Državno odvjetništvo i Ured europskih tužitelja su zakopali sjekire i izgladili sukobe. To je bilo jedno od tumačenja nakon što su prvi put Uskok i EPPO proveli zajedničku akciju. Ali ono je pogrešno. Ništa nije izglađeno, samo je malo stvoren takav dojam u javnosti uoči ključnih sastanaka. To se vidi i iz samog slučaja. U Ministarstvu vanjskih poslova uhićeno je sedmero službenika koji su kroz godine lažirali putne troškove. Ukupna šteta je manja od 30.000 eura. Jasno je da je riječ o slučaju kojim se u biti ne bi trebao baviti niti Uskok niti EPPO, nego su ga mogla odraditi i niža državna odvjetništva. Ali je tako dok se ne promijeni zakon.
EPPO će goniti dvoje službenika za štetu od 26.000 eura koje su izvukli na nalozima od europskog novca, a Uskok petero koji su iz proračuna na isti način izvukli oko 3500 eura. Sasvim logično i pravno svrsishodno bi bilo da se ovdje vodi jedan postupak, pogotovo ako su neki već priznali. Iako imaju pravne mogućnosti, niti EPPO niti Uskok nisu onim drugima prepustili svoj dio, pa tako da je teško govoriti o velikoj pomirbi. Ako na ovako banalnom slučaju još čvrsto drže svoje strane, što će biti na većim, pravim korupcijskim slučajevima poput Vilija Beroša, koje je DORH odlukom Ivana Turudića preuzeo od europskih tužitelja?
Pomalo je bilo i smiješno da za ovaj iznos novca i varanje na putnim troškovima dvije elitne institucije za borbu protiv korupcije i zlouporaba šalju odvojena priopćenja. Ali stvorili su privid suradnje do novog velikog slučaja.
