Pitanje takozvane Hrvatske pravoslavne crkve, koju hrvatska država pravno ne prizna, u fokus je vratio Domovinski pokret.
Naime, nakon božićnog prijema SNV-a Milorad Pupovac žestoko je jučer odbacio ideju koalicijskog partnera HDZ-a, Domovinskog pokreta, o osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve u idućih pet godina. Između redaka, dao je Pupovac naslutiti da će se i njega oko toga itekako nešto pitati jer, makar formalno nije dio vladajuće većine, s HDZ-ovom vladom "surađuju kroz operativne programe koje je Vlada donijela i u kojima su oni sastavni dio".
- Na to ne gledam sigurno dobro jer Hrvatska pravoslavna crkva ima strašnu tragediju iz vremena Drugog svjetskog rata i Pavelićevog ustaškog režima kada je prvi puta formirana i kada je služila za nečasne vjerske i političke ciljeve. Tako da oni koji to obnavljaju moraju biti svjesni da to ne može biti prihvaćeno - rekao je Pupovac.
Što je uopće Hrvatska pravoslavna crkva, kojoj se žestoko protivi Milorad Pupovac? Osnovao ju je Ante Pavelić zakonskom odredbom od 3. travnja 1942. godine.
U njoj je, zmeđu ostaloga, stajalo:
Na području Nezavisne Države Hrvatske osniva se Hrvatska pravoslavna crkva, koja je samosvojna (autokefalna). (...) Grb Hrvatske pravoslavne crkve sastoji se od poluštita s dvadesetpet pačetvorinskih polja, bielih i crvenih, poredanih naizmjence u pet redova tako da je početno polje bielo, a u sredini poluštita stoji jednakokraki križ modre boje. Sve crkvene oblasti, crkvena samoupravna tiela i crkveni djelatnici torgani) imaju svoje žigove s crkvenim grbom u sredini i nadpisom okolo: “NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA”, a izpod toga ime samoupravnog tiela. odnosno crkvenog djelatnika (organa) i oblasti i oznaka mjesta njihova sjedišta. (...) Na čelu Hrvatske pravoslavne crkve stoji patrijarh, koji je ujedno mitropolit zagrebačke mitropolije. Naslov je patrijarha: »PATRIJARH HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE I MITROPOLIT ZAGREBAČKI«. (...) Župa (parohija) je zajednica pravoslavnih osoba, koje stoje pod duhovnih upravljanjem župnika (paroha). U jednom mjestu može biti više župa (parohija). Više mjesta mogu sačinjavati jednu župu (parohiju). (...) Župu (parohiju) čine najmanje 400 pravoslavnih domova. Dom je svaka zasebna pravoslavna obitelj kao i punoljetna osoba sa samostalnim zanimanjem. (...) Patrijarh i episkopi, kao i sve druge vjerske osobe, i osobe, koje se nalaze u vjerskoj službi, polažu ovu prisegu: »Ja N. N. prisižem Bogu Svemogućem, da ću državi Hrvatskoj i Poglavniku, kao predstavniku njezina vrhovničtva, vjeran biti, da ću se svetih kanona, crkvenoga ustava i ostalih crkvenih i državnih zakona i propisa savjestno držati, da ću svoje dužnosti točno vršiti, službene tajne čuvati i probitke Hrvatske pravoslavne crkve uviek zastupati, braniti i promicati. Tako mi Bog pomogao! Amin«. Patrijarh i episkop polažu prisegu pred Poglavnikom Nezavisne Države Hrvatske.
Paveličevu Hrvatsku pravoslavnu crkvu od 1942. do propasti 1945. vodio je Germogen, ruski monah svjetovnog imena Grigorij Ivanovič Maksimov. Mitropolita su partizani nakon pobjede osudili na smrt na smrt strijeljanjem. U presudi se kao razlog kazne navodi prihvaćanje položaja crkvenog poglavara tzv. Hrvatske pravoslavne Crkve koju je uspostavila zločinačka NDH i njegovo djelovanje s tog položaja po nalozima poglavnika Pavelića. Strijeljan je 30. lipnja 1945. u Zagrebu.
No Pavelićev bizarni projekt oživio je 70-ak godina kasnije, u Hrvatskoj je ideju Hrvatske pravoslavnu crkvu 2009. ponovno pokrenuo Ivo Matanović, koji nema veze s pravoslavljem. Čovjek je katolik. Njegovi motivi postaju jasniji kad se vidi grb te nove Hrvatske pravoslavne crkve.
