Vrlo je zabavno slušati hadezeovsku vrhušku ovih dana. I sve zabavnije kako se ta stvar s lažnim SMS-ovima ljušti poput luka i otkriva nove, dublje slojeve afere koja ispočetka uopće nije mnogo obećavala. Koja je smrdjela na triler koji bi jedva dobio dvicu na IMDb-u. Na triler s niskorangiranim negativcima, krivotvoriteljem poruka i vozačem jednog ministra.
No ispalo je da je to bila tek predigra, nevini peting koji se razvio u tzv. elitnu prostituciju, gdje su žene koje se kurvaju guzicama, kako je to lijepo napisao Emilé Ajar u finalu svojeg romana "Pseudo", opsluživale tobožnju društvenu elitu, među ostalima i visokorangirane političare kojima je osnovna djelatnost, kao što je poznato, kurvanje glavama.
Policija je istraživala taj lanac prostitucije, no izgleda da je makro imao dojavljivača u policiji, sumnja je pala na današnjeg potpredsjednika Sabora i HDZ-a Milijana Brkića, koji je u politiku došao iz policijske i obavještajne mreže. Suđenje je održano, nabrzaka, bez novinara, daleko od javnosti, nikad nije otkriveno koji su to političari i sličan društveni šljam bili klijenti prostitutki, a u međuvremenu je sudski spis misteriozno nestao iz arhive općinskog odvjetništva.
Tu se priča malčice udaljava od središnje teme, u nju upada bivši načelnik splitsko-dalmatinske Policijske uprave i sadašnji savjetnik župana, inače dugogodišnji član HDZ-a, Marko Bekavac. On je na konferenciji za novinare rekao da Milijan Brkić i njegov mentor, bivši predsjednik HDZ-a i nerealizirani premijer Tomislav Karamarko, koji je u politiku također došao iz policijskog i obavještajnog miljea, ucjenjuju ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Daniela Markića, koji uopće ne vlada sustavom.
A da bi stvar postala interesantna i atraktivna kao požari u Dalmaciji, pokazalo se da je vozač s početka filma, koji je imao informacije da policija istražuje krivotvoritelja pa mu to dojavljivao, ispalo je, dakle, da je taj tip Brkićev kum. Kako će se film dalje razvijati i završiti nije poznato. U ovom trenutku slušamo kako hadezeovske glavonje uglas pjevaju otrcani refren: nismo mi, nismo mi. HDZ-ov saborski zastupnik Branko Bačić izjavio je sljedeće:
"Tvrdim da afera SMS, afera elitne prostitucije, curenje podataka, nema veze s HDZ-om niti s unutarstranačkim obračunima. Nema ovo veze s HDZ-om. Sva pitanja treba dostaviti na drugu adresu, a ne HDZ-u". Na koju to točno adresu treba dostaviti pitanja o svinjarijama u koje su upetljani dužnosnici HDZ-a i njihovi kumovi nije rečeno. Predsjednik Vlade RH i HDZ-a Andrej Plenković u svemu vidi "određeno ozračje".
"Sigurno je da ovakve dugotrajne medijske priče stvaraju određeno ozračje, ali to nema veze ni s politikom stranke ni s aktualnim vodstvom. Mislim da ljudi vide da to nema veze s politikom HDZ-a", kaže Plenković. Milijan Brkić je Marka Bekavca, koji, da se razumijemo, nije rekao nikakvu izvanrednu vijest, nego notornu stvar, naime da su hrvatske institucije sve drugo, samo ne profesionalne i neovisne, da na njima šapu drži vladajuća politika i pojedinci iz vrha vlasti, nazvao patološkim lažljivcem.
Kad jedan političar nazove drugog političara lažljivcem, to je isto kao da stolar optuži stolara da u svojem poslu koristi blanju. Laž je, naime, osnovni alat politike - jučer, danas i sutra. Političar koji bi govorio istinu trajao bi tjedan, možda dva, najviše mjesec dana. Zamislite da ministar financija kaže da je porezna politika smišljena tako da bogati postanu još bogatiji, a siromašni još siromašniji.
Ili da premijer kaže da ne samo da je znao za aferu Borg, nego da je čitava ta stvar skuhana u vrhu HDZ-a i u Vladi RH kako bi odabrana vrhuška pobrala vrhnje. Da kaže kako su svi zakoni doneseni kako bi se zaštitila povlaštena manjina, kako bi se odabranima omogućilo da se enormno bogate, pljačkaju i krše zakone bez ikakva rizika da će biti zakonski sankcionirani, kako bi on i ekipica povlaštenih nekontrolirano, samovoljno, upravljali Hrvatskom prema vlastitom nahođenju.
Naravno da to ni u ludilu neće reći. Nitko od političara ni u ludilu neće reći istinu jer bi time potpisali smrtnu presudu moći koju posjeduju, povlasticama, lagodnom životu na račun drugih, riječju - karijeri. "Istina, kad jednom iziđe na vidjelo", kako je u "Trenutku slobode", prvom romanu trilogije "Povijest bestijalnosti", pisao norveški pisac Jens Bjorneboe, "neizbježna je, brat je smrti". No laž nije konačna, apsolutna, piše on dalje, ona se može ispraviti, može se korigirati novom laži. A prva i najvažnija zadaća laži jest da sakrije istinu o nama samima od nas samih.
Svakome je to dobro poznato, svatko se u većoj ili manjoj mjeri koristi tim omamljujućim svojstvom laži da ispravi prethodnu laž, da sakrije istinu, a tu su vještinu političari doveli do savršenstva. Zato baš i nije posve točna naprijed izrečena konstatacija da nije poznato kako će se ova afera razvijati i završiti. Naime, nisu poznate samo laži kojima će glavonje skrivati istinu i korigirati prethodne laži. Dok je savršeno poznato i jasno da nikome od njih neće pasti vlas s glave.
