Isti dan, samo nekoliko sati razlike, a dva potpuno suprotna ukazanja Milijana Brkića. Vaso je, kako nominalno još uvijek drugi čovjek HDZ-a prijateljima tolerira da ga zovu, uoči sastanka Predsjedništva HDZ-a nonšalantno pred novinarima nazvao Nacional "opskurnom novinom" koja "reciklira" objavu dokumentacije o tome da je on 2011. kriminalcima navodno otkucao policijsku akciju koja je trebala razbiti veliki lanac prostitucije.
Samo koji sat poslije pored tih istih novinara prošao je bez riječi. Očito Brkiću tog dana nije baš najbolje legla na želudac drugarska kritika i sve što je u međuvremenu čuo na sastanku u vrhu stranke. Isti čovjek danima se činio otporan poput dvostrukog kevlara na sve ono što se o njemu i ljudima povezanima s njime piše po medijima od onog trenutka kad se ispostavilo da je Franji Vargi, navodnom kreatoru krivotvorenih SMS-poruka i za Zdravka Mamića i za Ivicu Todorića, ministrov vozač Blaž Curić dojavio da će mu evo koliko svako malo murija pokucati na vrata, pa neka čim prije uništi sve dokaze koje drži kod sebe doma.
Brkiću je drugarska kritika u vrhu stranke očito neusporedivo teže pala i od svih onih potencijalnih problema s pravosuđem koji su mu proteklih godina povremeno znali prijetiti. 2011. Vaso nije progonjen povodom slučaja s navodnim dojavljivanjem akterima lanca prostitucije da su pod istragom. Isto tako još ga nitko nije zvao na red nakon što je u siječnju 2014. na suđenju za ratni zločin iz 1995. u Gruborima isplivala i snimka telefonskog razgovora s jednim od svjedoka.
"Zovem te. Dobit ćeš uskoro poziv za razgovor s milicijom", glasila je obavijest onoga s druge strane, a taj je bio ni manje ni više nego zamjenik ravnatelja Policije Milijan Brkić.
Vaso je nonšalantno znao komentirati i svoje probleme s diplomskim radom što ga je na kraju morao iznova pisati i braniti, jer se ispostavilo da mu je rad na osnovu kojega je stekao diplomu, bio 70 posto prepisan. Bio je Vaso tada toliko opušten da je, opet diplomiravši, zaključio da je, eto, diplomirao dvaput, te je potom još i kontekstualno sasvim promašeno citirao vic o Muji, Hasi i Fati:
"Dvaput je dvaput!"
Svih tih godina iznad, po mnogočemu i ispred, a u najnovijoj aferi s SMS-ovima povremeno se nagađa i iza njega, stajao je Tomislav Karamarko. Kao ministar unutarnjih poslova, kao prvi potpredsjednik Vlade i predsjednik stranke... Karamarko je danas duboko ukopan u političku povijest, još od one katastrofalne, najgore vlade otkako je hrvatske neovisnosti i afere "Konzultantica" koja mu je na kraju presudila. Brkić je tada pobijedio, Karamarko je srušen, pa odakle onda odjednom situacija da u takvoj Hrvatskoj Brkić s Predsjedništva HDZ-a odjuri pored novinara bez riječi s i mračnim oblakom iznad glave?
Slučajni prolaznik bi po izrazu njegovog lica zaključio da je možda bio potresen, ozlojeđen, uzdrman... Osnovna razlika je u tome što taj isti HDZ posljednja tri mjeseca bilježi stalan rast popularnosti među biračima, prema posljednjoj anketi čak 29,2 posto. I nije riječ o golom, besmislenom paradoksu takvog statističkog podatka, prema kojem bi ispalo da odjednom popularnost stranke radi protiv čovjeka koji je u njenom vrhu već godinama.
Riječ je o tome da onom krilu HDZ-a, koje je sposobno Andreja Plenkovića nazvati čak i "lijevim centrom", totalno ne odgovara rast popularnosti stranke zato što je naprosto nemoguće da idu rušiti premijera i predsjednika HDZ-a tako dugo dok stranci ide dobro. A očito je da Plenkoviću ide dobro, toliko da je ostalo još samo malo, tek nekoliko milimetara, i HDZ će prešišati simbolični prag popularnosti od čak 30 posto. To ne remete niti krize s Uljanikom i Agrokorom niti s, Bože nam prosti, Vasom.
