Za Putina sad ratuju žene iz kaznenih kolonija?! Tvrtkama iz Ukrajine izginulo 7 posto zaposlenika

Pojavljuju se snažni dokazi da ruska vojska prvi put počinje raspoređivati ​​žene u svoje jurišne trupe u Ukrajini, nakon što ih je regrutirala iz kaznenih kolonija, piše Corriere dela Serra. Štoviše, najnoviji proračunski podaci Moskve pokazuju da je u drugom tromjesečju ove godine broj dobrovoljaca koji su pristali potpisati ugovor s vojskom za odlazak u borbu pao za 59% u usporedbi s istim razdobljem 2024. - preko 50.000 manje. Čini se da su podanici Vladimira Putina sve manje privučeni ponudama novca za njihovu krv.

U međuvremenu, među istaknutim ruskim borcima u Donbasu sve su glasniji glasovi koji se počinju javno žaliti na Kremljevo vođenje rata, pozivajući na potpunu mobilizaciju 1,5 milijuna vojnika kako bi se prekinula zastoj. A na domaćem frontu gomilaju se svjedočanstva i videozapisi dugih redova na benzinskim postajama u raznim regijama Rusije, nakon što su kijevske dronove u srpnju i kolovozu uspjele pogoditi rafinerije koje su opskrbljivale 17 posto ruskog goriva.

Znači li sve ovo da Rusija gubi rat? Naravno da ne. Vladimir Putin još uvijek može postići svoje ciljeve. Sve to, međutim, znači da Ukrajina ne gubi - kako se ponekad tvrdi - štoviše, još uvijek može poniziti svog protivnika i izaći iz sukoba slobodna i neovisna na 80% svog teritorija. Može "držati karte u rukama", rekao bi Donald Trump.

Ovo nije isti onaj rat u Ukrajini iz 2022.

Ratovi su oduvijek bili teren propagande, i ne čudi da je i ovaj. Ali ako zanemarimo ostrašćene glasove, nakon tri i pol godine nameće se lekcija: ovo nije Prvi svjetski rat, gdje se dvije fronte prepune ljudi bore jedna protiv druge iz rovova dok jedna ne popusti od iscrpljenosti; niti je to Drugi svjetski rat, kada je nadmoć oklopnih vozila omogućila Saveznicima da probiju linije i napreduju desetke kilometara odjednom. Ali ovo više nije ni ukrajinski rat iz 2022. Dronovi i umjetna inteligencija transformirali su sukob na način koji nitko, pa čak ni njegovi protagonisti, nije predvidio, piše Corriere. 

Današnji rat se ne dobiva strategijama 20. stoljeća - kako Putin vjeruje - već kombiniranom snagom industrijske i tehnološke baze. To je sukob između proizvodnih sustava i kapaciteta za inovacije u novoj zračnoj borbi. Pilot može voditi dron stotinama ili tisućama kilometara od Kijeva. Stotine dronova bore se, ubijaju i uništavaju svaki dan na prvim crtama, ponekad vođeni umjetnom inteligencijom, umjesto ljudima. I ta stvarnost mijenja način na koji bi Europa i Italija trebale pomoći Ukrajini. Sve ostalo danas je manje važno i odvraća od onoga što je zaista hitno.

Izginuli za 0,58 posto površine

Valerij Gerasimov, zapovjednik ruske vojske, tvrdi da je Moskva u posljednjih šest mjeseci osvojila 3500 četvornih kilometara teritorija u Ukrajini. Čak i da je to istina, to bi značilo da je od 1. ožujka njegova vojska preuzela kontrolu nad 0,58% površine zemlje. No, to bi mogla biti namjerno napuhana procjena, osmišljena kako bi se prenijela poruka da Ukrajina gubi i da više nema smisla da europske vlade troše resurse pomažući joj. U stvarnosti, Institut za proučavanje rata u Washingtonu procjenjuje da je rusko napredovanje između ožujka i kolovoza zapravo pokrilo 2346 četvornih kilometara, odnosno 0,39% ukrajinskog teritorija.

Vrlo spor napredak. Ali po koju cijenu? Možda nikada nećemo saznati točno jer je, kao dokaz Moskvinog razumijevanja vlastite slabosti, ruska statistička agencija između svibnja i lipnja prestala objavljivati ​​demografske podatke: ne samo ljudske smrti, već sve smrti, rođenja, brakove i razvode. Cenzura je pala na sve. Međutim, moguće je dobiti ideju, a ona pokazuje ogromnu i rastuću cijenu ruskog napredovanja. Moje procjene temeljene na podacima koje ću uskoro pokazati pokazuju da svaki četvorni kilometar ukrajinskog teritorija Moskvu košta 60 ljudskih gubitaka (oko 20-30% mrtvih, ostatak ranjenih), a trenutnim tempom, osvajanje 1% Ukrajine koštalo bi Rusiju najmanje 400 000 žrtava (uključujući 100 000 mrtvih).

Dvostruko više mrtvih vojnika nego 2023. i 2024. 

Meduza, Mediazona i BBC Rusija upravljaju tajnom mrežom u Rusiji koja uspoređuje podatke o objavama smrti i obavijestima o ostavštinama kako bi se dobile procjene o smrtnim slučajevima u ratu koje su se pokazale točnima (grafikon Meduze je gore). Najnovija, objavljena prije tri dana, pokazuje da će ruske žrtve doseći 93.000 samo u 2024., gotovo dvostruko više od otprilike 50.000 u 2023. i po stopi od 2000 do 3000 smrtnih slučajeva tjedno prošle zime. Ove godine vjerojatno će ih biti još najmanje 54.000 do kolovoza, iako su podaci nepotpuni jer obitelji ne registriraju svoje ostavštine odmah. Međutim, oni koji blisko surađuju s ovom tajnom mrežom kažu mi da je u tri područja s visokom gustoćom novačenja - Burjatiji, Transbajkaliji i Irkutsku - ukupan broj smrtnih slučajeva u ratu u posljednje tri i pol godine porastao za 28% u samo tri mjeseca i dvadeset dana do 10. srpnja.

