Putinov jastreb bio je jedan od inicijatora i izvršitelja aneksije Krima i rata na jugoistoku Ukrajine, a uz Nikolaja Patruševa i Jurija Kovalčuka upravo je Aleksandar Bortnikov utjecao na Putinovu odluku da Rusija napadne Ukrajinu u veljači 2022. godine. Šef FSB-a uvjerio je Putina da bi većina Ukrajinaca dočekala ruske trupe kao osloboditelje. Unatoč fijasku i pisanju zapadnih medija da su neki oligarsi nakon invazije Rusije na Ukrajinu planirali maknuti Putina i na njegovo mjesto dovesti Bortnikova ostao je osoba od iznimnog povjerenja ruskog predsjednika.
Pišući o Bortnikovu portal Spytalk podsjeća na čuveni sastanak Putina sa šefovima obavještajnih službi u grandioznoj dvorani Svete Katarine u Kremlju nekoliko dana uoči pokretanja invazije na Ukrajinu. Putin je ondje postrojio glavne ruske obavještajce te ih pred kamerama "stisnuo" da se javno izjasne o ruskom priznavanju neovisnosti dviju odmetnutih proruskih regija na istoku Ukrajine - Donjecka i Luganska.
"Bortnikov je bio vidno nervozan. Pod jarkim svjetlom masivnih lustera, dvije duboke okomite bore pojavile su se između njegovih obrva, dajući još zlokobniji izgled njegovu uobičajeno nenasmiješenom licu. Bortnikov nikada nije volio biti u očima javnosti, a sada mu je bilo očito neugodno", opisao je Spytalk taj dramatski napeti prizor.
Tipični komunistički apartčik Aleksandar Bortnikov (73) iskoristio je sve prilike koje su mu se tijekom karijere ukazale i postao jedan od najmoćnijih ljudi u Rusiji. Komsomolu, omladinskom ogranku Komunističke partije, pridružio se 1966. godine. Diplomirao je na Lenjingradskom institutu željezničkih inženjera 1973. godine, pridruživši se Komunističkoj partiji gotovo odmah po završetku studija. Zatim je dvije godine radio kao željeznički inženjer u Gatčini prije nego što se pridružio Komitetu za državnu sigurnost (KGB) 1975. godine.
Specijalizirao se za unutarnju političku represiju
"S obzirom na njegove kasnije odgovornosti u FSB-u, moguće je da je bio dodijeljen ekonomskoj protuobavještajnoj službi, zasebnoj upravi stvorenoj 1980. -ih za kontrolu sovjetskog ekonomskog otvaranja prema Zapadu do kojeg su dovele reforme u vrijeme Perestrojke", piše Spytalk. Bortnikov, za razliku od Putina ili Sergeja Nariškina, nije bio kao KGB-ovac poslan u inozemstvo. Putin je otišao na službu u Dresden, Nariškin u Bruxelles, a Bortnikov je ostao kod kuće. Neki tvrde da mu je vodstvo KGB-a već tada namijenilo da se "specijalizira" za unutarnju političku represiju. Drugi, pak, smatraju da nije poslan u inozemstvo zbog svoje "krutosti i manjka šarma".
Nekadašnja dopisnica Financial Timesa iz Moskve Cathrine Belton u svojoj knjizi "Putinovi ljudi: Kako je KGB osvojio Rusiju, a potom i Zapad" iz 2020. godine piše kako je početkom 1990-ih Lenjingrad - tada ponovno Sankt Peterburg - u koji su se vratili i Putin i Nariškin, bio "mjesto gdje se zamaglila granica između policajaca i kriminalaca".
"Ne samo da su potonji platili prvima da gledaju na drugu stranu, nego su postali i partneri u zločinu. Ni Bortnikov nije bio iznimka, a njegova dosljedna lojalnost i spremnost da radi sve što mu se kaže (a da pritom ne postavlja pitanja) omogućili su mu brzi uspon u sanktpeterburškom FSB-u", piše Beltonova. U svibnju 2007. godine objavljeno je da je bio upleten u slučaj pranja novca koji je istraživalo rusko Ministarstvo unutarnjih poslova u vezi s ubojstvom zamjenika šefa središnje banke Andreja Kozlova.
Bortnikova su 2003. godine poslali u Moskvu i imenovali zamjenikom tadašnjeg ravnatelja FSB-a Nikolaja Patruševa, još jednog iz Putinova "lenjingradskog kružoka". Ruska opozicija smatra da je on stajao iza trovanja bivšeg potpukovnika FSB-a Aleksandra Litvinenka u studenome 2006. godine. On je u jednom londonskom hotelu otrovan radiokativnim polonijem "serviranim" u čaju i od čijih je posljedica danima umirao u najtežim mukama. Iste godine Bortnikov je promaknut u najviši ruski vojni čin - generala armije, koji uz njega nose još šest osoba.
Golemi aparat FSB-a zapošljava stotine tisuća ljudi i odgovoran je za sve: od protuterorizma i sigurnosti granica, protuobavještajnih poslova, elektroničkog nadzora pa do teroriziranja političke oporbe.
Predvođeni Bortnikovim, FSB-ovci provode represiju nad krimskim Tatarima na anektiranom Krimu, koji se masovno maltretiraju, otimaju, pretresaju, pritvaraju, uhićuju i šalju u zatočeništvo na temelju izmišljenih slučajeva FSB-a. Na meti su im i vjerske manine, posebno Jehovini svjedoci, čija je glavna vjerska organizacija prepoznata kao ekstremistička i zabranjena u Rusiji, pa su svi njezini sljedbenici postali potencijalni ekstremisti. Progone se diljem zemlje, pritvaraju, muče, optužuju za sudjelovanje u ekstremističkoj organizaciji.
"Pod Bortnikovim vodstvom FSB je proširio svoje djelovanje na domaćem i međunarodnom planu. Njegove represivne državne sigurnosne sposobnosti pojačane su i upotrijebljene da ušutkaju Putinove kritičare u zemlji i inozemstvu, na sve brutalnije načine. Također postoje naznake da je FSB institucionalizirao organizaciju subverzivnih tajnih operacija izvan ruskih granica putem svoje 5. službe, odgovorne za inozemne operacije. Časnici 5. su navodno posljednjih godina bili aktivni u nekoliko bivših sovjetskih republika, uključujući Ukrajinu. Iako još nema izravnih dokaza, vrlo je vjerojatno da 5. služba i tamo igra istaknutu ulogu u sadašnjem sukobu", pisalo je u tekstu Spytalka početkom invazije na Ukrajinu.
Nikita Petrov, povjesničar koji proučava sovjetske sigurnosne službe za Memorial, osudio je Bortnikovljeve tvrdnje kao pravni nihilizam u intervjuu za Novaju Gazeta.
Bortnikov i njegov sin Denis članovi su Navaljni 35, popisa ruskih kršitelja ljudskih prava koji je sastavio Aleksej Navaljni, a obojicu su kasnije sankcionirale SAD, Europske unije, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade i Novog Zelanda. Denis Aleksandrovič Bortnikov zamjenik je predsjednika ruske VTB Banke i predsjednik Uprave. VTB je uz Sberbank najveća ruska banka, a nakon početka invazije na Ukrajinu, Bortnikov mlađi stavljen je na zapadnu listu sankcioniranih ruskih dužnosnika i oligarha. Vjerojatno ne samo zbog svoga položaja u VTB-a, nego i zbog položaja njegova oca u FSB-u.
