Strogo povjerljivi dokument CIA-e od 25. travnja 1951. godine koji ima naslov "trenutne aktivnosti Ante Pavelića" sadrži niz zanimljivih podataka, od kojih se posebno ističe ovaj dio: "U zadnjih nekoliko mjeseci Ante Pavelić, koji je vodio od nacista sponzoriranu Nezavisnu Državu Hrvatsku, pokušava osnovati svoje vojne snage. Naredio je svojim najbližim suradnicima da pripreme liste cijelog bivšeg hrvatskog vojnog osoblja po činovima koje su imali u oružanim snagama.
Pavelić priprema ove liste jer je uvjeren da je rat između zapadnih sila i Sovjetskog Saveza neizbježan te da će se dogoditi u skoroj budućnosti. Pavelić smatra da će u ovom ratu zapadne zemlje, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama, trebati sve raspoložive antikomunističke snage, naročito one koje imaju vojno iskustvo. Pavelić vjeruje da će porazom komunizma moći ponovno vratiti nezavisnu Hrvatsku".
Pavelićeva nastojanja da postane dio nekakve "antikomunističke lige" nisu stala samo na tome, o čemu govori još jedan podatak CIA-e. Pavelić je, naime, bio ponukan i jednom idejom koja se u to vrijeme pojavila u Argentini. U prvim mjesecima Korejskog rata argentinska javnost jako se protivila slanju argentinskih vojnika izvan domovine. Argentinska vlada je u skladu s tim razmišljala o mogućnosti osnivanja Antikomunističke legije, koju bi poslali u Europu.
Legija bi se sastojala najviše od političkih azilanata koji su ne tako davno stigli u Argentinu, a jedna od europskih grupa o kojima se jako razmatralo bile su i Pavelićeve ustaše. Ante Pavelić to je vidio kao veličanstvenu priliku da opet bude u središtu javnosti, i to kao jedan od saveznika u borbi protiv komunista. CIA u izvješću navodi kako je Pavelić radio liste svojih ljudi, ali isključivo onih koji su živjeli u Argentini, jer osim Urugvaja i Venezuele, Pavelić nije imao potpunu kontrolu nad hrvatskim skupinama u ostalim državama.
"Iako je Pavelić naredio da se na liste stave isključivo ljudi iz vojske, navodno je spreman primiti bilo kojeg Hrvata koji mu želi služiti, bez obzira na to ima li nekakvo vojno iskustvo od ranije. Iako se Pavelićevi vojni "stručnjaci" (CIA u dokumentu riječ stručnjaci stavlja pod navodnike, op. a.) busaju u prsa sa svojim vojnim junaštvom, činjenica je da nijedan iskusni ustaša koji je imao karijeru u vojsci nije prihvatio poziciju u Pavelićevu timu.
S druge strane, bivše ustaše bez vojnih činova pozdravljaju Pavelićevu ideju. Razlog zbog kojeg su nekadašnji ustaški vojni vrh i nižerangirani vojnici reagirali tako različito na Pavelićeve naredbe je ovaj: obični vojnici Pavelića smatraju najvećim živućim Hrvatom, koji je svoj život posvetio borbi za nezavisnu Hrvatsku. Oni vjeruju da će pod Pavelićevim vodstvom Hrvati biti oslobođeni srpske dominacije. No među ustaškom inteligencijom vlada mišljenje da je Pavelić kao politički lider gotov.
Kako bi dokazali da je Pavelić nesposoban biti nacionalni lider, ističu tragediju koja se dogodila krajem Drugog svjetskog rata na Bleiburgu u Austriji. Oko sto ustaša, koji su tajno poslani u Hrvatsku kako bi organizirali gerilski pokret, upali su u zamku, a Titove snage su ih izmasakrirale. Pavelić je za ovu katastrofu pokušao optužiti doktora Sušića (CIA, prema svemu sudeći, misli na Lovru Sušića, ministra gospodarstva u NDH i ministra-postrojnika Ustaškog pokreta, op. a.) i Pfrkovca, bivšeg ministra unutarnjih poslova NDH (Pfrkovac je očito Mato Frković, op.a.).
