Onaj Čeh što se hvali osnivanjem Liberlanda barem je upozorio svijet na problem koji Hrvatska i Srbija i ne pokušavaju riješiti. Ako nikako drukčije, taj Liberland postoji kao nečija igrarija. I u tom Liberlandu nitko ne živi.
Ali zato s druge strane Dunava, na prostoru Karapandže, Kenđije, Kalandoša, Kazuka, Adice, Šmaguća, Zmajevačke kučke, Poluostrva, Varošviza, Zverinjaka i Srebrnice, na gotovo 10.000 hektara oranica i šuma katastarski vođenih kao zemljišnih čestica hrvatskog državnog teritorija, živi 26 ljudi, hrvatskih državljana, o kojima se nitko ne brine! Mi smo zaboravljeni hrvatski građani na zaboravljenoj hrvatskoj zemlji! Kamo sreće da su nam ti iz Liberlanda ponudili 10.000 eura!
S tim poticajem za naše poljoprivredne radove, odmah bismo se upisali u njihovo državljanstvo, jer bismo napokon osjetili da se netko brine o nama, makar i kao dijelom nečijeg medijskog cirkusa, govori Šandor Perželt (57).
Šandor je svoj problem riješio tako što je uzeo dvojno državljanstvo. Kad smo ga prvi put sreli prije pet godina, traktorom belomanastirskih registracijskih oznaka obrađivao je susjedovu oranicu, a krave su mu imale srbijanske markice nataknute na uho.
Za svoje poljoprivredne proizvode ne dobiva ni hrvatski ni srbijanski poticaj, štoviše Šandor sve što proizvede ne može ni prevesti u Hrvatsku jer je to zakonom zabranjeno!
Uzimanje i srbijanskog državljanstva bila mu je jedina mogućnost opstanka. S obzirom na to da se njegova kuća katastarski nalazi u Republici Hrvatskoj, srbijanske vlasti su Šandoru na njegove dokumente upisali adresu Bezdan salaš 10, koja se, stvarno, nalazi s druge strane kanala koji razdjeljuje Srbiju i Hrvatsku.
Sve je bilo u redu dok se Hrvatska i Srbija nisu razdvojile
Ovo je ničija zemlja, tvrdi Šandor potkrepljujući svoju tvrdnju gotovo bizarnom pričom o medicinskoj intervenciji koju su nedavno morali imati.
Prema Šandorovim riječima, nazvali su hitnu pomoć u Somboru, no oni su rekli da nemaju nadležnost na ovome prostoru. Uputili su ih da oko dva kilometra bolesnika prevezu “kako znaju i umiju do glavne ceste”, koja je na području Republike Srbije.
Potom su u vozilo hitne pomoći ukrcali bolesnika i vodili ga nešto više od kilometra do graničnog prijelaza između Srbije i Hrvatske. Tamo su bolesnika preuzeli djelatnici hrvatske hitne pomoći i odvezli ga liječniku u Batinu.
Problemi 26 preostalih hrvatskih državljana koji u hrvatskim teritorijalnim džepovima na lijevoj obali Dunava imaju prijavljeno prebivalište i boravište počeli su potkraj 19. stoljeća promjenom toka ove moćne rijeke.
Veliki austrougarski inženjeri odlučili su “previše vijugavu dionicu Dunava” malo ispraviti i tako plovni tok učiniti kraćim i sigurnijim.
Zemljišne čestice, međutim, na katastarskim kartama nisu mijenjale vlasnike. I sve je funkcioniralo u redu dok se Hrvatska i Srbija nisu odvojile, zaboravljajući više od dva desetljeća definirati svoje međusobne granice.
Na “srpskoj” strani Dunava, omeđeno mađarskom granicom, Bajskim kanalom, Kanalom Franca Josifa i Baraćkom, ostalo je zarobljeno gotovo 10.000 hektara hrvatskoga državnog teritorija. Somborske katastarske knjige pak kao srpski državni teritorij na “hrvatskoj” strani Dunava potražuju oko 900 hektara u području Monjoroša nedaleko od Zmajevca.
