Jedni tvrde da je Anti Paveliću omogućio bijeg u Argentinu tako da ga je maskirao u svećenika s brkovima i šeširom. Drugi se kunu da ga je zamaskirao u redovnicu. Treći, zgražajući se, poriču obje ove priče.
Kažu da mu Pavelić nije vjerovao ni koliko je crno pod noktom pa je poglavnik u Argentinu pobjegao krijući se od njega. S drugim Pavelićevim suradnicima nije bio takav slučaj.
Spasio zločince - od nacista do četnika
Većinu je, posve nedvojbeno, spasio upravo on, hrvatski svećenik Krunoslav Draganović. Jedva da ima smisla nabrajati imena pripadnika Pavelićeva užeg kruga koji su bez pomoći Krunoslava Draganovića otišli u Latinsku Ameriku.
Neki se kunu da je svećenik bio dobar s Evitom Peron pa su uz njegovu pomoć “štakorskim kanalima” iz Italije u pravcu Paragvaja, Argentine i drugih južnoameričkih zemalja pobjegli i Joseph Mengele, “anđeo smrti” iz Auschwitza, Klaus Barbie, “mesar iz Lyona”, odgovoran za smrt 4000 ljudi, nekoliko četničkih vojvoda i cijela vojska glasovitih esesovaca.
Može se čuti i tvrdnja da samo on zna tajnu ustaškog zlata, nekoliko tona kovine koja je iz Hrvatske u svibnju 1945. godine odnesena u Austriju, a potom joj se gubi svaki trag. Neki se svjedoci kunu da njemačke porezne knjige i danas čuvaju zapis o 1,5 milijuna maraka koje mu je dao koncern Krupp, kojemu je nabavljao jeftinu radnu snagu u godinama njemačkog uzleta.
Pavelićeva desna ruka
Kažu i da je u Africi imao javne kuće u kojima je držao bijelo roblje te da je bio obavještajac kakav se rađa jednom u stotinu godina.
Jedan od ključnih ljudi CIA-e u Europi, u Jugoslaviji opisivan kao “ratni zločinac, špijun i Pavelićeva desna ruka”, pojavio se u rujnu 1967. godine u Titovoj komunističkoj državi na neobjašnjiv i zaprepašćujući način.
Nakon što je iz Italije poslao nekoliko rutinskih razglednica prijateljima širom svijeta, izgubio mu se svaki trag. Potom se naglo pojavio na konferenciji za novinare u Jugoslaviji.
Washington je stopirao njegovo uhićenje
Dao je službenu izjavu u kojoj hvali režim, napredak i modernizaciju u zemlji pa se umjesto u zatvor, što su svi očekivali, odšetao u nadbiskupiju. Zapad je ostao u šoku.
Još tijekom rata Draganović razvija kontakte s predstavnicima brojnih diplomacija, ali i zapadnih obavještajnih službi u Vatikanu. Nakon rata postaje suradnik američkog obavještajnog korpusa, C.I.C, s kojim surađuje, dva puta, sve do 1962. godine.
Amerikanci su ga 1947. godine isprva mislili uhititi zajedno s Antom Pavelićem, no neposredno prije uhićenja stigla je iz Washingtona zapovijed – “hands off”, dalje ruke od njih.
Pod misterioznim okolnostima odlazi u Rim
Krunoslava Draganovića učenici u sarajevskoj bogosloviji, s očitim strahopoštovanjem, nazivali su jednostavno “Majstor”. Rođen 30. listopada 1903. godine u Brčkom u Bosni, Draganović je zaređen za svećenika u Sarajevu 1. srpnja 1928. godine.
U Rimu je završio Papinski orijentalni institut, dio čuvene “Gregoriane” i na njemu doktorirao iz crkvene povijesti. Na Teološkom fakultetu u Zagrebu predaje od 1940. do 1943. godine, nakon čega – pod misterioznim okolnostima - odlazi u Rim.
Postaje neka vrsta neformalnog predstavnika NDH u Vatikanu. Beogradski novinar Marko Lopušina, najpoznatiji srpski specijalist za tajne službe, odlučno tvrdi da je Krunoslav Draganović poslije rata bio najveći agent CIA-e u Europi.