- Na zadnjem popisu stanovništva, onom iz 2011., čak 16.647 građana Hrvatske nacionalno se izjasnilo Hrvatima, a vjerski pravoslavcima, što je dovelo do ideje o obnovi HPC-a. Prvi su koraci, doduše, bili iznimno nespretni. Ivo Matanović, koji se neko vrijeme predstavljao kao akademik, ne samo što nije pravoslavni vjernik, nego je poznat po svojim proustaškim stajalištima, a u amblem HPC-a ucrtao je zemljovid NDH. Naravno, takav je istup izazvao niz kritika, što je Matanović ipak uvažio i sveo granice u amblemu na današnju Hrvatsku - pisao je 2017. Express.
Okolnosti uskrsnuća HPC-a prilično su dakle bizarne.
"Početkom ožujka 2016. hrvatski arhiepiskop Aleksandar u mirogojskim je arkadama služio parastos, misu zadušnicu za pravoslavne Hrvate poginule tijekom Domovinskog rata. Na grobu Petra Preradovića položena je pogača i boca plavca, a pokraj groba stoji Aleksandar, poglavar Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) i moli za pokoj vječni poginulih hrvatskih vojnika pravoslavne vjere. (...) Čita imena njih desetorice, od kojih su se njih pet borili u HOS-u. Spominje i dvojicu pripadnika 113. šibenske brigade, kojima svećenici SPC-a zadnjih godina nisu dopustili ukop s vojnim počastima i hrvatskom zastavom na lijesu. Aleksandar nabraja imena pokojnika: “Mihajlo, Vojislav, Stevan...hrabro su poginuli za svoju hrvatsku domovinu. Među okupljenima je nekoliko vjernika koji u rukama drže tanke, dugačke svijeće karakteristične za Pravoslavnu crkvu, a jedna od vjernica je kći svećenika one nekadašnje HPC, osnovane u NDH, čiji je kler pobijen 1945. godine. Pokraj njih stoji nekoliko uzvanika koji nisu pravoslavci, ali su došli dati potporu projektu - Mijo Crnoja, Dobroslav Paraga i Ante Beljo. Aleksandar se preziva Ivanov i ima 30 godina svećeničkog staža u Bugarskoj pravoslavnoj crkvi, koju je napustio kad se preselio u Hrvatsku želeći sudjelovati u obnovi HPC-a. Došao je na poziv Zadranina Ive Matanovića, katolika koji je 2009. osnovao Udrugu hrvatskih pravoslavnih vjernika.", pisao je Express.
- Matanović mi je rekao da će registrirati HPC, pa sam se u svibnju 2013. preselio u Zadar. Prva je liturgija za obnovu HPC-a održana u listopadu te godine u Pakoštanima - rekao je tad za Express Ivanov, koji odlično govori hrvatski. Između Matanovića i Bugarina Ivanova ubrzo je, međutim, došlo do raskola.
Pokušaji uspostave autokefalne HPC imaju dugačku povijest i sežu do Eugena Kvaternika. Nesretni je Kvaternik 1871. poginuo u Rakovičkom ustanku, gdje je većina hrvatskih ustanika bila pravoslavne vjere, pisao je Express.
"SPC se proširila na Hrvatsku tek 1920., ranije je domaće pravoslavce okupljala Karlovačka mitropolija sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima, tada u sastavu Austro-Ugarske. HPC je autohtona domaća Crkva, sljednica Karlovačke mitropolije. Nekoć su se crkve nazivale po glavnom gradu crkvenog poglavara - Carigradska patrijaršija, Kijevska mitropolija, Ohridska arhiepiskopija... Prva crkva nazvana nacionalnim imenom bila je Grčka pravoslavna crkva 1833., pa prije toga nema ni Hrvatske ni Srpske pravoslavne crkve", objasnio je Ivanov.
Grb HPC-a s ucrtanim granicama NDH
U novije vrijeme HPC je pokušao obnoviti Radoslav Metodije Viličić, hrvatski katolik koji je 1993. godine na Svetoj gori prešao na pravoslavnu vjeru, a kasnije je zaređen za jeromonaha.
Naknadno. Matanović je prekrojio onaj sporni grb i sveo granice u amblemu na današnju Hrvatsku.
"Srpska televizija je dolazila tada u Zadar i radila reportaže o HPC-u. Time su nam napravili odličnu reklamu jer se na popisu 2011. pojavilo dvostruko više pravoslavnih Hrvata nego na prethodnom popisu", zadovoljno je tad za Express govorio Matanović.