Iz sigurnosnih i pragmatičnih razloga, tijekom mandata UNTAES-a na istoku Hrvatske nekadašnji upravitelj Podunavlja, general Jacques P. Klein dogovorio se s hrvatskom i srpskom stranom da granica do daljnjega ide – sredinom Dunava. I više se gotovo ništa nije radilo u konačnom razgraničenju dviju država.
Iz Ministarstva vanjskih poslova kratko su nam odgovorili kako je “Hrvatska spremna sporni dio te granice rješavati na Međunarodnom sudu pravde u Haagu”. Granica se između zemalja počela utvrđivati tek 2001. i iduće godine dogovorena su načela prema kojima će određivati granicu.
U ministarstvu su pojasnili kako kopneni dio granice u pravilu nije sporan, no problemi su nastali pri određivanju razgraničenja na Dunavu. Službeni Zagreb smatra da je Beograd tijekom pregovora promijenio svoj stav o prije dogovorenom načinu utvrđivanja granice, a kako se dvije zemlje nisu uspijevale dogovoriti o novim načelima, Srbija je prva 2011. predložila zaustavljanje razgovora o tome.
Hrvatska je pak, kažu nam, spremna nastaviti dogovor, ali, nakon posljednjeg sastanka ministara Vesne Pusić i Ivice Dačića, Pusić je pozvala na nastavak druženja zbog granice na sudu u Haagu.
Ni Hitna pomoć im ne može doći
A Šandoru Perželtu je sada stvarna adresa “Kenđija Batina”, kao što i na kući Išvana Šote (84) stoji oznaka “Kenđija Batina 41”.
O 26 hrvatskih državljana “s druge strane Dunava” jedino nastoje skrbiti lokalni političari iz Općine Draž ili pak Županija Osječko-baranjska.
Tako im je prije nekoliko godina Županija osigurala 60.000 kuna za usjeve, a zahvaljujući inicijativi Šandora Šipoša, donačelnika Općine Draž i bivšeg predsjednika Vijeća mađarske nacionalne manjine, ostvarili su pravo na hrvatske mirovine. I ništa više nisu dobili od Hrvatske!
Ištvan Šota bi za poljoprivredne radove uzimao plavi dizel u Batini, ali ne može to gorivo prenijeti preko granice zbog zabrana koje nameće Republika Hrvatska. Njegova supruga, koja je nedavno operirana u Somboru, treba ostvariti pravo na kućnu njegu, ali vozilo hitne pomoći iz Hrvatske ne može doći do njihove kuće.
Svaki dan im dolaze novinari
"Svi se busaju u prsa da je ovo hrvatski teritorij, a nitko ništa ne poduzima! Ovdje je realno problem samo u nekoliko stotina metara, koliko je potrebno da tih 26 ljudi glavnom cestom dođe u Batinu. Možda bi rješenje moglo biti i u krčenju Stare skele, kako se naziva šumski put između Kenđije i Dunava", govori Šandor Šipoš.
Međutim, Šandor nudi i drugi prijedlog...
"Otkako je krenula priča o Liberlandu, nama svakodnevno dolaze novinari iz cijeloga svijeta. Umjesto da nam se omogući nešto zaraditi na toj priči, policija je postavila ophodnje na ulazu u tu “državu”. Kad bi se Liberland proširio i na hrvatske džepove na drugoj strani Dunava, možda bi i ti ljudi napokon dobili vjeru u državu koja se, eto, brine o njima", govori Šandor.
Još jedna država niknula na hrvatskoj granici
A u međuvemenu se na hrvatskoj granici pojavila još jedna samoproglašena država. Poljak K. Wrona je između Hrvatske i Slovenije proglasio Kraljevinu Enclave na sto četvornih metara prostora između Brezovice pri Metliki i Brezovice Žumberačke 50 kilometara od Zagreba.
Sebe je proglasio kraljem, čak se i slikao s krunom na glavi ali je već imenovao nekoliko ministara. Još nema glavni grad niti zastavu, ali ima grbi ispod kojeg stoji motto “Građani svijeta”. Službeni jezici su engleski, hrvatski, poljski ali i kineski.
Upravo je za ministra vanjskih poslova izabrao jednog Kineza. Njegova država već ima profil na Facebooku i Twitteru. Najpoznatija takva država u Hrvata bila je Malnarova Republika Peščenic a, a na Antartiku su Litvanci samoproglasili Pingvin-državu...