Međutim, obojica su rekli kako su samo izvršavali Pavelićeve naredbe", stoji u dokumentu CIA-e. Pavelićev tim za provođenje ideje o antikomunističkoj postrojbi sastojao se od više ljudi i imao je poseban tim za Ameriku te poseban za Europu. Američki tim predvodio je Ivan Stier. U dokumentima CIA-e njegovo je prezime napisano "Stir", ali dokumenti sadrže nekoliko tipfelera, i to uglavnom kod imena i prezimena. CIA Stiera opisuje dosta grubo:
"Dobio je vojni čin iako prije ustaškog pokreta nije imao nikakvo vojno iskustvo. Za njega kažu da jako podržava naciste, ali i da je neinteligentan i nekulturan". Dio opaski sa Stierovim imenom u dokumentima su zacrnjeni, tako da se ne vidi sve što su o njemu napisali, ali u jednom dijelu navode kako je Ivan Stier vjerojatno ista osoba kao i Ivo Stier, koji je u Argentinu došao iz Španjolske 1948. godine. Dio koji je u dokumentu zacrnjen odnosi se na podatak gdje je i kome prijavljen Stierov dolazak u Argentinu.
Za vođenje europskog tima Pavelić je odredio Maksa Luburića, pored čijeg imena u dokumentu CIA navodi da je bio zapovjednik zloglasnog logora Jasenovac. Opisuju ga kao opasnog fanatika, koji je osobno ubio brojne logoraše u Jasenovcu. CIA procjenjuje kako je Pavelić napravio loš izbor imenovanjem Luburića kao jednog od ustaških zapovjednika. Kao i kod Stiera, tako su i neki podaci vezani za Luburića ostali zacrnjeni u CIA-nim dokumentima.
Oni koji se odnose na podatak da je Luburić nakon Drugog svjetskog rata jedno vrijeme ostao u Hrvatskoj jer je organizirao pokret protiv Tita. CIA ističe da njihovi izvori kažu za Luburića da je izrazito opasan. U Argentinu je došao krajem 1947. godine i opet je ušao u Argentinu u listopadu 1949. godine. Listopad 1949. godine se u dokumentima CIA-e navodi i kao otprilike zadnji datum kad je Luburić bio u Hrvatskoj, ali to je dio koji je u dokumentima, osim datuma, ostao tajan.
Luburić je 1950. godine viđen u Rimu. U to vrijeme u hrvatskim krugovima je kružila priča da je njegova misija likvidirati antipavelićevske elemente u Rimu, a i tu postoji dio zabilješki koje su zacrnjene. U dokumentu stoji kako je Pavelić u Argentini blizak s Vittorijem Mussolinijem, sinom Benita Mussolinija, te još jednom osobom – Carlom Scorzom. Scorza je bio najbliži suradnik i desna ruka Mussolinija, visokorangirani dužnosnik njegove Fašističke stranke.
On je fašističku reputaciju izgradio u talijanskim postrojbama crnokošuljaša, Camicie Nere, paravojnim jedinicama Fašističke stranke. Njihova imena u dokumentima se spominju u dijelu u kojem se govori kako je Luburić išao u Rim likvidirati one koji su bili protiv Pavelića, a iako je taj dio zacrnjen, može se zaključiti kako su podatke Luburiću o imenima dali upravo Mussolini i Scorza.
CIA je objavila još jedan tajni dokument, od 28. rujna 1951. godine. Naziv dokumenta je "Ustaške aktivnosti u Argentini", što je zapravo svojevrsni nastavak dokumenta iz travnja iste godine. U tom je dokumentu mnogo toga i dalje ostalo tajna, zacrnjena je jedna trećina dokumenta, a odnosi se na pokušaj ustaša da se priključe peronistima, koji su od njih tražili javnu podršku za povratak predsjednika Perona na vlast u Argentini.