Udrugu hrvatskih pravoslavnih vjernika ne bi li, po isteku roka od pet godina koji propisuje Zakon o vjerskim zajednicama, podnio Ministarstvu uprave zahtjev za upis u Registar vjerskih zajednica Republike Hrvatske. Taj je rok prošao, no ostaje mu još jedan uvjet - mora sakupiti potpise 500 osnivača, što je Matanović za Express priznao da ne može ispuniti. Aleksandar Ivanov se zato odlučio za lakše rješenje.
Naime, novoosnovana vjerska zajednica se može upisati i kao postojeća crkva sa sjedištem u inozemstvu. Ivanov tvrdi da ima apostolsko naslijeđe, što je uvjet za svaku priznatu Pravoslavnu crkvu, preko pariške EPC. Ministarstvo uprave ipak ga je odbilo upisati u registar pa se žalio Upravnom sudu.
- HPC bi se trebao upisati po istom stavku Zakona o vjerskim zajednicama kao što je učinila Crnogorska pravoslavna crkva u RH 2006. Osim toga, postoji golemi kanonski problem. Kad bi se htjeli registrirati kao udruga, naši svećenici pet godina ne bi smjeli obavljati bogoslužje, a po pravoslavnom kanonu, kad svećenik više od tri godine ne služi liturgiju, prestaje biti svećenik - objasno je Ivanov.
. Sve do dolaska u Hrvatsku nisam znao da je ovo zadnja država u Europi gdje 2. svjetski rat još nije završio. Pa kako bi se zvala drugačije, ako živimo u Hrvatskoj, nego Hrvatska pravoslavna crkva? Autokefalne Pravoslavne crkve postoje i u Poljskoj, Albaniji... Ne znam zašto je HPC na tako lošem glasu. Znate li zašto su ubijeni patrijarh Germogen i deseci svećenika HPC-a? Zbog razbijanja jedinstva srpskog naroda u Hrvatskoj!
Uz naslijeđe NDH, HPC ima i drugih problema. Bogoslužja Ivanov vodi u privatnim prostorima, na grobljima, u bolnicama, po konferencijskim dvoranama... Neko vrijeme je HPC u Zadru u jednoj kući uredila Crkvu proroka Ilije, no zbog skupog najma morali su se iseliti. U Zadru je potom dobio na korištenje bolničku kapelicu, dok je Božićnu misu, na kojoj se okupilo 50-ak vjernika, održao u zagrebačkoj Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, odnosno kod mormona. Postoji li opasnost da HPC nakon priznanja zarati sa SPC-om oko imovine, kao što se događa između etnički podijeljenih pravoslavaca u Ukrajini i Crnoj Gori? Ivanov tvrdi da kad dobije registraciju, neće tražiti sadašnju imovinu SPC, pisao je Express.
Rat za HPC: Je li vođa crkve Jelisej ili Bonifacije?
U međuvremenu se u priču o HPC vratio i njen začetnik Ivo Matanović, koji se zbog bolesti neko vrijeme povukao iz javnosti.
- Čim prizdravim oživit ću HPC, koju će voditi Crnogorac Jelisej Lalatović. Osnovat ću Hrvatsku pravoslavnukatoličku crkvu! Ima puno pravoslavnih vjernika koji idu u katoličke crkve, oni žele da se to nekako ozakoni i već mi se javljaju katolički svećenici koji žele postati pravoslavni. Bit će to prva ekumenska crkva u svijetu - najavljivao je Matanović.
No pojavila se i treća zainteresirana strana za uspostavu Hrvatske pravoslavne crkve.
Uz HPC, koji vodi arhiepiskop Ivanov, postoji još jedna crkva istog imena, a na njezinu je čelu Bonifacije, koji se naziva “arhiepiskopom zagrebačkim i metropolitom Hrvatske pravoslavne crkve”. Bonifacije, čije je svjetovno ime Andrija Škulić, u javnosti se prvi put kao poglavar HPC-a pojavio nedavno, na proslavi Dana hrvatskih branitelja Vukovara, a što je nespretno zabilježio i “Dnevnik” HTV-a, pisao je 2017. Express.
Objavljeno je, naime, kako su “prvi put sudjelovali predstavnici pravoslavne zajednice”, iz čega bi se moglo pogrešno zaključiti da su braniteljsku godišnjicu uveličali predstavnici Srpske pravoslavne crkve (SPC). Međutim, osoba u mantiji pravoslavnog svećenika nije bila pripadnik Srpske, nego Hrvatske pravoslavne crkve, i to ne one Aleksandrove, nego druge, Bonifacijeve. Ni jedna od tih dviju crkvi nije upisana u Registar vjerskih zajednica RH, a zanimljivo je da je Škulić tek koju godinu ranije prešao na pravoslavlje.