Zatvorenici izginuli, sad regrutiraju žene iz zatvora?!

Rusija, u smrtnim slučajevima i ozljedama, gubi otprilike 30.000 ljudi mjesečno u posljednjih šest mjeseci. Ovo je ljudska katastrofa povijesnih razmjera - za 0,39% Ukrajine - kao i rastući problem u nadoknađivanju gubitaka sve većim brojem vojnika. Sve manje Rusa čini se spremnim prodati svoja tijela i živote potpisivanjem ugovora za frontu. Zato se gomilaju izvješća o stalnom pritisku dužnosnika u ženskim kaznenim kolonijama da zatvorenice potpišu (vjerojatno bez ili protiv središnjeg smjera Kremlja), uz priče o ženama koje upadaju u redove jurišnih skupina na prvoj crti fronta. I zato pritisak i prisila u zatvorima, sudovima i policijskim postajama postaju primarni kanal regrutiranja. Pavel Luzin, bivši savjetnik za obranu Alekseja Navaljnog, a sada u Centru za analizu europske politike u Washingtonu, vjeruje da Putin i dalje želi izbjeći još jednu mobilizaciju velikih razmjera kako bi se izbjegle daljnje napetosti u društvu.

Naravno, ukrajinska vojska također pati, iako ima manje žrtava, budući da je veći dio rata provela braneći se, a ne napadajući. Razgovarajući s nekoliko vodećih menadžera ukrajinskih tvrtki, oni za Corriere tvrde da je oko 7% njihovih regrutiranih zaposlenika poginulo (iako se stopa gubitaka sada znatno usporila). Na razini cijele vojske to bi iznosilo oko 70.000-80.000 ukrajinskih žrtava, plus teško procijenjiv broj od još 70.000 vojnika koji se trenutno vode kao nestali ; moguće je da su mnogi od njih jednostavno dezertirali. Ukrajinski sustav mobilizacije sigurno ne funkcionira, a Kijev ima problema s pokrivanjem linije fronta duge više od tisuću kilometara s dovoljnom gustoćom ljudstva.

Uzalud rovovi puni ljudi, to je samo meso za dronove

Zašto onda Rusija napreduje tako sporo i tako krvavo? Phillips O'Brien, američki vojni povjesničar i profesor strateških studija na Sveučilištu St. Andrews (Škotska), ima zanimljivu analizu. Jer je pogrešno – upravo tako – čitati Ukrajinu kroz prizmu dva svjetska rata. Ili 2022. Na frontu je sada rat dronova. Pobjeđuje tko god ih ima najviše, najsmrtonosnije i najprodornije. I u tome Ukrajina održava prednost . O'Brien kaže: "Rusija ne može postići velika osvajanja, čak ni kada otvara praznine skupinama ljudi na motociklima, jer bi odmah morala slijediti avangardu s novim oružjem i opremom. Ali ako koncentrira opremu i oružje iza linije kontakta da bi to učinila, ukrajinski dronovi ih lako mogu dići u zrak." O'Brien nastavlja: "U ovoj novoj vrsti ratovanja više nema potrebe puniti rovove ljudima. Sve što smo mislili da znamo ne funkcionira na isti način .“ Otuda pogreške vojnih analitičara koji, na primjer, već više od godinu dana najavljuju – uvijek uzalud – "neizbježan“ pad Pokrovska u Donjecku.

Možda će Pokrovsk pasti, ali tek kada bude potpuno uništen i nakon užasnih gubitaka jurišnih trupa. S ruske strane, ta nemoć počinje stvarati napetosti. Bivši (proruski) "predsjednik" separatističke "republike" Donjeck, Pavel Gubarev, dugogodišnji borac i vođa oružanih skupina s Putinovima trupama, dao je intervju sredinom kolovoza u kojem se prisjetio Jevgenija Prigožina prije Wagnerovog marša na Moskvu u lipnju 2023. Njegova je poruka da masakr nije dovoljan za pobjedu, da trupe nisu dovoljne jer vojnici po ugovoru više ne pokrivaju gubitke, a Kremlj mora prisilno mobilizirati milijun i pol Rusa kako bi pokorio Ukrajinu. Evo nekoliko ulomaka: " Svatko može vidjeti da to ne funkcionira, sve je laž, obmanjuju nas. Ne žele da pobijedimo, žele zadržati iste ljude na vlasti (...). Govoriti danas da smo već pobijedili i da samo moramo ustrajati samo je propaganda. I nećemo se izvući iz ovog sukoba." Ne znam hoće li Gubarev doživjeti istu sudbinu kao Prigožin, ali znam da nije jedini koji izražava sumnje na ruskoj

Sve to ne dokazuje da je Rusija blizu točke pucanja, već da - kaže profesor O'Brien - "Rusija nije ni nezaustavljivi valjak." Prag na kojem će morati usporiti, a zatim stati postoji , jer će gubici na frontu biti preveliki, gospodarstvo će biti preslabo i pregrijano, javni proračun će biti previše opterećen, napadi na rafinerije, tvornice oružja i željeznička čvorišta koja koriste trupe bit će prečesti. Moskovsko društvo i elite bit će previše nemirne.