Sindrom kroničnog umora (Chronic Fatigue Syndrome - CFS) ili mijalgični encefalomijelitis (Myalgic Encephalomyelitis - ME) skupina je simptoma koji su povezani s izuzetnom iscrpljenošću. Takvoj iscrpljenosti nažalost ne pomaže ni spavanje, i ne pomaže nestanku simptoma od kojih pati 17 milijuna ljudi diljem svijeta.
Njegovi uzroci i dalje su nepoznati. Posljednjih godina glavnim krivcem smatra se preaktivni imunološki sustav. No to nije lako istražiti jer je nemoguće otkriti tko će i kada doći u doticaj sa virusom, a istraživači bi trebali pregledati stanje pacijenta prije, tijekom i nakon odgovora imunološkog sustava.
Nedavna studija objavljena u magazinu Psychoneuroendocrinology koristila je inovativni pristup kako bi zaobišla ovaj problem. Istraživači sa King's College iz Londona regrutirali su 55 pacijenata sa kroničnim hepatitisom C (HCV) i liječili ih od šest do 12 mjeseci lijekom Interferon alpha, što je uobičajeni tretman za HCV. Pratili su ih i nakon njihovog oporavka, piše Big Think.
Šest mjeseci nakon završetka tretmana 18 sudionika osjećali su se umorniji nego što su bili prije liječenja, a pokazali su i visoku prisutnost proteina u krvi koji se povezuje sa upalnim procesima, nazvanim IL10. Razine su se, uključujući i one još jednog proteina povezanog sa upalom, samo povećale nakon četiri tjedna tretmana. Dosegle su razine dva puta više od ljudi koji su se oporavili bez kroničnog umora.
No šest mjeseci nakon tretmana, 18 umornih pacijenata pokazali su imunološki odgovor sustava koji nije bio drugačiji od sudionika koji su razvili umor nakon liječenja. Istraživači su usporedili uzorke tih upalnih proteina sa 57 onih uzetih od zdravih pacijenata koji nisu imali HCV ili bili uključeni u tretman. Rezultat nisu pokazali nikakve razlike.
Jedna teorija tako kaže kako hiperaktivni imunološki odgovor potiče kronični umor. No to baš i ne objašnjava kakva je uloga imunološkog sustava u kasnijim stadijima, u kojima odgovor imunološkog sustava ne odstupa od onog tipičnog.
"Otkrića u ovoj studiji podržavaju tezu kako su abnormalni imunološki mehanizmi važni za sindrom kroničnog umora, no samo u početnom stadiju bolesti. Naša studija potvrđuje važnost akutnog stanja umora u početku razvoja bolesti, kao jednog od okidača, na stanje koje utječe na period oporavka", napisali su autori.
Nadaju se kako će im ova otkrića ponuditi više informacija što uzrokuje kronični umor i kako bi se mogao liječiti.
"Ako je okidač abnormalni ili pretjerani odgovor imunološkog sustava, ako bi pronašli način na koji bi taj odgovor mogli smanjiti, mogli bi smanjiti i sam razvoj tih slučajeva", naglašava Michael Sharpe sa Sveučilišta Oxford.
