Američka filmska industrija žudi za proizvodima s Dalekog istoka. Nakon velikih uspjeha poput Ring i recentnijih Squid Game i Parazit, vrata su širom otvorena korejskim, japanskim i tajvanskim filmovima i serijama. Trenutačno se na Netflixu prikazuje korejska serija 'When Life Gives You Tangerines', a u jednoj epizodi se vidi žena koja izranja iz mora i nosi ulovljene morske puževe. Ona je Haenyeo, jedna od roniteljica iz Južne Koreje u pokrajini Jeju. Cijeli život im je posvećen izlovu raznih mekušaca, morskih algi i drugih morskih organizama. U sociološkom kontekstu, poznate su po polumatrijahalnoj obiteljskoj strukturi.
Tradicija izlovljavana proteže se do 434. godine. Izvorno, ronjenje je bilo isključivo muški posao, osim u slučajevima žena koje su radile uz svoje muževe. Prvo spominjanje žena ronilaca u literaturi javlja se tek u 17. stoljeću, kada monografija o geografiji Jejua opisuje žene kao jamnyeo (ronilačke žene). Do 18. stoljeća, roniteljice su premašile broj ronitelja zbog nekoliko razloga. u 17. stoljeću, značajan broj muškaraca poginuo je na moru zbog rata ili nesreća u dubokom moru, što je dovelo do toga da ronjenje postane ženski posao. Drugo objašnjenje je da žene imaju više potkožnog masnog tkiva i viši prag drhtanja od muškaraca, što ih čini prikladnijima za rad u hladnim vodama. Jedan dokument iz 18. stoljeća bilježi da su na obične ljude nametnuti porezi na osušene školjke abalone, prisiljavajući mnoge žene da rone u hladnim vodama dok su bile trudne.
Tradicionalno, djevojčice su počele trenirati kao haenyeo kada su imale 11 godina. Nakon otprilike sedam godina treniranja, djevojka se smatrala "punopravnim" haenyeom. Koliko vremena haenyeo provode u vodi ovisi o sezoni. Prije nego što su postojala ronilačka odijela i kad su nosile samo pamuk kupaće kostime, haenyeo su mogle ostati u vodi samo do sat vremena u zimskim mjesecima. Nakon toga su izlazile iz vode i sjedile kraj vatre tri–četiri sata da se osuše. Nakon ove pauze, ponovno su ulazile u vodu na još jedan sat. Međutim, tijekom ljetnih mjeseci ostajale su u vodi i do tri sata u komadu prije nego su napravile pauzu. S uvođenjem ronilačkih odijela, haenyeo su otkrile da mogu ostati u vodi pet do šesti sati u komadu, čak i tijekom zime.
Kako je ronjenje na moru postalo industrija kojom dominiraju žene, mnoge haenyeo su kasnije zamijenile svoje muževe kao glave obitelji koje zarađuju. Tako se s vremenom promijenila tradicionalna i patrijarhalna slika obitelji, haenyeo su počele sve više zarađivati i u pokrajini Jeju se razvilo polumatrijarhalno društvo u kojem su haenyeo bile na čelu kućanstava. Na malim otocima uz obalu Jejua, poput otoka Mara, gdje je ronjenje na moru bilo jedini izvor prihoda, muškarci su brinuli o djeci i išli na kupovinu, dok su žene zarađivale novac za obitelj.
Očekivano, industrijalizacija je s vremenom naštetila roniteljicama i između 1965. i 1970. njihov broj je pao s 23.081 na 14.143. U svijetu u kojem se preispituju neki temeljni postulati funkcioniranja društva iz povijest, kao što su uloga muškarca i žene te sve jači feministički pokret i rušenje patrijarhata, Haenyeo su postale jedan od najpoznatijih kulturoloških izvoza na Zapad. UNESCO ih je uvrstio u popis nematerijalne kulturne baštine, piše Guardian. Ipak, njihova budućnost nalazi se na raskrižju. Većina njih sada ima više od 70 godina, pa su nacionalna vlada i vlasti Jejua zainteresirani da nova generacija preuzme ovaj posao.
