Nakon petogodišnje krize i gospodarskog i socijalnog pada koji je ostavio polovicu mladih Grka nezaposlenima, Grci su na izborima 25. siječnja 2015. godine tražili promjenu.
Izabrali su mladog Alexisa Tsiprasa, iz radikalne lijeve koalicije Syriza koja je osvojila 36,3 posto glasova. Da bi primirili duhove u Berlinu i Parizu koji su bili užasnuti lijevom koalicijom, kao partnera u Vladi uzeli su desnu nacionalističku stranku Nezavisni Grci (ANEL).
U Grčkoj je to 'lijevo' imalo pozitivan predznak mladosti. Sjećanje na herojski otpor nacistima, građanski rat i učenike i studente koji su pružili otpor diktaturi 70-ih godina. No, s Ukrajinom i Sirijom za vratom, Europa se uznemirila zbog moguće veze Syrize s Moskvom.
I oligarsi, koji su kontrolirali većinu grčkih medija, objavili su Syrizi rat. Deseci milijardi eura otišli su s grčkih bankovnih računa.
U međuvremenu, novi ministar financija karizmatični Yanis Varoufakis, postao je svjetski slavna osoba. Njegov glamurozni životni stil, motocikl i uske majice oduševili su medije. Ali u Bruxellesu se i dalje o njemu govorilo kao smetnji, te da je prekinuo pregovore o rješavanju Grčke financijske krize. U Grčkoj će se pak suočiti s optužbama za izdaju.
Bezdušna Angela Merkel
Varoufakisovi memoari "Odrasli u sobi", sjećanja su na dane kad je pokušavao uvjeriti financijske institucije i grčke vjerovnike da pritisak na Grčku da preko noći provede reforme i plati dugove, neće uroditi plodom.
Legendarni grčko-francuski filmaš Costa-Gavras rekao je da je "bijesan zbog nasilja i nezainteresiranosti članica EU (tj. Ministara financija eurozone), naročito njemačke strane, na ... neodrživu situaciju u kojoj žive Grci" i da će Varoufakisovu knjigu pretvoriti u film.
Financijska situacija koju su Syriza i Varoufakis naslijedili u siječnju 2015. bila je strašna. Konzervativna Vlada na odlasku koju je vodila stranka Nova demokracija nije ispunila zahtjeve grčkih vjerovnika a to su bili Međunarodni monetarni fond (MMF), Europska središnja banka (ECB) i Europska komisija (EC).
Čim su Tsipras i njegov kabinet stupili na dužnost, Europska je komisija zatražila 7 milijardi eura koje bi Grčka hitno trebala uplatiti na ime dugova MMF-u i ECB-u.
Administracija Syrize nije osporila potrebu za reformama. Doista, bila je daleko manje upletena u korupcijske poslove kakve je imala stara Vlada. Međutim, Syriza je zahtijevala da joj se dopusti da se stavi prioritet na rješavanje teškog socijalnog stanja i da ostanu ravnopravni s ostalim vladama, a ne da ih se tretira kao problematično dijete koje treba disciplinirati
Potpora Grka
U osnovi, tvrdi Varoufakis, vjerovnici su morali priznati očiglednu činjenicu da restrukturiranje Grčke 2012. nije dalo nikakvih rezultata. Dug zemlje 2015. godine premašio je 170% BDP-a, pa je Varoufakis predložio razdvajanje troškova, dokapitalizaciju grčkih banaka i povezivanje otplate duga s budućim gospodarskim rastom.
Ukratko, tražio je da mu se obeća dugoročna održivost. Šest mjeseci kasnije, u srpnju 2015. na referendumu je 61% Grka glasalo za odbijanje ultimatuma koji su im dali MMF, ECB i EC i ostali vjerovnici.
Francuska i Italija još su možda i bile spremne dati im ustupke, ali blok konzervativnih članica Eurogrupe, na čelu s Njemačkom, zauzeo je čvrsti stav. Iako je MMF objavio da je grčki dug nenaplativ, EC, ECB i Njemačka držali su čvrsto.
Umjesto da se suoči s protjerivanjem iz eurozone, nakon iscrpljujućih maratonskih pregovora, 13. srpnja premijer Tsipras je prihvatio daljnje koncesijske zajmove u zamjenu za još jedan krug disciplinskih mjera koje je nametao MMF, ECB i EC. Grcima nisu oprostili ni eura, a ispratili su ih sa sastanka, uz obećanje da će to razmotriti.
Iako je sukob grčke vlade i EU institucija izgledao kao borba između 'kapitalista' i 'demokratskih snaga', on je prema Varoufakisu bio mnogo složeniji. Kad su 2008. i 2009. nacionalne banke sjevernoeuropskih razvijenih država trpjele gubitke, odlučile su novac plasirati u Grčku u kojoj su prepoznali 'nepopravljivog gubitaša'.
A onda su odjednom odlučile svoje kredite naplatiti, što je bilo nemoguće bez da grčke građane dovedu na prosjački štap, što je u konačnici i onemogućilo vraćanje nagomilanih dugova.
Varoufakis je samo želio ponuditi rješenje i novi početak za odnose Grčke i EU. Iako su mu iza zatvorenih vrata čelnici institucija i europskih država priznali da je u pravu i da bez vraćanja kakvog-takvog životnog standarda grčkim građanima, neće biti moguće vratiti dugove, čim bi se upalile kamere promijenili bi ploču i prijetili prstom govoreći da se Grčka mora disciplinirati, pokazati ozbiljnost i vratiti što prije dugove, te krenuti u drastične reforme.
Nažalost, kako je napisao Varoufakis, koji je na kraju odstupio s mjesta ministra, to je europska birokracija, koju pokreće uskogrudnost osobnih interesa političara, oligarha i tehnokrata, piše nybooks.com
