Papa Franjo mogao bi ostati zapamćen kao onaj koji je dopustio da se protiv kardinala McCarricka vodi crkveni kazneni postupak i koji je njegov slučaj doveo do laicizacije. No u pitanjima seksualnog zlostavljanja svećenika, njegovo naslijeđe ostaje bolno podijeljeno – osobito kada se sagleda kroz prizmu slučaja patera Marka Rupnika, piše Točkazarez.
Službena priča poznata je: pater Marko Rupnik optužen je za seksualno i duhovno zlostavljanje više od trideset žena, mahom redovnica, tijekom višegodišnjeg razdoblja. Optužbe su iznimno teške – govore o manipulaciji, o zloupotrebi duhovnog autoriteta, o ponižavanju tijela pod krinkom sakralne estetike.
Papa Franjo, koji je do smrti na zidovima svog ureda držao Rupnikove radove, dugo nije reagirao. Vatikan je 2022. odbio ukinuti kanonsku zastaru u slučaju, čime je mogućnost suđenja bila blokirana. Rupnik je izbačen iz Družbe Isusove, no umjesto javnog pokajanja, uslijedila je tiha inkardinacija u slovensku biskupiju – bez riječi.
U međuvremenu, mozaici su ostali na mjestu. U Hrvatskoj – i šire – ni jedna važnija crkvena institucija nije javno progovorila o tome što znači kada liturgijski prostor, mjesto molitve i sabranosti, ukrašava čovjek za kojeg postoji ozbiljna moralna sumnja. Možemo li se doista sabrati u prostoru oblikovanom rukom nekoga tko je tuđe tijelo razgrađivao manipulacijom?
Rupnik je znao zavesti: teološkim jezikom, ikonopisnim rječnikom, mističkim gestama. Njegovi su mozaici govorili tijelom, pokretom, pogledom. I to je bila njegova snaga – i, kako danas znamo, njegova maska. U Hrvatskoj se taj zavodnički sjaj još uvijek zrcali u tišini brojnih župa, samostana, crkvenih krugova. Rijetki su oni koji su javno progovorili, a još rjeđi oni koji su spremni suočiti se s pitanjem: što znači voljeti Crkvu u istini, kad istina boli?
Liturgijski prostori nisu samo prostori. Oni su sakramentalni ambijenti, produžeci teologije tijela, mjesta gdje se ljepota pretače u smisao. Ako u tim prostorima ostaju djela ljudi koji su svojim rukama povrijedili druge - i ako to znamo - onda šutnja nije više diskrecija, nego suučesništvo.
Cijeli tekst o slučaju Rupnik možete pročitati OVDJE.
