Pokrajina Katanga u DR Kongu jedno je od resursima najbogatijih mjesta na svijetu; dijamanti, zlato, tantal, što god svjetske burze uopće mogu zamisliti, a ipak DR Kongo jedna je od siromaštvom najgore uništenih zemalja. Knjiga "The looting machine" istraživačkog novinara Financial Timesa Toma Burgisa objašnjava da je krivnja za to što je najbogatijih kontinent svijeta ujedno i najsiromašniji, isključivo na Zapadu i postkolonijalnom uništavanju Afrike.
U knjizi koja je u PDF-u dostupna čak i besplatno, Burgis objašnjava da su bivše kolonijalne sile, primjerice Velika Britanija, Portugal ili Francuska, uspješno razvile moćne lokalne elite po danas nominalno neovisnim afričkim državama, kako bi elite ujedinjavale političku i ekonomsku moć, a onda servisirale i svoje zapadne saveznike, koji skupa s njima pljačkaju cijele nacije.
Nigerija je tako poslovni raj za zapadne tvrtke zbog svoje nafte, a opet, proizvodi električne energije samo kao pola Sjeverne Koreje, što znači toliko koliko bi dostajalo za toster na svaka 44 Nigerijca. Angola pola svoje ekonomije temelji na nafti, a zahvaljujući korupciji koju potiču oni isti koje podržava Zapad, od 2007. do 2010. iz zemlje je pokradeno 32 milijarde dolara, četvrtina svih prihoda te države.
Kongoanskog predsjednika Josepha Kabilu u nebesa je lansirao netko zainteresiran da izraelski biznismen Dan Gertler dobije monopol na izvoz dijamanata iz te zemlje. Kabila je danas multimilijarder u 45. godini života, a takvi poslovi na Zapadu se unatoč tome ne nazivaju korupcijom. Za razliku od stanja u 1980-ima kad se apsolutno manje sofisticirano iz Afrike izvlačilo pune automobile novca.
Afrika godišnje primi od Zapada otprilike sedam puta manje pomoći svakih vrsta nego što Zapad iz nje izvuče profita. Zapadne sile pritom ne prezaju od pomaganja diktatura, sukobljenih strana u jezivim ratovima s milijunima civilnih žrtava, bolesti, gladi, bijede, čak i izazivanja ekstremističkih pokreta poput onoga u što su se izrodile Libija ili Somalija.
Što se tiče Burgisove knjige, koja navodi i dvije zemlje koje su svoje bogatstvo počele normalno iskorištavati, prvo Bocvana, a potom i Južnoafrička Republika, zanimljivo je na koji je način pojedini mediji opisuju knjigu. Američki CNN najviše ističe Burgisovo spominjanje Europljana. Europski mediji ističu Kinu. Hongkonški također gazi po Kini, ali i po Izraelu. Kineski knjigu niti ne spominju.
Knjiga toliko ne spominje SAD, ali spominje "hladnoratovske sile" koje su podijelile kontinent i sada ga izrabljuju, te ne preza od toga da prozove cijeli razvijeni svijet, od Kanade do Australije i od EU do Svjetske banke, za najgore zamislive zločine nad cijelom milijardom ljudi koji žive na objektivno najbogatijem komadu kopna na svijetu.
