ZAŠTO SU PLIVALI? Ceuta je mrtvačnica nevidljivih. 'Plaća mi je dva eura na dan'

Na plažama Ceute peraje, "šlaufi", mokra odjeća...  I mrtva tijela. Tragične priče, zasad njih 88 o ljudima koji su krenuli preko mora, ali nikada nisu stigli na drugu stranu. Morske struje ovdje su jake. Njihova tijela jednostavno je izbacilo more. Španjolska enklava na sjeveru Afrike još pokušava utvrditi razmjere tragedije nakon golemog migrantskog vala tijekom kojeg su deseci tisuća ljudi iz Maroka pokušali prijeći granicu. Dio njih učinio je to pješice čim su se prijelazi otvorili, dok su drugi riskirali mnogo više - satima su plivali kroz more prema španjolskoj obali.

Neki su se migranti utopili, dok su drugi zgnječeni dok su pokušavali popeti se na lukobran i graničnu ogradu. Prema vlastima, više od 1000 ljudi primilo je liječničku pomoć u Ceuti. 

Među njima je bio i 17-godišnji Mohammed. Kako piše Corriere della Sera, zajedno s prijateljem krenuo je prošle srijede oko dva sata ujutro s marokanske plaže Almina, približno 14 kilometara udaljene od njihova cilja. Izabrali su dulju i opasniju rutu jer je kopnena granica u tom trenutku još bila zatvorena. Otvorena je tek nekoliko sati poslije.

Na nogama su imali peraje, a pred njima je bilo višesatno noćno plivanje.

- U jednom trenutku više ga nisam čuo. Bio je mrak i mislio sam da se samo udaljio - ispričao je Mohammed.

Do Ceute je stigao oko sedam sati ujutro, nakon približno pet sati u moru. Njegov prijatelj nije.

Od tada Mohammed ne zna što mu se dogodilo. Strahuje da ga je odnijelo more, ali nema hrabrosti otići do luke i raspitivati se među pronađenim žrtvama. U španjolskim vodama kod Ceute do tada je pronađeno 88 tijela, a vlasti su zbog velikog broja mrtvih privremenu mrtvačnicu organizirale u nekadašnjoj vojnoj bolnici. Prema prvim informacijama iz Rabata, još 11 tijela pronađeno je s marokanske strane granice.

Mohammed, međutim, ima još jedan strah: deportaciju.

Ne želi se vratiti u planinsko selo u okolici Marakeša. Kaže da je otišao zato što želi drukčiji život i budućnost. Budući da ima 17 godina, kao maloljetnik nalazi se u drukčijem pravnom položaju od odraslih migranata, no uz njega je i prijatelj Mouaad, koji je punoljetan.

Dvojica mladića dane provode na plaži Benítez, nekoliko kilometara od graničnog prijelaza Tarajal. Ondje je ostao samo dio ljudi koji su prethodnih dana ušli u Ceutu. Od oko 60.000 migranata koji su između četvrtka i petka prešli iz Maroka na španjolski teritorij, deseci tisuća u međuvremenu su se vratili preko granice.

Na plaži Benítez Marokanci su sada manjina. Veći dio ljudi koji ondje borave čine migranti iz subsaharske Afrike koji pokušavaju zatražiti azil.

Među njima su Fadel, Amir i Mohsin, mladići od 16 i 17 godina koji su pobjegli iz sudanskog Darfura. Put do Maroka trajao im je dva mjeseca. Nakon dolaska radili su u Casablanci kao građevinski radnici.

- Plaćali su nam samo dva eura dnevno. Kad se granica otvorila, krenuli smo - objasnio je Fadel.

Pod jednim od stabala na plaži smjestila se i cijela marokanska obitelj. Otac Said ondje je s troje djece, stare sedam, osam i samo jednu godinu, te njihovom bakom. U prihvatnom centru za njih nije bilo mjesta. Kapaciteti su preopterećeni, a prednost pri smještaju dobivaju migranti iz subsaharske Afrike koje nije moguće jednostavno i brzo vratiti u zemlje iz kojih su došli.

Obitelj je zato prethodnu noć provela na ulici.

- Oko dva ujutro policija nam je rekla da se moramo preseliti - kaže Said.

Pomoć su pronašli među stanovnicima Ceute. Ljudi im donose hranu, vodu, odjeću i osnovne potrepštine. Dok razgovara s novinarima, Said pokazuje prema paru koji je motorom dovezao stvari potrebne obitelji, među njima i pelene za najmlađe dijete.

Dok se humanitarna drama nastavlja, vlasti pokušavaju ponovno uspostaviti kontrolu nad gradom. Na ulice Ceute poslano je više od dvije tisuće vojnika i oko tisuću policajaca. Sigurnosne snage intenzivno patroliraju središnjim četvrtima, zbog čega su se mnogi migranti povukli na manje dostupna mjesta.

Nekoliko tisuća ljudi skriva se po šumovitim brdima oko grada, među liticama ili na području El Príncipea, naselja u kojem su policijske ophodnje rjeđe.

Kako prolaze dani, situacija postaje sve teža. Migrantima ponestaje hrane i osnovnih potrepština, a stanovnici Ceute sve su podijeljeniji. Jedni organiziraju pomoć i donose hranu ljudima koji spavaju na otvorenom, dok se kod drugih povećavaju strah i bijes zbog razmjera migrantskog vala.

Kriza se tako vrlo brzo iz humanitarnog problema pretvorila i u politički obračun.

U subotu navečer skupina španjolskih građana marokanskog podrijetla prosvjedovala je tijekom dolaska Alvisea Péreza, europarlamentarca i vođe krajnje desnog pokreta Se Acabó la Fiesta. Prosvjednici su ga optuživali da tragediju koristi za raspirivanje netrpeljivosti prema migrantima i ljudima marokanskog podrijetla.

Nedugo nakon njega u Ceutu je stigao i predsjednik Voxa Santiago Abascal. Njegov posjet prošao je uz znatno manje publiciteta, no poruka je bila jednako tvrda. Zatražio je da granica između Maroka i Ceute bude trajno militarizirana te ustvrdio da je Rabat svjesno poticao masovni prelazak migranata.

Abascal je događaje opisao kao "invaziju" i optužio vladu Pedra Sáncheza da je takvu situaciju tolerirala.

Prema njegovoj procjeni, na području Ceute još se nalazi najmanje 10.000 migranata koje bi, smatra, trebalo odmah udaljiti iz autonomnog grada. Istodobno je podsjetio da je u Ceuti ranije proglašen personom non grata, za što je optužio lokalne islamističke i socijalističke političke snage, ali i Narodnu stranku zbog njezine suzdržanosti.

Abascal se osvrnuo i na prijedlog talijanske premijerke Giorgie Meloni o mogućoj suspenziji Madrida iz schengenskog sustava. Prema njegovu tumačenju, takav potez ne bi bio usmjeren protiv Španjolske, nego protiv politike Sánchezove vlade.

Iza političkih optužbi, međutim, ostaje prizor koji opisuje Corriere della Sera: mladići koji su noću ušli u more s perajama, obitelji koje s djecom spavaju na ulicama i desetci tijela izvučenih iz vode. Za Mohammeda cijela velika europska rasprava o granicama i migracijama trenutno se svodi na samo jedno pitanje - nalazi li se među mrtvima i prijatelj s kojim je krenuo prema Ceuti, a kojeg je posljednji put čuo negdje u mraku na otvorenom moru.