Službeni je Washington prepun govorkanja i nagađanja o tome hoće li specijalni istražitelj Robert Mueller, koji istražuje potencijalni dosluh između predsjedničke kampanje Donalda Trumpa 2016. i Rusije, podnijeti svoj izvještaj u sljedećih nekoliko tjedana. Mueller nastavlja raditi u potpunoj tajnosti, nitko ne zna što će se u tom izvještaju naći.
Moje je osobno nagađanje kako će svijetu objaviti dokaze koji bi fatalno naškodili normalnom predsjedniku, ali su male šanse da ozbiljno naškode Trumpu. No vrijeme će pokazati.
U međuvremenu je predsjednik Trump izgubio bitku s Kongresom oko financiranja zida koji je htio sagraditi na granici s Meksikom. S obzirom na to da je riječ o čovjeku koji se psihološki ne može pomiriti niti priznati poraz, nije čudno da je proglasio izvanredno stanje kako bi zaobišao Kongres te tako dobio novac koji je predodređen za druge stvari i usmjerio ga prema gradnji zida.
Demokrati tvrde da je to mimo Ustava te će možda čak završiti na Vrhovnom sudu. I u tom je slučaju jako teško predvidjeti ishod. Čini se da pod postojećim zakonima predsjednik zaista ima pravo na proglašenje izvanrednog stanja, što nitko prije Trumpa nije napravio za vlastite političke motive, kad nije postojalo istinsko izvanredno stanje - do sada se samo koristilo u slučaju potresa, uragana i sličnog.
Konzervativci i liberali se jednako boje kako bi ovaj presedan mogao nagristi balans moći između izvršne i zakonodavne vlasti američke vlade te da bi to sljedeći predsjednici mogli eksploatirati u autoritarne svrhe i primjene.
Predsjednik Trump će ovoga tjedna "odraditi" svoj drugi sastanak s liderom Sjeverne Koreje, Kim Jong-unom, u Hanoiju. Generalno je kritiziran od strane većine stručnjaka kad je prošlogodišnji susret u Singapuru proglasio uspjehom, čak apsurdno tvrdeći kako Sjeverna Koreja više nije nuklearna prijetnja.
Ima legitimnog prostora za brigu kad je riječ o sjevernokorejskoj beskompromisnosti i njihovu nastavku vezanosti uz nuklearni arsenal da će Trump opet neke minorne i zanemarive korake proglasiti velikim uspjesima.
No činjenica je također kako Trumpov neortodoksni pristup možda čak ima bolje šanse da promijeni faktore jednadžbe nego što su to imale prijašnje administracije. Sjeverna Koreja je zasad prestala s nuklearnim testiranjima i čini se predana procesu koji bi mogao iznjedriti novi politički dogovor i sigurnosne mjere na poluotoku. Čak i stručnjaci kažu da je ovo što Trump radi i pokušava bolje od sumorne alternative.
Puno su zloslutniji nedavni dokazi o ubrzanju Washingtonske kampanje protiv Islamske Republike Iran. Ranije ovoga mjeseca SAD je sazvao konferenciju u Varšavi koja je imala prizvuke i odjeke svojedobne Busheve koalicije prije organizacije invazije na Irak. Ono što je u Varšavi bilo zaista šokantno jest frontalni napad na američke saveznike od strane potpredsjednika Mikea Pencea.
Pence ih je optužio "da pokušavaju skrhati američke sankcije protiv iranskog ubilačkog i revolucionarnog režima", čak sugerirajući da bi mogli biti sukrivci za drugi Holokaust ako Iran pokuša uništiti Izrael. U stvarnosti, Europljani se samo pokušavaju držati dogovora (JCPOA) koji prevenira Iran da razvija nuklearno oružje, dogovora koji se, kažu američki obavještajci, Iran drži.
Nekoliko dana kasnije je Pence u Munchenu eksplicitno pozvao europske saveznike da se "povuku iz iranskog nuklearnog dogovora", tj. da time unište dogovor. Spomenuti se saveznici ne mogu naći u neugodnijoj poziciji. S jedne strane, predani su dogovoru koji su ispregovarali u dobroj vjeri i želji da izbjegnu krizu koja bi mogla eskalirati u rat.
S druge strane, daju Trumpu izgovor da dodatno napada i potkopava NATO, time oslabljujući Europu u odnosu na Rusiju. Njemačka je kancelarka Merkel čvrsto odbila Penceov zahtjev, no privatno ona i drugi EU lideri drže dah te računaju kako se potencijalno loši ishodi u Europi i na Bliskom istoku nekako mogu izbjeći u onome što je, oni se nadaju, posljednjih 23 mjeseca Trumpova predsjedništva.
Drugi, poput Vladimira Putina, imaju isti izračun, samo iz druge perspektive. Za one koji žele do kraja iskoristiti priliku zvanu Trump pitanje je što sve učiniti u sljedeća 23 mjeseca ako Trump ne bude ponovno izabran. Primjerice, predsjednikov kontroverzni savjetnik i zagovaratelj promjene režima u Iranu, John Bolton, mora smatrati da mu je dužnost ostvariti neokonzervativni nacrt za Bliski istok.
Večer prije konferencije u Varšavi, Bolton je objavio video u kojem je iranskom vođi Aliju Hameneiju poručio: "Mislim da nećeš imati još mnogo obljetnica".
Što se Trumpa tiče, on u tom smislu nije neokonzervativac i konzistentno se opire daljnjoj američkoj vojnoj upletenosti na Bliskom istoku. Moguće je kako on vjeruje da je cilj naprosto natjerati Iran da kroz ekonomski pritisak zaustavi svoju ekspanzionističku politiku i potporu terorističkim skupinama ili da se vrati pregovaračkom stolu oko nuklearnog pitanja, ali znatno oslabljen.
Međutim, retorika njegovih suradnika bez imalo sumnje upućuje na to da je cilj zbaciti iranski klerikalni režim. Teško je iz svega ovoga ne zaključiti kako administracija želi posve uništiti JCPOA dogovor kako bi isprovocirali Iran da nastavi s nuklearnim programom, a takav korak od strane Irana mogao bi biti okidač za sukob.
