Albert Einsten rođen je kao starije dijete Pauline Koch i Hermanna Einsteina u njemačkom Ulmu 14. ožujka 1879. godine. Mlađa sestra Maria rodila se dvije godine kasnije, u studenom 1881. godine.
Navodno je Albert sporo učio govoriti što je u kombinaciji s njegovom sklonošću tihog šaputanja riječi prije nego li je nešto izgovori naglas dovelo do nadimka kojega mu je nadjenula sluškinja - „budalica“.
Roditelji su bili zabrinuti oko Albertove inteligencije zbog sporog učenja govora. Godinu dana nakon njegova rođenja, otac, majka i ujak preselili su se u München gdje su osnovali elektrotehničku tvrtku u kojoj je Einstein stekao većinu svojeg ranog odgoja i obrazovanja.
Srednja škola koju je pohađao na kraju je nazvana na po njemu, Albert Einstein Gimnazija, prije nego li je 2010. godine pripojena drugoj školi.
U ranim tinejdžerskim godinama razvio je strast za glazbom. S pet godina krenuo je na sate violine, ali u glazbi nije uživao sve do svoje 13-e kada je otkrio Mozartovu Sonatu za violinu.
„Mozartova glazba je toliko čista i lijepa kao da je ona kao odraz unutarnje ljepote samoga svemira“, rekao je kasnije Einstein prijatelju.
Prvi znanstveni rad napisao je još kao tinejdžer. Plan je bio da Einstein preuzme obiteljski posao, no kad je on propao, 1894. godine, obitelj je preselila u sjevernu Italiju. Upravo tamo je i napisao ono što se danas naziva prvim znanstvenim radom u kojemu je istraživao prirodu etera i hipotetske posljedice kako svjetlost putuje kroz prostor, što je kasnije sam opovrgnuo.
Prije svoje smrti, Einstein je objavio ukupno preko 300 znanstvenih radova.
Fakultet, roditeljstvo i financije
U 21-oj godini Albert je stekao diplomu učitelja fizike. Diplomirao je na Zürich Polytechnicu u Švicarskoj 1900. godine. Premda je pokazao iznimne vještine u znanju iz fizike, matematika mu nije išla toliko dobro.
„To mi nije bilo jasno kao studentu jer je dublje poznavanje osnovnih načela fizike povezano s najzahtjevnijih matematičkim metodama“, priznao je kao stariji i mudriji Einstein.
Nakon očeve smrti, 1902. godine, odlučio je napustiti majku i sestru što je bilo izuzetno teško jer je bio nezaposlen. Uz to, obitelj je bila značajno zadužena zbog Albertova ujaka. To financijsko natezanje u velikoj mjeri je utjecalo na obiteljski posao, što je u konačnici kod Einsteina utjecalo na to da preferira socijalizam nad kapitalizmom. U kasnijim godinama, Einstein je predvidio jednu vladu koja vlada svijetom.
Već s 23 godine Einstein je dobio prvo izvanbračno dijete, a iste godine mu je i umro otac. Dijete je dobio s Milevom Marić koju je upoznao studirajući na švicarskom sveučilištu Zürich Polytechnic. Marićeva je pohađala isti studij kao i Einstein, ali nikad nije diplomirala. Njih su se dvoje vjenčali 1903. godine, ali se vrlo malo zna o njihovom prvom djetetu, kćeri za koju povjesničari smatraju da je usvojena ili umrla od šarlaha.
Par je 1904. godine dobio i prvog od dvojice sinova te su ga nazvali Hans Albert Einstein.
Unatoč svojoj brilijantnosti, Einstein nije mogao nakon diplome naći posao u akademskoj zajednici, što ga je sprječavalo u početnim naporima da nastavi dalje do titule doktora znanosti, za koju je smatrao da bi mu pomogla u potrazi za poslom.
Umjesto toga, na kraju je prihvatio činovnički poziciju u Državnom uredu za intelektualno vlasništvo u patentnom uredu u Bernu u Njemačkoj, 1903. dodine. To je bilo svega dvije godine prije nego je predstavio svoju posebnu teoriju relativnosti.