Sukob Brkića i Plenkovića odavno je javna tajna, još i prije nego što je Express izišao s otkrićem o razgovoru između Davora Ive Stiera i Plenkovića gdje mu prvi govori da kako je našao rušiti njega, Stiera, a tamo ima Brkića koji mu iza leđa radi o glavi.
"Sve to znam", odgovorio mu je tada Plenković, za kojega se sada pokazuje da je bio savršeno miran između ostalog i zato što je bio svjestan rastućeg rejtinga HDZ-a, što je apsolutno njegov osobni politički uspjeh.
Bio je Plenković savršeno miran i zbog još jedne okolnosti, one koja se tiče SDP-a i toga da je SDP, zahvaljujući Davoru Bernardiću, u takvom raspadu sustava prema kojem se čak i reformsko razdoblje Ivice Račana i SKH u SDP čini kao tek manja neugodnost. Na kraju ispada da je otkrivanje tople vode zaključiti da je neraspoloženost Brkića pri odlasku iz centrale stranke na Trgu žrtava fašizma posljedica i sukoba između Plenkija i Vase.
Samo što to nije i jedina stvar. Ispada i to da, za razliku od situacije iz 2009. s Gruborima i one iz 2011. kada je čelnik riječkog PNUSKOK-a Božo Barbarić prijavio Brkića da je kao zamjenik ravnatelja Policije otkrio tajnu akciju tipovima iz lanca prostitucije, pa i slučaja iz "dvaput je dvaput" diplome, ovaj put Brkić iza sebe više nema niti svog ministra niti svog predsjednika stranke.
U aktualnoj priči, zbog koje Brkić po prvi put više ne nastupa nonšalantno, može se primijetiti i to da ovaj put korijen njegovih problema leži u slučaju sa Zdravkom Mamićem, čovjekom koji je od "Gazde Dinama" zglajzao na razinu bjegunca pred hrvatskim pravosuđem u Međugorju. Varga je, dakle, nešto radio za Maminja, Vargu je Curić upozorio da mu se policija tajno prikrada, a taj Curić je intimus i kum Brkića.
Pa se onda pokazalo i to da je Varga svojim SMS-ovima opsluživao čak i onog drugog "Gazdu", još jednog bjegunca, onog u Londonu. Sve u skladu s onom tvrdnjom od prije nekoliko godina, dok je na vlasti još bila vlada lijevog centra, da bi se najveći dio organiziranog kriminala i institucionalizirane korupcije u Hrvatskoj, kao i sprege politike s vlasti iskorijenilo samo kad bi se raskrčio koruptivni pakao na zemlji u hrvatskom nogometu.
Posljednjih dana, eto, u takvom jednom procesu, koji bi se lako mogao pokazati da je zapravo tek i započeo, da sumrak bogova tek slijedi, Brkić se odjednom više ne osjeća baš dobro. U srži Brkićevih glavobolja posljednjih dana očito je savršeno istina da stoji i unutarstranački HDZ-ovci obračun.
Ali je s druge strane činjenica i to da je u aferi SMS riječ i o nečemu što nije samo stvar političkih bitaka, nego o nečemu što je započelo s presudom Zdravku Mamiću i njegovim bijegom, da je riječ o stvarnom organiziranom kriminalu i povezanosti s nekoliko trulih jabuka u pravosuđu i policiji, a da se iz afere SMS afere kreću zrakasto širiti na sve strane zbog kapilarne, strukturne povezanosti ovih s onima u Republici Hrvatskoj.
Tko ne vjeruje, neka pita ljude poput Bože Barbarića, možda nekoga u MUP-u ili DORH-u koji bi znali objasniti kako to da se u slučaju prijave PNUSKOK-a protiv Brkića o cinkanju tajne policijske akcije iz 2011. nikada nije postupalo.
