su se su svojevrstan referendum o proteklih 15 godina Erdoganove vlasti. Njegova je stranka AKP, nakon 25 godina, izgubila vlast u glavnom gradu Turske, Ankari, a čini se da će izgubiti i najveći grad Istanbul.
Usprkos tome na razini države koalicija s AKP-om na čelu dobila je više od 51 posto. Za glasanje se registriralo oko 57 milijuna ljudi, a na izbore je izašlo oko 85 posto.
Ankaru je preuzela sekularna stranka CHP i njezin gradonačelnički kandidat Mansur Yavaş. Sve se to događa tijekom nastavka ekonomskog tromjesečnog "pada" gospodarstva. Inflacija, povećanje cijena živežnih namirnica i više cijene života. Lira je jako izgubila na vrijednosti.
Erdogan i njegova stranka uzdrmani su i traže ponovno prebrojavanje glasova, a ponegdje možda i reizbore.
U Istanbulu, gradu od 15 milijuna stanovnika, njegovi su pristaše prvo slavili, a onda je izašla informacija kako je razlika 3.000 glasova, a 1 posto glasova još nije prebrojeno, opozicija kaže - zato da bi Erdogan mogao "ukrasti pobjedu".
Pristaše obiju stranaka tamo su proglasile pobjedu, no kako je vrijeme prolazilo AKP-ov kandidat Binali Yildirim "priznao" je kako "kaskaju" oko 28.000 glasova, ali zato jer je riječ o "nepravilnom brojenju glasova te da očekuju istragu i ponovno prebrojavanje."
"Dobili smo Istanbul, ali iz legalnih razloga još ne možemo formalno proglasiti pobjedu. Čekamo da vrijeme za pritužbe i formalno prođe", rekao je glasnogovornik CHP-a. Zanimljivo je kako je CHP pobijedio i u trećem najvećem turskom gradu, Izmiru.
U Istanbulu je, pak, 1994. predsjednik započeo svoj uspon ka vrhu.
Predsjednikovo ime možda nije bilo na listićima, ali on je, piše The Guardian, neumorno lobirao za svoju stranku. Htio je skrenuti pažnju sa ekonomije i izbore je proglasio pitanjem "nacionalnog opstanka". Konkurenciji je pod noge bacao klipove svih vrsta, od toga da ih krivi za inflaciju nadalje, suradnju s teroristima ili pretjerano "zapadnjaštvo".
Erdogan je na konferenciji za novinare priznao kako je izgubio kontrolu nad brojnim gradovima te se obvezao na ekonomske reforme. Rekao je kako će se "implementirati jak ekonomski program koji neće kompromitirati slobodno tržište".
Većina se analitičara slaže da, čak i ako dobije Istanbul, biti će to sa nekoliko tisuća glasova što će biti, svjestan je zasigurno Erdogan, žestok poraz.
Ekonomska je situacija tako loša da je država organizirala tržnice gdje prodaju jeftinije voće i povrće te krive spekulante i posrednike za cijene koje idu u nebo.
"Vlada vidi kakve probleme ima prosječni građanin i na ovaj način pokušava pomoći. Te tržnice i šatori su tu da pomognu građanima", kaže 36-godišnja kućanica Nedime Sahin, a 22-godišnji student Faruk Kuzu se ne slaže.
"Ovo ništa ne popravlja. Daju jeftinu hranu da bi dobili glasove, a ekonomija pati", kaže.
Erdogan koji, prvo kao premijer, sada kao predsjednik vodi zemlju od 2003. godine svojoj stranci pripisuje ekonomsku tranziciju i rast države. Opozicija, pak, tvrdi kako su oni krivi za siromaštvo koje vlada Turskom.
"Turska nikada nije bila ovako siromašna. Ljudi kupuju samo osnovne stvari. Želimo akciju od ljudi na vlasti, ne samo prazna obećanja koja daju već godinama", kaže Gamze Akkus Ilgezdi, potpredsjednica CHP-a.
Mnogi kažu kako je tajna dosadašnjeg Erdoganovog uspjeha nedostatak dobre, kvalitetne i organizirane opozicije.
"Ne ide mu uopće dobro, ali unutar CHP-a je toliko internih borbi da mnogi glasaju za AKP jer ne znaju što bi. Plus, oni u zadnja dva desetljeća jedini imaju iskustva sa rukovođenjem", kaže Beyazit Kocaoglu, 24-godišnji student za Al Jazeeru.
Opozicija to negira. HDP pak nije kandidirao vlastite članove u šest najvećih provincija, nego su odlučili podržati kandidate koji su opozicija Erdoganu.
AKP tvrdi i kako CHP surađuje sa propovjednikom i biznismenom Fethullahom Gulenom, okrivljenim za pokušaj rušenja Erdogana 2016. kada je poginulo više stotina ljudi. CHP tvrdi da su to "neutemeljene gluposti". Isto tvrdi i Gulen, koji živi u SAD-u.
Erdogan otvoreno tvrdi i kako je to urota Europe ali i nekih arapskih zemalja koje žele vidjeti da AKP nestane u ropotarnici povijesti.
Urbana je Turska Erdoganu okrenula leđa, i pitanje je čekaju li oslabjelog predsjednika još neka iznenađenja. Gubitak Ankare, Izmira, a vjerojatno i Istanbula nenadoknadivi su gubitci i jasna politička poruka naroda.