Početak znanstvenog rada
Nakon dvije godine činovništva, Albert Einstein je objavio četiri znanstvena rada i to vrlo brzo u prestižnom magazinu Annals of Physics.
Ovo su neka od objašnjenja, koja je sam pisao, a uzeta su iz pisma upućenima prijatelju u svezi nekih njegovih radova: „Prvi se bavi zračenjem i energijom svojstava svjetlosti, vrlo je revolucionarno“. (Tu opisuje svoj fotoelektrični efekt čime je postavio potpuno nove temelje na znanstvenom polju kvantne mehanike).
„Drugi rad je odrađivanje prave veličine atoma“. (Njegov drugi i treći rad utemeljenje je Brownovog gibanja koje pomaže u dokazivanju postojanja atoma).
„Četvrti rad je za sada grubi nacrt ... i bavi se teorijom vremena i prostora“. (Tu opisuje svoju posebnu teoriju relativnosti).
Svoju najpoznatiju i najveću jednadžbu razvijao je do 1905. godine, nakon čega je prozvan „čudom godine“. Prije kraja te godine objavio je i peti znanstveni rad koji je uključivao dodatke njegovoj ranijoj posebnoj teoriji relativnosti.
Dodaci su identificirali novi odnos između energije i mase, što je u konačnici iznjedrilo i najpoznatiju jednadžbu na svijetu E=mc2.
Četiri godine kasnije, 1909. Einsteinu se ponudila prva stalna akademska pozicija, koju je u početku odbio zbog plaće koja je bila niža nego u patentnom uredu. Prihvatio je stoga privremeno znanstveno novačenje na Sveučilištu u Bernu 1908. godine.
Međutim, nakon dva semestra, otkazao je predavanja jer je imao samo jednog studenta. Ali sljedeće godine pristao na prvi stalni akademski posao kao sveučilišni profesor na Sveučilištu u Zürichu. S tim da je ponudu prihvatio tek kada je sveučilište podiglo plaću.
„Dakle, sada sam službeni član ceha kurvi“, napisao je Einstein obaviještavajući kolegu.
Godinu dana poslije toga, 1910. Marićeva i Einstein dobili su i drugog sina, Eduarda Einsteina. Njihova veza, unatoč Einsteinovoj brzorastućoj slavi, nije bila idilična.
Dvije godine kasnije, Einstein je započeo aferu sa svojom rođakinjom i prijateljicom iz djetinjstva Elsom Lowenthal, koja će kasnije postati njegovom drugom suprugom.
Usred globalnog rata i obiteljskih razmirica, Einstein je postigao nešto nevjerojatno, on je na početku Prvog svjetskog rata uspio razviti najveći doprinos znanosti 20. stoljeća: svoju opću teoriju relativnosti koju je predstavio 1915. godine.
Ova nova teorija, omogućila je širu primjenu njegove posebne teorije relativnosti uvodeći koncept intuitivnog brojača vremena i mjesta gdje nisu odvojeni entiteti već samo jedan element koji je nazvao prostornim vremenom.
No, postojao je problem jer je morao dokazati da mu teorija funkcionira.
Dokazivanje teorije
Einstein je pokušavao smisliti način kako bi dokazao svoju opću teoriju relativnosti kroz eksperimente i promatranja. Tako je 1917. godine Frank Watson Dyson osmislio način: mjerenjem prividnog položaja zvijezda u blizini sunca.
No, to se moglo učiniti jedino tijekom rijetkog događaja potpune pomrčina Sunca kada sunčevu svjetlost ometa Mjesec. Bez toga nema svjetlosti obližnjih zvijezda koje je nemoguće promatrati.
Sve do 1919. godine Einsteinova opća teorija relativnosti zbog toga se nije mogla testirati. No, kada je došlo do pomrčine, to nije učinio Einstein, nego Arthur Eddington dokazujući kako je Einstein bio u pravo i stvarajući tako od njega instant zvijezdu.
