Znanost
2539 prikaza

Dijabetes: Najmlađi pacijent u Hrvatskoj ima dva mjeseca!

Beba s dijabetesom
1/2
Getty images
Dr. Dario Rafaelić o djeci kao najvećim žrtvama načina života roditelja koji se drastično promijenio

Na globalnoj razini, pa i u Hrvatskoj, bilježi se sve veći broj djece sa šećernom bolešću, i to posebno među djecom do pet godina, a najmlađi pacijent u KBC-u Zagreb ima samo sedam mjeseci, upozorili su nedavno stručnjaci na okruglom stolu povodom Dana šećerne bolesti.

Što je uzrok takvim trendovima, koji su rizici ranog obolijevanja od dijabetesa, te kako možemo raditi na tome da se pobol barem među djecom smanji, pitamo endokrinologa i dijabetologa doc. dr. Darija Rahelića, pročelnika Zavoda za endokrinologiju, dijabetes i kliničku farmakologiju KB-a Dubrava.

Riječ je o globalnom trendu koji se bilježi kod dijabetesa tipa 1, ali i kod dijabetesa tipa 2 i zapravo je teško reći koji su uzroci tome. Naime, postoje određene razlike među europskim zemljama, zbog kojih te trendove nije lako objasniti. Na primjer, u skandinavskim zemljama iz godine u godinu značajno raste broj djece oboljele od dijabetesa tipa 1, dok se najmanji broj djece sa šećernom bolešću tipa 1 u Europi bilježi u Makedoniji. To je jako teško objašnjivo. U Hrvatskoj je broj oboljele djece u porastu tipu 1 i u tipu 2. Spomenuli ste primjer djeteta kojem je dijabetes dijagnosticiran sa samo sedam mjeseci, no ima i mlađih. Naime, u KBC-u Split dijagnosticirali su dijabetes djetetu koje je imalo samo dva mjeseca, pa stručnjaci KBC-a Split već imaju iskustvo s primjenom inzulinske pumpe u tako malog djeteta. Po tome su napravili svojevrsnu revoluciju na svjetskoj razini.

Dario Rafaelić | Author: Davor Puklavec/PIXSELL Davor Puklavec/PIXSELL

Što bi mogao biti uzrok takvih trendova?

To je teško reći jer još zapravo nismo do kraja razjasnili zbog čega i kako bolest tipa 1 nastaje. Ako govorimo o tipu 1 šećerne bolesti, to je autoimuna bolest koja nastaje razaranjem beta stanica gušterače koje luče inzulin, i vrlo je teško reći zašto se ta autoimuna bolest javlja u sve ranijoj dobi. No ne bih rekao da nam je tip 1 najveći problem, mislim da je tip 2 zapravo veći problem kod djece. Naime, nekada davno smatrali smo da je tip 1 šećerne bolesti isključivo rezerviran za djecu ili adolescente, a tip 2 za odrasle, odnosno za ljude koji u poznijim godinama obole od šećerne bolesti. Danas se to bitno promijenilo pa imamo sve više djece koja obolijevaju od šećerne bolesti tipa 2, kao i sve više odraslih koji u nekim ozbiljnijim godinama obole od šećerne bolesti tipa 1. O tome smo razgovarali još prije pet-šest godina, kad sam rekao da će se klasifikacija šećerne bolesti kakvu smo poznavali promijeniti kroz desetak godina, a to se dogodilo za samo pet godina. Danas već imamo slučajeve šećerne bolesti koji se preklapaju, za koje ne znamo jesu li tip 1 ili tip 2. Ta klasifikacija na tip 1, tip 2, gestacijski dijabetes i ostale tipove za nekoliko će godina vjerojatno potpuno nestati. Unutar onoga što sad nazivamo tip 1, a pogotovo tip 2, već danas prepoznajemo jako puno različitih podtipova.

Koji bi bili glavni uzroci porasta broja djece oboljele od dijabetesa tipa 2? Kolika je tu uloga gestacijskog, odnosno trudničkog dijabetesa, a koliko na razvoj bolesti utječu nezdrave životne navike...?

