Američki biznismen Frank McNamara večerao je 1949. u restoranu Majors Cabin Grill u New Yorku kada je shvatio da je zaboravio novčanik. Račun je morala platiti njegova supruga. Franku je bilo toliko neugodno da je rekao: Nikada više. Te večeri rodila se ideja o kreditnoj kartici. McNamara je iznio hrabru ideju vlasniku restorana: Što ako bi ljudi mogli jesti sada i platiti kasnije? U veljači 1950. vratio se u isti restoran i platio obrok pomoću kartonske kartice i potpisa. Ta priča ubrzo je postala poznata, a službena povijest Diners Cluba taj događaj naziva “Prvom večerom” (The First Supper), koju povjesničari smatraju početkom suvremenog koncepta kredita. Postoje različite verzije priče – neke navode da je zaboravio novčanik na ručku, druge na večeri; prema nekima je račun platio na kredit, dok druge tvrde da je čekao da mu supruga doveze novčanik. Neki novinari kasnije su Alfredu Bloomingdaleu pripisivali ideju za Diners Club. McNamara i njegov odvjetnik Ralph Schneider osnovali su Diners Club International 8. veljače 1950. s početnim kapitalom od 1,5 milijuna dolara.
Već u prvoj godini Diners Club imao je 42.000 korisnika, a Amerikanci su počeli govoriti: "Stavi na moj račun." Godine 1958., American Express je predstavio novu vrstu kartice koja je uvela godišnje naknade, mjesečne račune i naknade od od četiri do sedam posto koje su tvrtke morale plaćati da bi uopće prihvatile karticu. Ubrzo su i druge banke uskočile u igru, što je dovelo do stvaranja Mastercarda, Discovera i drugih. Danas, 8 od 10 Amerikanaca ima kreditnu karticu – preko 260 milijuna ljudi igra istu igru: troši sada, brini kasnije. Kredit se od ideje na večeri pretvorio u način života.
McNamarina je prvotna zamisao bila stvoriti karticu koja bi se mogla koristiti za plaćanje u restoranima diljem New Yorka, no ubrzo je proširio njezinu primjenu i na druge vrste objekata, uključujući hotele, najam automobila i cvjećarne. Tvrtka je počela graditi bazu korisnika tako što su kartice nudili uglednim poslovnim ljudima. Nedugo zatim, prvi PR agent tvrtke, Matty Simmons, započeo je s oglašavanjem kartice u novinama, časopisima i putem personalizirane pošte potencijalnim korisnicima. Diners Club International dobio je ime jer je bio zamišljen kao "klub večeraša" koji bi svojim članovima omogućio da račun podmire jednom mjesečno putem kreditnog računa. Kad je kartica prvi put predstavljena, Diners Club je imao 27 restorana-partnera i koristilo ju je 200 prijatelja i poznanika osnivača.
Do kraja 1950. Diners Club imao je 20.000 članova, a do kraja 1951. čak 42.000. U to vrijeme, tvrtka je naplaćivala partnerskim objektima sedam posto provizije, dok su korisnici plaćali godišnju članarinu od pet dolara. Godine 1952., McNamara je prodao svoj udio u Diners Clubu svojim partnerima za 200.000 dolara. Prva plastična Diners Club kartica uvedena je 1961. godine, a sredinom 1960-ih brojala je već 1,3 milijuna korisnika. Pred kraj 1960-ih Diners Club suočio se s konkurencijom banaka koje su počele izdavati revolving kreditne kartice, poput BankAmericarda (kasnije preimenovanog u Visa) i Interbank Master Charge (danas MasterCard).
