Vodič: počinje bitka za Vrhovni sud, bit će dreke i žrtava

Naravno, u tom se trenutku postavlja pitanje zašto predsjednik nije od Ustavnog suda zatražio ocjenu ustavnosti spornog zakona, a to je ujedno i najsnažniji prigovor koji se predsjedniku Milanoviću u ovom slučaju može uputiti. Iako predsjednik kaže da je on u toj situaciji izjednačen s ostalim građanima, to nije baš točno. Milanović očito nema povjerenja u Ustavni sud, premda je na njegov kadrovski sastav i sam utjecao, ne želeći se dovesti u situaciju da na svoj argumentirani zahtjev dobije ponižavajući odgovor, zbog čega namjerno minimizira činjenicu da on ima puno jaču poziciju pred Ustavnim sudom od običnih građana. Dok obične građane može odbiti i ne pokrenuti postupak, Ustavni sud na predsjednikov zahtjev mora pokrenuti postupak. 

Međutim, predsjednik nema dužnost podnijeti takav zahtjev koji, osim toga, može podnijeti niz drugih aktera, uključujući saborske zastupnike ili Vrhovni sud, koji su također mogli zatražiti odgovor od Ustavnog suda je li postupanje u postupku izbora predsjednika Vrhovnog suda u ustavnim okvirima, ali ni oni ni predsjednik to nisu učinili. Drugim riječima, prigovor predsjedniku da je mogao zatražiti očitovanje Ustavnog suda podjednako vrijedi i za Sabor.

TROJE KANDIDATA Top News U ovoj državi nema poštenog* suca za Vrhovni sud
Milanović zasad rješavanje ovog pitanja želi zadržati u političkoj sferi. Zbog toga poziva Plenkovića i lidera SDP-a Peđu Grbina na razgovor, pomirljivo poručujući da neće predlagati nekog tko bi bio trn u oku HDZ-u. Ako predsjednik misli da predloženi kandidati nisu dovoljni dobri i ako želi predložiti nekog drugog, on mora uvjeriti javnost i ostale aktere u postupku da je njegov prijedlog bolji od ostalih kandidata koji su se javili na javni poziv. Iako se mogu čuti drukčija mišljenja, malo je vjerojatno da bi Ustavni sud, s obzirom na dosadašnju praksu, rušio odluku Sabora kojom je za predsjednika Vrhovnog suda izabran netko tko se nije javio na poziv. 
Premijer Plenković zasad poručuje kako izbor nekoga tko se nije ni prijavio na natječaj smatra nezakonitim. Međutim, ovdje je problem što zakon ne poštuje Ustav. Osim toga, premijer ovdje govori o natječaju, iako je riječ o javnom pozivu, a javni poziv i natječaj nisu isto. 

Premijer Plenković također spominje “teoretsku mogućnost” ukidanja natječaja, što onda pretpostavlja i ukidanje sporne zakonske odredbe, čime bi sva odgovornost za umanjivanje transparentnosti postupka pala na Milanovića. Plenković bi se time izvukao iz cijelog slučaja spašenog obraza, a Milanović bi dobio priliku predložiti kandidata baš kao što to Ustav i propisuje. I onda bi se vidjelo koliko je Milanović bio ozbiljan kad je optimistično najavljivao kako će na čelno mjesto u Vrhovnom sudu predložiti najboljeg, a ne najpodobnijeg kandidata i moralno nepotkupljivu osobu beskompromisnog karaktera. Ovdje nije riječ samo o pukom izboru novog predsjednika jednog suda, makar se radilo o najvišem sudu u zemlji, a pogotovo ne samo o proceduralnom sporu. Ovdje bi se trebalo raditi o koncepcijskom sporu o budućnosti hrvatskog sudstva. Od početka je bilo jasno da Milanović ne želi Sessu, u kojem vidi simbol svega što nije dobro u sudstvu, a zasad samo možemo pretpostaviti da Milanović u Vrhovni sud želi poslati nekoga tko će biti spreman ne samo priznati da je sudstvo problem, nego i suočiti se s tim problemom i proglasiti mu rat. Znamo da je Milanović dobar kad treba optužiti, napasti i rušiti. Sad će pokazati i koliko je spreman - i je li uopće - rješavati probleme. Suočit će se s golemim otporima, o čemu svjedoči i to kako je njegova odluka dočekana, ali to što bi Milanovića trebalo prepasti. Štoviše, i dosad su to bile njegove najdraže bitke, kad je bio sam protiv svih. I kao što je na početku premijerskog mandata za ravnatelja SOA-e postavio Dragana Lozančića, koji nije bio dio sustava, istu matricu mogao bi slijediti i sad, unatoč otporima. Tim više što su ustavnopravni argumenti u ovom slučaju u velikoj mjeri na njegovoj strani.

Zoran Milanović: 
Svojim potezom doveo je u pitanje zakonodavni okvir izbora novog predsjednika Vrhovnog suda pozivajući se na svoje ustavne ovlasti i otvarajući još jedan politički sukob s premijerom Plenkovićem i vladajućom većinom s krajnje neizvjesnim ishodom.

Andrej Plenković: 
Iako tvrdi da je Milanovićeva odluka nezakonita, Plenković ipak stidljivo najavljuje mogućnost promjene Zakona o sudovima, dobro znajući da će svaki Milanovićev prijedlog, s obzirom na to da kontrolira parlamentarnu većinu, morati dobiti njegovu suglasnost.

Ustavni sud: 
Iako se u ovom trenutku čini da se ni jedna ni druga strana, predsjednik i parlamentarna većina, a ni Vrhovni sud, ne žele obratiti Ustavnom sudu i od ustavnih sudaca zatražiti mišljenje o zakonitosti Milanovićevog postupanja u postupku izbora novog predsjednika Vrhovnog suda, ne treba isključiti da će se ovaj problem u jednom trenutku naći pred Ustavnim sudom, koji će morati ponuditi rješenje u duhu Ustava.

Državno sudbeno vijeće (DSV): 
Ovo tijelo na čelu sa svojim predsjednikom Darkom Milkovićem smatra da Milanović mora postupiti u skladu sa zakonskom procedurom i prihvatiti kandidate što mu ih je dostavio DSV, tvrdeći kako je zakon razrada Ustava, iako Ustav u odredbama o proceduri izbora predsjednika Vrhovnog suda nigdje ne spominje DSV.

Orsat Miljenić: 
Prije nekoliko mjeseci, kada se počelo govoriti o izboru novog predsjednika Vrhovnog suda, spominjalo se i ime šefa Milanovićevog ureda i bivšeg ministra pravosuđa, a čini se da je i sam Miljenić bio zainteresiran za taj položaj. Međutim, u međuvremenu je Miljenić odustao, zadovoljivši se ulogom glavnog Milanovićevog savjetnika.

Damir Kontrec: 
Predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda ujedno je i predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, kojoj je Sessa bio dugogodišnji čelnik, a sada je počasni predsjednik. Kao čelnik sudačke Udruge Kontrec dosljedno nastavlja tamo gdje je Sessa stao, štiteći sudačku kastu i ustrajno braneći suce od “neopravdanih” kritika medija.

Đuro Sessa: 
Predsjednik Milanović očito je poremetio njegov plan u kojem je on, kao jedini kandidat za predsjednika Vrhovnog suda iz sudačkih redova, što je porazan podatak za sudstvo i ponajbolje svjedoči o njegovom stanju, trebao biti i jedini izbor za predsjednika Milanovića i vladajuću većinu.