"Istina je, rođen sam kao katolik, učio sam za svećenika, a kad sam vidio da hrvatski pravoslavci ne žele u svećenstvo zbog ljepote same liturgije, stavio sam se u službu bogu i narodu te sad vodim HPC", objasnio je za Express razloge svojeg prelaska.
"Mi nismo neka šarlatanska, nego Sveta HPC koju ne vodi bugarski turist, nego Hrvat pravoslavac! Kanonsko naslijeđe crpimo iz Bjeloruske pravoslavne crkve sa sjedištem u Sao Paulu, imamo svoje episkope i duhovnike, priznati smo od drugih sestrinskih Crkvi i sami donosimo Svete Odluke. HPC je tako na zasjedanju našeg Svetog Sinoda početkom siječnja odlučio da se blagdani Božić i Uskrs slave i časte kad i zapadna, Rimokatolička crkva", naveo je u jedom Facebook postu Škulić.
U Svetom sinodu (pravoslavni pandan Biskupskoj konferenciji) i HPC - kako je pisao 2017. Express - uz Škulića, sjede Čeh i - Kamerunac! Čeh, “episkop Praga” Gabriel, svjetovnog imena Milan Kučera, tajnik je HPC-a. Treći član Svetog Sinoda je “Egzarh svetog Germogena HPC-a za Afriku, njegova Eminencija Germogen Patrick (Mbomo), arhiepiskop Kameruna”, kako ga oslovljava Škulić.
Otkud Kamerunac Mbomo među liderima Hrvatske pravoslavne crkve?!
Pa kako se Kamerunackoji je svoje crkveno ime dobio po Germogenu, mitropolitu nekadašnje HPC iz vremena NDH, a javno se predstavlja kao starokatolik, našao na čelu hrvatskih pravoslavaca?
- Izabrali smo Afriku kojom se, kao i po Latinskoj Americi, pravoslavlje snažno širi te HPC u Africi osniva svoje župe. Tamošnji su vjernici jako siromašni i htjeli su se pridružiti solidnoj Crkvi, dobro su ispitali da vide što je HPC i nisu se tek tako odlučili za nas! "Ja i moj tajnik Gabriel morali smo im sve dokumentirati o tome kako je HPC još 1942. bila autokefalna i ima apostolsko naslijeđe te da smo obojica zaređeni - rekao je tad Škulić za Express.
Ušao je, naravno, u žestok fajt s Ivanovom oko toga tko je zapravo glavni u projektu oživljavanja HPC-a u Hrvatskoj.
- Nije mi drago što se sad pojavio taj prevarant koji samo želi doći do novca. Dosad nisam želio javno govoriti o tom glumcu amateru koji po potrebi oblači odjeću pravoslavnog velikodostojnika iako nije svećenik niti teolog, pa čak ni pravoslavac, sve dok se u Vukovaru odjednom nije pojavio kao nekakav arhiepiskop HPC-a. Vrijeđa me ta laž jer ja sam još 1984. bio rukopoložen za pravoslavnog svećenika. Morate znati da Škulić stalno mijenja svoj životopis, više puta je objavljivao da je postao episkop i svako malo javlja da je član neke nove Crkve. Navodno je rukopoložen za đakona u Slobodnoj katoličkoj crkvi, potom za svećenika u Starokatoličkoj crkvi. U siječnju ove godine piše da je član Talijanske pravoslavne crkve, koja se u ožujku preimenovala u Anglo-kršćansku katoličku crkvu, a Škulić pritom sjedi u njezinom Svetom Sinodu. A gdje je tu njegova HPC? Crkva čiji je član nije hrvatska nego talijanska, nije pravoslavna nego katolička i nije crkva nego sekta - nabrajao je Ivanov.
- Početkom 2015. Škulić je htio prijeći u našu HPC, pa sam zatražio dokaz da je rukopoložen za svećenika, diplomu teologije i dokument da je neosuđivan. Ništa od toga nisam dobio, a onda se odjednom početkom 2016. počeo predstavljati kao crkveni poglavar svoje, lažne HPC. Arhiepiskop Bonifacije postoji samo na Facebooku - tvrdio je Ivanov.
O postojanju dviju HPC ništa dobro nije mislio ni Ivo Matanović, inicijator njezine obnove.
- "Naivno sam nasjeo obojici, Ivanov i Škulić su mi se uvukli u HPC, preuzeli Crkvu i sebe proglasili episkopima! Kad sam vidio tko su, ogradio sam se od njih i oni od mene. Škulić je nepismen čovjek, prvo je sebe proglasio trapistom, fratrom, pa pravoslavnim đakonom, a mene je i prevario za novac! - tvrdio je.
