Glas žrtava Assadovog režima u Siriji rijetko se čuje, jer mnogi od njih teško izlaze iz Sirije. No, s nekim je žrtvama razgovarao Daily Beast, za koji su prepričali strahote koje su prošli.
"Volite li svog supruga?", upitao je jedan od pripadnika Assadove milicije.
Za vrijeme svog prvog ispitivanja Bayan je unatoč fizičkom zlostavljanju odbijala odgovoriti na pitanja, pa su zlostavljači primijenili drukčiju taktiku.
Mučili golog supruga pred njom
Na drugo ispitivanje doveli su njezinog supruga – golog, mokrog i s povezom preko očiju. Izgledao je kao da su ga upravo mučili, ispričala je Bayan, a tijelo mu je bilo prekriveno ranama i modricama. Pred njom su ga počeli tući debelim crijevom. Bayan je bila bespomoćna.
"Još uvijek čujem kako je vrištao", ispričala je Bayan i nakon toga se više nije mogla opirati.
Žene koje su pretrpjele teror najviše su prolazile kroz psihičko mučenje. Najgore što im se događalo iza rešetaka bilo je kada su im prijetili s njihovim obiteljima i bliskim prijateljima. Njih su koristili za emocionalnu ucjenu.
Pod pritiskom sve priznala
Bayan ima 41 godinu i profesorica je književnosti. Režimu se zamjerila kada je 2011. počela organizirati sirijsku revoluciju. Zatvorena je u listopadu 2013. i prvo je prebačena u ozloglašeno sjedište vojne obavještajne službe u Damasku. Među zatvorenicama su kružile jezive priče o seksualnim zlostavljanjima kojeg su među ženama provodili vojnici.
Tijekom višekratnih ispitivanja vojnici su prijetili Bayan da će u zatvor dovesti i njezinu djecu ako ne bude surađivala. Pod pritiskom je priznala da poznaje prominentne vođe revolucije, iako ih nikad nije upoznala. No, priznala je brojne stvari koje nikada nije napravila, a ne samo to.
Slušala prijatelje dok su vrištali u mukama
Puštena je iz zatvora u ožujku 2014. razmjenom zatvorenika i sa svoje troje djece otišla u Libanon. Njezin suprug je još uvijek u zatvoru, ako je uopće živ, kao i tri njezina rođaka.
Noura Al-Jizawi, još jedna sirijska aktivistica, mučena je električnim palicama dok je bila u zatvoru. No, u najgorem sjećanju joj je ostao zvuk kapanja vode, kojeg je slušala dok su u pozadini njezini prijatelji vrištali od bolova dok su prolazili mučenja.
"Ni danas ne mogu čuti zvuk kapanja vode iz slavine", kaže Noura, koju su mučili 30 dana bez prestanka.
Tjerali ga da zove suprugu usred mučenja
I njoj su prijetili da će povrijediti njezinu obitelj, a Noura je ispričala kako je u zloglasnom zatvoru vojne obavještajne službe bilo jako puno žena. Starih, mladih, trudnih i bolesnih, te puno djece. Neke su žene rodile u mračnim i hladnim ćelijama, a mnoge od njih su tamo i preminule.
Prema nekim procjenama, kroz sirijske je zatvore prošlo između 150.000 i 230.000 tisuća ljudi. Žene su tukli, mučili i silovali.
Sami je 44-godišnji mehaničar je ispričao kako su ga tjerali da zove svoju suprugu na telefon dok su ga mučili. Bio je to ponižavajući čin, htjeli su da njegova supruga čuje kako vrišti i plače, te su ga prisiljavali da joj govori stvari koje nisu bile istina.
Samiju je to bilo najgore iskustvo u zatvoru, kao i kad su ga zavezali za strop i ostavili ga da visi. Više puta su ga zavezali lancima golog za krevet, a kad bi se probudio shvatio bi da je spavao pored nečijeg mrtvog tijela.