Postoji vrlo velik problem povezan s gestacijskim dijabetesom, ne samo kod nas nego i u svijetu. To je podcijenjen problem. Jer kad imate trudnicu s gestacijskim dijabetesom, ona je tijekom trudnoće pod prilično dobrom kontrolom niza stručnjaka. O njoj se brinu ginekolog, endokrinolog, liječnik opće prakse... i ona je pod stalnom kontrolom. Nakon što ta žena rodi, najčešće više nema dijabetes, ali je pod izrazito velikim rizikom da ga tijekom nekoliko godina, pa i desetljeće ili dva kasnije, razvije. No ne postoji praksa praćenja tih žena i one nakon porođaja najčešće prestaju biti pacijentice koje se brinu o šećeru u krvi. Uvjetno rečeno, postaju zdrave, a ako ih se ne prati i povremeno ne upozori na rizik od razvoja dijabetesa, nerijetko će godinama imati šećernu bolest a da za to zapravo ni ne znaju. Javljaju se liječniku tek kad se već razviju komplikacije i problemi uzrokovani šećernom bolešću. Što se tiče djece, danas znamo da određenu ulogu može imati i genetska predispozicija da dijete razvije šećernu bolest, ali nezdravi način života, što podrazumijeva manjak kretanja, te preuhranjenost, odnosno pretilost, značajno povećavaju taj rizik. Danas je, među ostalim, poznato da će 30 posto djece predškolske dobi biti pretilo i u odrasloj dobi, dok je taj udio kod djece u školskoj dobi čak 50 posto. Pretilost je jedan od glavnih uzroka dijabetesa tipa 2 i ključno je da već u ranoj, predškolskoj dobi, prepoznamo pretilu djecu i učinimo sve što je moguće da ta djeca više ne budu pretila u školskoj dobi, što u konačnici smanjuje rizik od pretilosti u odrasloj dobi.

Kad govorimo o nezdravom načinu života, što to podrazumijeva?

Premalo tjelesne aktivnosti i kretanja te nezdravu prehranu, prije svega. Znamo da djeca u predškolskoj dobi imaju osiguran topli obrok, no ako nemaju i jedan plaćeni topli obrok i u školi, ta djeca nerijetko nemaju ni jedan topli obrok tijekom dana. Ako roditelji rade do kasno, čak i ako se trude osigurati djetetu topli obrok, često je to tek oko 19 ili 20 sati, dakle jako kasno. Nekad su ljudi ipak s posla dolazili ranije, žene bi dovršile objed koji su nerijetko pripremile rano ujutro prije posla, i oko 16 sati je bio serviran obiteljski ručak. Na tom obiteljskom ručku svaki dan bi trebalo inzistirati, nije dovoljno da se okupljamo oko stola samo subotom i nedjeljom, ili samo nedjeljom, ako roditelji i subotom rade. Kao društvo bismo trebali poraditi na tome jer je štetno za cijelu obitelj. To je jedan od razloga zbog kojih je Međunarodna dijabetička federacija ovu i sljedeću godinu posvetila dijabetesu i obitelji.

Mjerenja šećera u krvi | Author: Marko Jurinec (PIXSELL) Marko Jurinec (PIXSELL)

Taj topli obrok je samo dio onoga što podrazumijevamo pod zdravom prehranom. Koliko je važno da odrasli osvijeste važnost doručka ili toga da bi trebali ponijeti na posao zdravi ručak i voće za međuobrok, a pogotovo koliko je važno prenijeti djeci naviku da u školu ponesu jabuku ili bananu i jogurt, i pojedu umjesto peciva ili hamburgera koje će kupiti usput?

Međunarodna dijabetička federacije prije dvije godine je kao glavnu temu promovirala upravo ideju da zdravlje počinje s doručkom, kroz akcije pod zajedničkim nazivom 'Dijabetes – zdrava prehrana započinje doručkom'. Doručak je jedna od ključnih stvari u kvalitetnoj prehrani, a djeca ga danas često preskaču jer misle da nije važan. Često to vide i od roditelja, ako roditelj nema naviku doručkovati, onda je ni dijete najčešće neće steći. Također, ako roditelju veći dio obroka ne čini povrće, teško će djetetu prenijeti to da bi polovinu tanjura trebalo činiti povrće. Slično je i s tjelovježbom. Roditelji tu imaju presudnu odgovornost jer su uzor djeci i vrlo je važno da toga budemo svjesni. Poželjno je da učimo djecu kako hamburgeri i slična brza hrana, kao i slatkiši i grickalice te zaslađeni kupovni sokovi nisu dobri za njihovo zdravlje, ali i da se sami toga klonimo kako bismo pokazali primjerom. Naravno, ne možemo reći da će jedan hamburger, neka grickalica ili pecivo za kojim ponekad posegnemo odmah dovesti do preuhranjenosti, pretilosti ili dijabetesa, no ako brzu hranu počnemo shvaćati kao nešto što je prihvatljivo kao dio svakodnevnog ritma, onda su šanse za to vrlo velike. Često me ljudi znaju pitati smije li osoba s dijabetesom pojesti kolač. Naravno da smije. Nije stvar u tome da baš nikad nećemo pojesti kolač ako imamo dijabetes, ili da baš nikad ne smijemo pojesti kolač ako želimo izbjeći dijabetes. No kad osoba koja ima dijabetes pojede kolač, ako se bude kretala i dobro prilagodila terapiju tabletama ili inzulinom, može uspješno regulirati šećer u krvi. Tako je i sa zdravima: Ako ponekad pojedemo hamburger ili pecivo, to nije veliki problem ako smo tjelesno aktivni i inače jedemo zdravo. No to ne smije postati svakodnevna navika.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • Avatar una1
    una1 19:38 29.Studeni 2018.

    Beba nije ni počela živjeti, ovo nije normalno.Vražja genetika.