Iako je njegova obitelj bila svjesna slave, nisu znali zbog čega je to postao. Kasnije u životu, Einstenov drugi sin Eduard jednom ga je pitao zašto je toliko slavan, a Einstein mu je odgovorio: „Kada slijepa buba pretražuje na površini iskrivljene grane, ne primjećuje da joj je staza zaista iskrivljena. Imao sam dovoljno sreće primjetiti što buba nije“.
Iste godine kada je postao najslavniji znanstvenik na svijetu, on i njegova prva supruga su se razveli.
Do tada je već Einstein bio prilično siguran da će osvojiti Nobelovu nagradu za fiziku te je uvjerio Marićevu da potpiše papire za razvod, tvrdeći da će joj dati sav novac od Nobelove nagrade koju osvoji. Tada se za osvajanje nagrade dobivalo 37 puta više novca nego što je ona zaradila u godini dana, pa je prihvatila ponudu.
Manje od četiri mjeseca poslije, Einstein je oženio Elsu, ženu s kojom je prije toga bio sedam godina u ljubavnoj vezi i koja je imala dvije kćeri sa svojim prethodnim suprugom. Iako je Einstein bio zadovoljan i njihovim izvanbračnim odnosom, ali Elsa ga je natjerala na taj korak jer je osjećala da joj je ugrožena reputacija.
Unatoč Einsteinovim aferama s drugim ženama tijekom njihova braka, Elsa je ostala s njim sve do svoje smrti 1936. godine.
Napokon Nobelova nagrada
Einstein je prvi puta nominiran za Nobelovu nagradu 1910. godine, ali ju je dobio tek 11 godina kasnije za fiziku, točnije „zbog zasluga u teorijskoj fizici, a posebice za otkriće Zakona o fotoelektričnom efektu“ koji je promijenio razumijevanje fizičara o ponašanju svjetlosti i, u konačnici, prirodi Svemira.
Einstein nije osvojio nagradu za svoju teoriju relativnosti, što je uobičajena zabluda. No, sav zarađeni novac dao je Marićevoj i njihovoj dvojici sinova.
Tada su svi htjeli saznati više o geniju koji je osvojio najprestižniju svjetsku znanstvenu nagradu. Nakon toga Einstein je 1921. Godine prvi puta posjetio SAD i New York, a potom nastavio putovati dalje i držati predavanja o svojoj teoriji širom svijeta, uključujući Palestinu, Japan, Francusku i dalje. Gdje god je stigao, nastala je gužva.
Dok je bio u Japanu, Einstein je predstavljen caru i carici u carskoj palači. Tada više nije bio obični službenik patentnog ureda, nego najpoznatiji svjetski znanstvenik čije je ime postalo sinonimom za genija.
Nedugo nakon osvajanja Nobelove nagrade, Einstein je započeo istraživati ujedinjenu teoriju polja, kojom se bavio sedam godina. I ovoga puta, kada je bio spreman predstaviti teoriju svijetu, sve su oči bile uprte u njega.
Ubrzo nakon objave njegove ujedinjene teorije 1929. godine, Einstein je želio pobjeći od očiju javnosti za svoj 50-i rođendan te je otišao na izolirano mjesto u sjevernoistočnoj Njemačkoj.
Kao rođendanski poklon te godine, grad Berlin Einsteinu je ponudio pravo da živi u kući u blizini jezera kraj glavnog grada. Iako nikada nije naučio plivati, Einstein je rado prihvatio poklon, ali u kući se nije dugo zadržao.
Kada je Adolf Hitler došao na vlast, Einstein se 1939. godine preselio u SAD. Nova njemačka vlada je u travnju 1933. godine usvojila zakon koji je sprječavao Židove da zadrže bilo kakve državne pozicije, uključujući i one akademske. Tako je idućih nekoliko mjeseci Einstein bio nezaposlen.
