U proljeće je Papa Franjo razljutio turske vlasti nakon što je pokolj više od milijun Armenaca, koji su ubijeni u posljednjim danima Osmanskog carstva nazvao genocidom. No, s Papom se slažu mnogi povjeničari i tvrde kako je to uistinu bio genocid,iako službena svjetska politika rijetko kada upotrebljava taj izraz za armenski masakr.
Ove su godine Armenci imali posebnu kampanju kako bi se skrenula posebna pažnja na masakr, te kako se o tragediji armenskog naroda ne bi više govorilo samo u nekim opskurnim razgovorima, već kako bi postala dio postane svakodnevne, ‘mainstream’ rasprave.
No, genocid u Armeniji nije jedini slični povijesni događaj koji se ili ignorira ili je naprosto zaboravljen. Dvadeseto stoljeće bilo je krvavo i vrlo nasilno i dok su neki od najvećih zločina jako dobro poznati, poput holokausta Židova i genocida u Ruandi i Kambodži, neki su jedva spomenuti.
Genocid naroda Herero i Nama
Između 1904. i 1908. ubijeno je na desetke tisuća pripadnika naroda Herero i Nama na području današnje Namibije. Genocid se dogodio u vrijeme dok je Njemačka na tom području bila kolonijalistička sila. General Lothar von Troth je 2. listopada 1904. izdao naredbu da se puca na svakog pripadnika Herera i Nama bili oni naoružani ili ne. To se područje nekad zvalo Njemačka jugozapadna Afrika i bila je prva njemačka kolonija. Ubijeno je oko 70.000 Herera i 7.000 Nama.
Ubojstava Asirijaca i Grka
Armenci nisu bili jedina meta u vrijeme kaotičnog pada Osmanskog carstva. Pretpostavlja se da je 250.000 Asirijaca, uglavnom kršćana, koji su živjeli u Mezopotamiji ubili pripadnici otomanske vojske u periodu oko Prvog svjetskog rata. Većina preživjelih raspršila se po istoku, a većina vlada priznala je da je to bio genocid.
U isto vrijeme u Anatoliji ubijeno je stotine tisuća grčkih kršćana. I njih je ubila vojska Osmanskog carstva, a iako službene brojke ne postoje, procjenjuje se da je ubijeno više od milijun ljudi. Grčka od 1994. taj masakr i službeno obilježava kao genocid.
Holodomor, poznat i kao Gladomor
Između 1932. i 1933. oko deset milijuna Ukrajinaca, što je u to vrijeme bila trećina ukupne ukrajinske populacije umrlo je od stravične gladi. Masovna glad nadmašila je najgore noćne more – ljudi su pribjegavali kanibalizmu i nestajala su cijela sela, a 25.000 ljudi dnevno umiralo je od gladi. No, ono zbog čega se taj period nazvan genocidom jest činjenica da je to bila umjetno stvorena glad, koju je smislio Staljin. Razlog je otpor ukrajinskih seljaka da prihvate rusku gospodarsku politiku, te čistka nepodobnih nakon čega je Ukrajina ostavljena u stanju političke, socijalne i psihološke traume. Ukrajina je 2006. službeno Holodomor proglasila genocidom, ali Rusija, kao i Sovjetski Savez prije nje odbija da se obiteljima žrtava plati odšteta.
Masakr u Nankingu (Nanjingu)
Nanking je nekad bio glavni grad Kine i u njemu su Japanci 1937. pobili više od 300.000 ljudi, najviše zarobljenih kineskih vojnika i civile. Pokolj je trajao punih šest tjedan nakon čega je grad ostao potpuno devastiran. Povijesničari ovu tragediju zovu i “Silovanje Nankinga”, te navode da je ravan holokaustu.
Progon Nijemaca
Sa zločinama nacističke Njemačke smo jako dobro upoznati, ali ono što se manje zna su progoni Nijemaca koji su protjerani iz Istočne Europe nakon što je Njemačka izgubila rat. Nijemci, koji su živjeli na području Poljske, Češke i Slovačke, te Rusije morali su se vratiti u Njemačku i Austriju jer su silom istjerani iz svojih domova. Na taj je način nasilno iseljeno 12 milijuna Nijemaca, a na putu prema Njemačkoj i Austriji 473 tisuće Nijemaca izgubilo je život.
Posljedice neuspjelog državnog udara u Indoneziji
Nakon što grupa poznata kao “Rujanski pokret” nije uspjela izvesti državni udar 1965., general Suharto je poveo antikomunistički progon u Indoneziji, koji se na kraju pretvorio u masakr diljem zemlje. Na kraju je indonezijska Komunistička partija, koja je nekoć u Indoneziji bila najbrojnija doslovno nestala. Ubijeno je preko pola milijuna komunista. U Indoneziji su i do danas zabranjene bilo kakve komunističke organizacije.
Genocid u Bangladešu
Dio Indije je nakon 1947. doživio jednu od najvećih migracija u povijesti i tada je oko dva milijuna ljudi izgubilo živote u kaosu koji je nastao. Nakon toga je i Pakistan ostao podijeljen između svoje matice i Indije, te male provincije, Istočni Bengali koji se kasnije preimenovao u Istočni Pakistan. Podjela nije trajala i imala je velike posljedice. 1971. Zapadni Pakistan je krenuo prema Bengaliju vojnom silom i nakon devet mjeseci rata nastao je Bangladeš. Sukob je rezultirao s deset milijuna izbjeglica, silovano je 200.000 žena, te se procjenuje da je ubijeno oko tri milijuna ljudi.
Crveni teror u Etiopiji
Između 1976. i 1978. etiopijska vlada provela je brutalnu operaciju koju su nazvali “Crveni teror”. Nakon svrgnuća kralja Hailea Selassiea kojeg je srušila vojna hunta 1974., nova marksistička vlada koju je vodio Mengistu Haile Mariam krenule su u progon svih opozicijskih skupina. Neke procjene govore da je tada ubijeno 10.000 ljudi, te da se radilo o najsistematičnijem masovnom ubojstvu u povijesti Afrike, dok neki tvrde da je ubijeno i do 500.000 ljudi. Mengistu je srušen s vlasti 1991., nakon čega je pobjegao u Zimbabve. Etiopijski sud ga je 2006. osudio kao odgovornim za genocid, no Mengistu je ostao živjeti slobodan u Zimbabveu.
