Nakon noći u kojoj su američki bombarderi B2 bacili desetak superbombi "razbijača bunkera" sposobnih prodrijeti duboko kroz planinu i uz pomoć podmornica koje su lansirale tridesetak projektila, dužnosnici Pentagona govore o "ozbiljnoj šteti" koju su pretrpjela tri nuklearna lokaliteta - Fordow, Natanz i Isfahan.
No ono što u Iranu trenutačno izaziva najveću zabrinutost jest lokacija Bushehra, u jugozapadnoj regiji zemlje. Iranski mediji izvještavaju o "masovnoj eksploziji" na području gdje se nalazi jedina nuklearna elektrana koja je u pogonu u civilne svrhe. Riječ je o elektrani koju su sedamdesetih počeli graditi Nijemci, dovršili Rusi, a u kojoj još uvijek rade deseci znanstvenika, tehničara i inženjera iz Ruske Federacije. I nije slučajno da je prije nekoliko dana sama Moskva izrazila strah od jedne od najozbiljnijih nuklearnih katastrofa ikada. "Ako bi Bushehr bio pogođen, mogla bi se dogoditi katastrofa slična onoj u Černobilu", upozorio je Aleksej Lihacev, čelnik Rosatoma, ruskog giganta nuklearne energije.
Nuklearna elektrana Bushehr (Bushehr Nuclear Power Plant – BNPP) nalazi se u južnom Iranu, uz obalu Perzijskog zaljeva, blizu grada Bushehra. Riječ je o prvoj i jedinoj operativnoj nuklearnoj elektrani u Iranu, te o projektu koji je simbolizirao ambiciju zemlje da razvije civilnu nuklearnu energiju, ali i izazvao brojne geopolitičke napetosti. Partner u izgradnji je bila Ruska državna korporacija Rosatom.
Projekt NE Bushehrje pokrenut još 1970-ih od strane Njemačke kompanije Siemens, tijekom vladavine šaha Reze Pahlavija. Nakon Islamske revolucije 1979. i Iransko-iračkog rata, Siemens je odustao, a gradilište je bilo oštećeno. Iran je potom 1995. potpisao ugovor s Rusijom, koja je nastavila izgradnju. Nakon višestrukih odgoda, reaktor je povezan na mrežu 2011., uz rusku pomoć. Rusija opskrbljuje i nuklearno gorivo, koje se potom vraća natrag u Rusiju radi obrade, kako bi se spriječilo moguće preusmjeravanje za razvoj oružja.
Reaktor koristi rusku tehnologiju VVER-1000, jednu od standardnih sovjetsko/ruskih varijanti PWR-a. Postrojenje ima sustave za hlađenje i zaštitu od potresa, ali je zabrinutost izražena zbog seizmički aktivnog područja i blizine Perzijskog zaljeva. Iranske vlasti tvrde pak da su mjere sigurnosti na najvišoj razini, a IAEA redovito provodi inspekcije.
Najsnažniji američki napadi bili su uglavnom usmjereni na postrojenje Fordow, tu neosvojivu tvrđavu izgrađenu desetke metara duboko u srcu planine. Bombarderi B2 su u nekoliko valova bacili su dubinske bombe na ono što se smatra središtem nuklearnog programa ajatolaha.
Lokacija u Natanzu meta je izraelskih borbenih zrakoplova od prvog dana ovog rata. To bi bilo nominalno najveće mjesto za obogaćivanje urana u zemlji. Agencija za regulaciju nuklearne energije Aeia izjavila je da je električna infrastruktura uništena te da je nestanak struje mogao oštetiti čak i centrifugu. Jučer je s mora pak stigla nova kiša projektila, američke podmornice lansirale su nekoliko valova projektila Tomahawk na postrojenja u Isfahanu.
Iako je Bushehr pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i koristi se u miroljubive svrhe, zapadne sile, posebno SAD i Izrael, godinama su sumnjali da bi nuklearna infrastruktura Irana mogla poslužiti i za razvoj nuklearnog oružja. Bushehr se ne smatra izravno problematičnim kao drugi iranski nuklearni objekti (poput Natanza ili Fordowa), no simbol je šire zabrinutosti oko nuklearnih ambicija Teherana.