Odlazak u SAD i spašavanje Židova
Na kraju je emigrirao u listopadu u SAD gdje je prihvatio mjesto na Sveučilištu Princeton i napisao pismo državama u kojemu ih moli da zaposle nezaposlene njemačko-židovske znanstvenike. To njegovo pismo spasilo je preko 1000 pojedinaca.
Dvije godine od dolaska u SAD zatražio je američko državljanstvo, koje je na kraju i dobio 1940. godine.
S obzirom da je bio žrtvom antisemitizma, Einstein se otvoreno počeo zalagati za građanska prava. Otvoreno se sprijateljio s afroameričkim glumcem Paulom Robesonom i opernom zvijezdom Mariam Anderson, a u javnosti je poticao Nacionalni savez za poticanje obojanih ljudi (NAACP)
Tu se javio još jedan problem kojega je Einstein postao svijestan tijekom kasnih 30-ih godina: nuklearna fuzija. Mjesec dana prije Drugog svjetskog rata, 2. kolovoza 1939. godine, Einstein je napisao pismo predsjedniku SAD-a, Franklinu D. Rooseveltu, koji je potjerao SAD u utrku za nuklearnim naoružanjem protiv nacista.
Roosevelta je upozorio da masivna nuklearna lančana reakcija uključujući uran može dovesti do izgradnje „iznimno snažne bombe novoga tipa – atomske bombe“.
Dvije godine kasnije, nakon više Einstenovih pisama, SAD je kreirala „Manhattan Projekt“, američki plan za izgradnju najrazornijeg oružja toga vremena. A iako je njegovo pismo iniciralo „Projekt Manhattan“,Einstein je rat smatrao jednim oblikom „bolesti“ i bio je u potpunosti protiv upotrebe atomskog oružja.
Kroz svoje 40-e pa sve do smrti, 1955. godine, Einstein je govorio protiv rasizma i upotrebe nuklearnog oružja, ali je imao i svoje hobije.
Nakon što je 1950. godine prihvatio doživotno članstvo u Montreal Pipe Smokers Clubu, Einstein je rekao da vjeruje „da pušenje lule pridonosi nečemu mirnom i objektivnom sudu svih ljudskih poslova“. Na koncu je odustao od pušenja na zahtjev svojega liječnika.
„Nije htio odustati od lule i prilično često ju je stavljao praznu u usta i samo je žvakao“, rekao je Roger Sherman, suradnik kustosa u kolekciji moderne fizike u Smithsonianu.
Vječno pod paskom obožavatelja
Unatoč svojim nekonvencionalnim pogledima, Einstein je uvijek imao svoje obožavatelje, a neki od njih su bili vrlo moćni. Tako mu je 1952. godine, nakon smrti prvog izraelskog predsjednika Chaeima Weizmanna ponuđeno njegovo mjesto, ali je Einstein uljudno odbio.
Einstein je dobio aneurzimu abdominalne aorte 17. travnja 1955., te je odveden u Sveučilišni medicinski centar u Princeton u New Jerseyju. Odbio je liječenje govoreći: „Neukusno je umjetno produžiti život. Učinio sam svoje, vrijeme je da odem. Učinit ću to elegantno“. Idućeg jutra, u svojoj 76-oj godini, Einstein je umro u snu.
No, svijet nije bio zadovoljan, a prema Brianu Burrelu, autoru „Razglednica iz Muzeja mozga“: „Einstein nije htio da mu proučavaju mozak“.
„Einstein je ostavio detaljne upute u svezi svojih ostataka: kremirati ih i tajno rasprišiti pepeo kako bi se obeshrabrili idolopoklonici“, napisao je Burrell.
Međutim, Thomas Harvey, liječnik koji je radio u bolnici u kojoj je preminuo, uzeo je Einsteinov mozak bez dozvole i podijelio ga na 240 dijelova radi daljnjeg proučavanja jedinstvenog znanstvenog mozga.
Einstenov mozak trenutno se nalazi u Sveučilišno medicinskom centru Princeton, piše Business Insider.
