Različite terorističke frakcije i pojedinci ISIL-a pobili su diljem svijeta u osam nedavnih napada oko 400 ljudi. Sve to u manje od mjesec dana, a Shiraz Razim s Odjela za ratne studije Kraljevskog koledža u Londonu objašnjava da je razlog tome način na koji džihadisti smatraju da trebaju "slaviti" sveti mjesec Ramazan.
Od američkog grada Orlanda, gdje je Omar Mateen pobio 49 ljudi u gay baru, preko aerodroma Atatürk u Istanbulu u kojem su trojica terorista pobila 45 ljudi, preko bombaškog napada u Iraku u kojem je stradalo prema posljednjim procjenama i više od 200 ljudi, pa Dakha i drugdje, redom je riječ o ideji ekstremističkog tumačenja islama koje tu vjeru smatraju vjerom rata, a ne mira, kao što je slučaj s ogromnom većinom muslimana.
Muslimani Ramazan smatraju vremenom u kojem je Bog posebno milosrdan i sklon opraštanju grijeha, te se ramazanski post zato i smatra trećim od pet stupova islama, odnosno dužnosti prakticiranja vjerskog života muslimana. Ramazan je muslimanima svet zato što se smatra da je tog mjeseca prorok Muhamed dobio prve objave Kur'ana, te je to osnova za mirno slavljenje tog vjerskog praznika, primjerice kroz post ili darivanje siromašnima.
Ekstremističko tumačenje skupina poput ISIL-a ili al-Kaide, koja u Siriji ima svoje frakcije poput al-Nusre, pa i neke njoj srodne, vjeruje međutim da je u tom mjesecu Muhamed 624. godine krenuo u bitku za Badr, a osam godina kasnije i u bitku za Meku. Drugim riječima, pripadnici sunitskih frakcija koje su netrpeljive i prema drugim vjerama i prema drugim strujama u islamu, poput šijita ili alavita, Ramazan smatraju kao mjesec u kojem ratni džihad koji vode, mora biti posebno intenzivan, brutalan i krvav. Na zgražanje i užas u rangu svetogrđa stotina milijuna muslimana koji samo žele mirno živjeti svoje živote.
To najbolje objašnjava primjer Abdullaha Azzama, čovjeka koji je 1989. utemeljio al-Kaidu. Izvorno Palestinac sa Zapadne obale, vjersku je naobrazbu primao prvo u Damasku, potom u Jordanu i Egiptu, a kako u nijednoj od tih država nije naišao na slobodan prostor za svoje ekstremističke stavove, otišao je u 1970-ima u Saudijsku Arabiju. I tamo upoznao mladića plemenitog porijekla Osamu bin Ladena.
Od 1979. borio se u Afganistanu protiv sovjetske intervencije u toj zemlji, došavši na glas kao "otac modernog džihada". Tvrdio je da je oružani džihad zapravo "hod po Božjoj stazi" istovjetan mirnom bogoslužju, da bi u 1980-ima u Afganistanu otišao i korak dalje. Propovijedao je da je "odbacivanje džihada isto kao i odbacivanje posta i molitve", da bi na kraju napisao sljedeće:
"Džihad je najizvrsniji oblik pobožnosti koji muslimanima omogućava dosezanje najviših dijelova raja." Odatle i ideja ekstremistia da su upravo tijekom svetog mjeseca zapravo dužni počinjati najgora teroristička zlodjela.