Pavelić je jako podržavao tu ideju i tražio je od svojih suradnika da "pritisnu" sve Hrvate u Argentini, bez obzira na njihove političke stavove, da podrže Perona. No CIA navodi kako priličan broj ustaša u Argentini nije bio zadovoljan Pavelićem i njegovim aktivnostima, tako da su se odvojili od njega, što je bio velik udarac za poglavnika, koji je ostao bez ogromne podrške. CIA je objavila kako su oni koji su se odvojili od Pavelića osnovali vlastitu organizaciju, i to u Venezueli, i nazvali je "Stepinac"...
Deklasificirani dokumenti otkrivaju kako je američka agencija imala pod nadzorom ne samo emigrante u Argentini, Italiji ili Španjolskoj nego je cijelo vrijeme Titova režima imala moćan uvid u zbivanja u Jugoslaviji, koja je bila iza "željezne zavjese". CIA je znala sve, kao u filmu "Balkanski špijun" - "CIA, snajka, CIA". Agent američke tajne službe šalje izvještaj iz Zagreba, sastavljen 8. svibnja 1950., u kojem opisuje prosvjednu paradu protiv Rusa.
Parada je, vidimo iz izvješća, imala satirični karakter. Lažna parada počela je 25. ožujka 1950. godine u 19 sati u Zagrebu. Parada je počela na Zagrebačkom velesajmu i kasnije pronašla put kroz ostatak grada. Paradu su vodili konjanici obučeni u uniforme zemalja koje su se nalazile pod sovjetskom dominacijom. a. Na nekoliko kamiona namontirane su velike kartonske krave koje Sovjeti muzu. Svaka krava je nosila natpis koji ih je žigosao kao određenu sovjetsku satelitsku državu.
Odmah iza krava nalazio se kamion na koji je postavljena velika skica Sovjeta (Rusa) koji se zadovoljno smije. Sljedeći po redu je išao kamion koji je nosio kartonsku repliku jednog dijela Kremlja. Položaj kazaljki na satu tornja obavještavao je stanovništvo da jedino u Sovjetskom Savezu mogu pronaći točno (pravo) vrijeme. Jedan kamion vozio je veliku karikaturu maršala Rokosovskog koji je u ruci držao knjigu. Na obližnjem natpisu pisalo je: Maršalizacija Poljske.
Rokosovski je bio veliki ruski zapovjednik, kojeg je Staljin, kad mu je zagustilo, izvukao iz logora i povjerio mu vodstvo nad vojskom. Na Crvenom trgu 1945. uz maršala Žukova vodio je pobjednički mimohod... No Tito nije imao milosti - Rusi su ga nagazili, a on im je vraćao jednakom mjerom. U usporedbi s ovim, Plenkovićeve izjave o Rusiji i Ukrajini djeluju kao kamilica... No nije to bio kraj "parade".
Još je jedan kamion vozio veliki broj likova, neki od njih bili su ustaše, četnici, Nijemci i Talijani - očigledno označavajući da su u istom rangu kao Sovjeti. Kamion iza toga prevozio je veliki lijes na kojem je pisalo: Reakcionari: Ovdje leži Ante Pavelić... Agent 15. 12. 1950. javlja o fijasku jedne akcije: Dr. Andrija Štampar, ministar zdravstva, nedavno je posjetio Graz u Austriji s ciljem regrutiranja izbjeglih austrijskih i jugoslavenskih doktora.
Ponudio im je veliku plaću, povrat vlasništva i druge pogodnosti. Misija dr. Štampara nije urodila plodom jer nije uspio regrutirati nijednog austrijskog ni jugoslavenskog doktora... Izvješće od 11. 8. 1950. kaže: "Josip Kraš Pekara" u Zagrebu, prije početka II. svjetskog rata, proizvodila je kekse za vojsku te sad razmatra mogućnost da ih ponovno prave. Tvornica zapošljava oko 100 radnika, koji su nezadovoljni jer im često nedostaje sirovih materijala.
