U tom ugovoru o jamstvima uprava se obvezala u koju svrhu će utrošiti 96 milijuna eura - isključivo za stabiliziranje poslovanja. No to se nije dogodilo. Jedan dužnosnik nam je samo kratko rekao da će se s time baviti DORH i policija, koji su pokrenuli istragu u Uljaniku. Uz dodatak da je i dalje sve nastavljeno po starome, a dio novca iz kredita za spas, za koji jamči država, prelio se u privatne džepove.
Plan restrukturiranja koji su u međuvremenu napravili u upravi uključivao je 760 milijuna eura novih državnih jamstava u sljedeće tri godine, ali i nova 352 milijuna eura pomoći za restrukturiranje. I to je ponukalo ministra financija Zdravka Marića da podvuče crtu. U pismu koje šalje kolegi Darku Horvatu, ministru gospodarstva, veoma direktno tvrdi da uprava Uljanika ne provodi dogovoreno, a ministarstvu šalje lažne podatke. Točnije, Marić kaže da dostavljaju "niz neobičnih, nepovezanih, nekonzistentnih i nedorečenih podataka". Žali se i da imaju loš plan restrukturiranja.
"Pored državnih potpora cijeli koncept zadire i poglavito je upitan u odnosu na sve veće fiskalne rizike, koji su rezultirali pored nekih novih okolnosti koje menadžment nije na transparentan ni konzistentan način prikazivao niti nakon odobrenja državnog jamstva i kredita za sanaciju kojim je dodijeljena državna potpora za spašavanje", navodi Marić.
Marić još jednom podsjeća na negativne posljedice koje bi državni proračun i ekonomija mogli pretrpjeti, pa zaključuje: "Stoga je nemalo začuđujući ovakav suspektan i neprofesionalni pristup menadžmenta u rješavanju ovog problema". To pismo, do kojeg smo došli, samo dokazuje i daljnje netransparentno postupanje s kreditima za koje jamči država.
No uz sve to ni država nije pokazala "zavidnu razinu transparentnosti" prema svojim građanima. Zadnji podaci su pokazivali da je Uljaniku proteklih godina dano 600 milijuna eura jamstava. Aktivaciju jednog jamstva, u iznosu od čak 100 milijuna eura, spriječio je svojom pozajmicom Danko Končar, omogućivši tako završetak jedne novogradnje.
No ni ministri Horvat ni Marić javnosti nisu podastrli točne podatke koliko je to jamstava ostalo i što sve može doći na naplatu. Ostala je i potpuna nepoznanica koliko to Uljanik gradi brodova i u kojoj su fazi, dok nije došlo do odustajanja naručitelja. Zbog toga bi država mogla ostati bez 230 milijuna kuna za koje je jamčila.
Tajni su i planovi za restrukturiranje Uljanika. Napravila ih je uprava Uljanika, navodno postoje četiri verzije, prema jednoj se planiraju otkazi za 600 radnika, a ne spominje se prenamjena dijela brodogradilišta. Danko Končar je jasno rekao, a toga su svjesni i u Vladi i IDS-u, da će dio brodogradilišta i kroz restrukturiranje otići u nekretninski biznis. I to za gradnju stanova. Pojavio se i dokument sa suludim prijedlozima da država sudjeluje u gradnji stanova, pa da se vraća novac kad se sagrade.
Svakako da bi država i u restrukturiranju trebala sudjelovati s milijunima eura, spominje se iznos od 350 milijuna, kako je to predložila uprava Uljanika ranije. Ali niti ta informacija nije potvrđena i službena iako je ministar Horvat rekao da Europska komisija smatra kako je prevelik udio države u planu restrukturiranja koji je samo neformalno poslan u Bruxelles.
Dakle, umjesto transparentnih obrazloženja sa svim detaljima, javnosti se uporno sa svih strana guraju poluinformacije ili se prešućuju one negativne, poput poraznog izvješća nadzora u škverovima. Istodobno, ministar Horvat kaže da vodi razgovore s novim strateškim partnerima, ali je potpuno nejasno tko bi u tom slučaju trebao Danku Končaru vratiti 100 milijuna kuna kojima je spasio mnogo više novca državi, i hoće li ih uopće vraćati.
A javnost će još neko vrijeme nagađati o sudbini hrvatske brodogradnje, zadnje velike industrije koju imamo. Uz brodogradilište idu i zanati, cjelogodišnji rad - a ne samo sezonski, kao u turizmu - idu i škole, kooperanti... Pa iako je opseg svih tih popratnih djelatnosti manji nego nekoć (uvozne komponente dramatično nadrastaju domaće), one ipak nisu sasvim zanemarive. A da su radnici brodogradilišta stručni, priznati i traženi, svjedoči i činjenica da su neke zapadnoeuropske kompanije već poslale svoje headhuntere u Pulu, gdje sakupljaju radnike.
Oni koji jednom odu teško će se ikad više vratiti - a demografski uspon Pule neraskidivo je vezan za sudbinu brodogradilišta. U pokušaje traženje kakvog-takvog rješenja za Uljanik nedavno se uključila i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je primila predsjednika Azerbajdžana Ilhama Alijeva. Iako nije riječ o fanatiku demokracije i ljudskih prava, njegova zemlja je veliki kupac brodova.
Čini se da Hrvatska računa na to da bi ova naftom bogata kaspijska zemlja mogla biti slamka spasa za naše škverove. Hrvatska predsjednica istaknula je, između mnogih tema, baš to da je s Azerbajdžanom moguć nastavak suradnje u brodogradnji, ali "u novom formatu". Nije precizirano što bi "novi format" trebao značiti - drukčije brodogradilište ili drukčija plovila, ili i jedno i drugo - no Azerbajdžan novca za to sigurno ima.
"Uljanik je, čini mi se, dosad isporučio šest brodova za Azerbajdžan. U ovom trenutku postoje nove i drukčije potrebe i vjerujem da možemo nastaviti razgovore kako bi Uljanik i druga hrvatska brodogradilišta mogla nastaviti poslovanje s Azerbajdžanom", rekla je predsjednica, no ako Azerbajdžan i pristane na neke politički motivirane narudžbe, to neće pomoći škveru, kojemu u kratkom roku trebaju milijuni, deseci, stotine milijuna kuna. Za plaće i nastavak rada. Zatvore li se vrata škvera jednom, to bi moglo biti zauvijek.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
3. maj - esdepe; uljanik - idees