Prehrambeni jad Kolinde u SFRJ
Najveći cirkus u prošlom tjednu izazvala je predsjednica Republike Hrvatske, ovaj put intervjuom za Kleine Zeitung, gdje je izjavila da su hrvatski muslimani, na čelu s muftijom Azizom ef. Hasanovićem, koji je čak i „frustriran“ razvojem situacije, „zabrinuti da bi njihov život u Hrvatskoj mogao doći na udar radikaliziranih pojedinaca i njihov navodni dolazak u Hrvatsku. Jedini razlog zašto je Kleine Zeitung objavio njen demanti, bio je sitan gaf u kojem su novinari protumačili da je Velika Kladuša, koju je spominjala predsjednica, u Hrvatskoj, a ne u BiH.
Sve ostalo je, inače, predsjednica doista i rekla. A svašta je rekla, baš svašta. Rekla je da se u Jugoslaviji nije smjelo reći: „Ja sam Hrvat“, nego: „Ja sam iz Hrvatske“, inače bi mu „prijetio zatvor“. Predsjednica je tako zaboravila da se na popisu stanovništva iz 1981. u Jugoslaviji oko 4,4 milijuna građana izjasnilo Hrvatima, a da u zatvoru nije završio niti milijun, ma niti 100.000, čak ne niti 10.000 ljudi koji su nacionalno, eto, izašli iz ormara.
Uspjela je, čak, na pitanje što misli o Orbanu i Salviniju, u priču ubaciti jogurt, kojega je „u Jugoslaviji bila samo jedna vrsta“, te da se „u komunizmu vlastima moralo prijaviti koliko će obitelj trebati kruha u sljedećem tjednu“. Lako je bilo rasturati predsjednicu prošlog tjedna. Faktograf je objavio podatke iz časopisa „Mljekarstvo“ iz 1975. gdje se vidi da je tada postojalo najmanje „85 različitih vrsta tekućih, čvrstih i voćnih jogurta i kiselih mlijeka, ovčjih i kravljih, ali i acidofilnih mlijeka i kefira“.
A usto i indekse s fakulteta, svjedodžbe gdje se vidi da mladići i djevojke pišu da su po nacionalnosti Hrvati, čak i izvod iz matične knjige vjenčanih iz 1952. Josipa Broza Tita gdje stoji: „Narodnost: Hrvat.“ Intervju u Kleine Zeitungu u Austriji je imao brutalnu čitanost i, kako doznajemo iz dobro upućenih krugova, jako je privukao pažnju s raznih razina politike i javnosti.
A sad Uljanik.
Ispalo je da je ministar gospodarstva koji je naslijedio Martinu Dalić, četiri godine bio upravi tvrtke koja je direktno povezana s malom zagrebačkom tvrtkom – bez zaposlenih – koja blokira Uljanik. Ministar Darko Horvat, tako je zazvonilo, da potencijalno stoji unutar priče koja direktno destabilizira pregovore Uljanika s dobavljačima kako bi se skinula blokada i kako bi bilo novca i za plaće radnika i za nastavak proizvodnje.
Horvat je, inače, kao ministar bio „vlažni san“ još Tomislava Karamarka, pa mu to nije prošlo jer je to mjesto završilo u ministarskoj kvoti Mosta u tadašnjoj vladi. Horvat je, inače, bio protiv arbitraže s MOL-om, zalagao se za hrvatsko-mađarsko-rusko povezivanje, što negira i danas, a Karamarka je u ona doba hvalio da se pod njegovim vodstvom HDZ vratio 'korijenima i da niže pobjedu za pobjedom'.
Još malo Uljanika
Osobno ministar Goran Marić za 24sata izjavio je da su „sve opcije oko Uljanika moguće, pa tako i stečaj“. slijedi nužnost isplate plaća i za kolovoz, i to radnicima svih tvrtki pod "Uljanikom", što znači još 50 milijuna kuna. A to onda otvara mnoštvo drugih problema, sve po domino efektu. Da bi "Uljanik" bio u stanju uopće nastaviti s radom, neophodno je još 40 milijuna kuna za izlazak iz blokade, pred tvrtkom je nužno restrukturiranje, što bi imalo trajati oko pola godine, što samo za plaće znači još 300 milijuna kuna, te još toliko za materijal i ostalo za proizvodnju.
Tu je još problem i programa restrukturiranja koji tek treba sastaviti. Doznalo se i to da sadašnja uprava Uljanika čak pola godine nije bila kadra ili nije htjela sastaviti i poslati Vladi program restrukturiranja kojim bi brodogradilište koje postoji još od 1856., dobilo od EK zeleno svjetlo da se spasi. Pola godine ranije značilo bi stotine milijuna kuna troška po budžet manje. Sam Plenković jako je oštar prema upravi brodogradilišta, navodno već ima neke sasvim druge kandidate za to brodogradilište, i s obzirom na još mnoštvo drugih stvari, teško se oteti dojmu da se u ovom slučaju neće zakotrljati jako puno glava.
HDZ i SDP
U glavnoj stranci lijevog centra ništa novoga nema u vezi s redikuloznom nepopularnosti SDP-a. Ali ima zato novoga u vezi najava da je Davor Bernardić definitivno gotov, da su se „rogovi u vreći“ u stranci uspjeli dogovoriti da čovjeka koji je srozao stranku na klaunovske razine, stave pred izbor – ili odlazi ili ga ruše. Svakako potom raspisuju izbore.
U HDZ-u ništa novoga u tom pogledu što Andreja Plenkovića niti jedan udar desničara iz stranke ne uspijeva čak niti uzdrmati. Zapravo je dojam, sve više i činjenica, da Plenković svakim udarom sve više jača. To, očito, ne razumiju pripadnici desničarskih struja u HDZ-u, bilo da je riječ bivšem Karamarkovom kadru ili nekim drugima.
Pa se tako za listopad već najavljuje prosvjedni skup u Vukovarku, što ga gradonačelnik Ivan Penava naziva „neopterećen politikom dnevne razine“. No, Stevo Culej ga odmah apsolutno demantira i, umjesto da govori o traženju još uvijek nestalih u Vukovaru iz 1991., što je najavljeni povod prosvjeda, udara direktno na Milorada Pupovca, sasvim nevezano za problem nestalih, a indirektno na samu Vladu.