Prijeti im otkaz. Traže posao u ostalim tvornicama. 2. Strojevi koje koriste u tvornici su stari i istrošeni do te mjere da će morati zatvoriti tvornicu ako ih u međuvremenu ne zamijene. Tvornica inače opskrbljuje cijelu Hrvatsku keksima, no trenutno nije u stanju ispuniti zahtjeve Zagreba...
Barbieri i Tito žele pripojiti Trst
Nova zgrada Udbe jedva je bila završena, a CIA je već imala njen nacrt. U izvješću od 3. 5. 1955. opisuje se gradnja modernog represivnoga kompleksa: Tri ugla Savske i Beogradske ulice u Zagrebu na taj način bit će okupirana od strane UDB zgrada: nove zgrade, zatvora za političke zatvorenike i zgrade u kojoj se nalazi sjedište UDB-a za Hrvatsku. Dvanaest novih stanova zgrade podignuto je na području uz Beogradsku ulicu, počevši od četvrtog ugla do navedenih ulica.
Neki od tih stanova su završeni i ljudi su se već preselili u njih. Stanovi su većinom dodijeljeni vladinim djelatnicima i članovima Komunista Jugoslavije (FCY), također i mnogim UDB službenicima. Nešto prije (12. 11. 1952.) agent je sastavio izvješće o Vjesniku. 1. Administrativni uredi i postrojenja za ispis (tiskara) Vjesnika smješteni su na adresi Masarykova 25, Zagreb, piše u izvješću. - Otprilike se dnevno otisne 800.000 primjeraka Vjesnika.
Direktori - osoblje: Frane Barbieri (direktor), Ivan Mihovilović (glavni urednik i urednik vanjske politike) - jedna stranica dnevnih novina rezervirana je za njegove članke, u kojima piše protiv talijanske unutarnje i vanjske politike. Mihovilović često putuje u Italiju. On je vatreni pristaša kampanje u kojoj bi se cijeli slobodni teritorij Trsta pripojio Jugoslaviji. U svojim člancima, koji su kombinacija pravih vijesti i propagande, on pokušava utjecati na ljude u Jugoslaviji i upoznati ih s nesigurnom situacijom slovenske manjine u Italiji, Otto Raisinger (glavni crtač i politički satiričar).
3. Otprilike sto ljudi radi u Vjesniku, uključujući i radnike tiskare. Jedan od radnika je i Ivan Ungaro, bivši stanovnik talijanskog teritorija koji je pripojen Jugoslaviji. Ungara su poslali na posebne zadatke u Afriku i neke europske zemlje. 4. Administrativni uredi Vjesnika povezani su s Borbom i Tanjug agencijom u Beogradu s pet teleprintera i direktnom telefonskom linijom. Vjesnik, kao i sve jugoslavenske novine, primile su političke smjernice od Tanjug agencije kroz novine Borba.
Prvog kolovoza 1950. ide izvješće o Plivi: 1. Tvornica Pliva smještena je na adresi Ulica Lola Ribar u Zagrebu. Ima preko 500 zaposlenika, većina njih su specijalisti. Specijalisti, posebno oni zaduženi za istraživanje, jako su dobro plaćeni: cjelokupna produkcija je visoke kvalitete. Tvornica sadrži odjeljak za istraživanja i odjeljak za testiranje za proizvodnju lijekova koji nikad dosad nisu proizvedeni u Jugoslaviji; u nadi da će zemlja biti neovisna o stranim izvorima medicine.
2. Kao rezultat pomanjkanja staklenih boca, lijekovi ponekad moraju biti pohranjeni u skladištu... Izvješće iz 1954. opisuje partijnost u školstvu. 1. Većina mladića koji od II. svjetskog rata završili medicinske škole, pripadali su komunističkoj partiji. Čak 90% studenata dobilo je od vlade financijsku pomoć. Mladići koji nisu pripadali komunističkoj partiji nisu si mogli priuštiti odlazak u medicinsku školu jer im vlada nije financijski pomogla. Komunisti su bili uvjerenja da, ako netko želi biti dobar doktor, prvo mora biti kvalitetan član partije.
