Znanost
2644 prikaza

Dijabetes: Najmlađi pacijent u Hrvatskoj ima dva mjeseca!

Nastavak sa stranice: 1

Često govorite o tome da je važno biti aktivan, što to znači? Je li odraslima dovoljno onih 'famoznih' pola sata dnevno da smanje rizik od dijabetesa i koliko je kretanja potrebno djeci? Klinci danas i po nekoliko sati sjede ispred TV-a ili računala...

U pravu ste. Kad govorimo o općenitim preporukama, 30 minuta na dan je minimum, s tim da to mogu biti različite aktivnosti: od brzog hodanja, trčanja, klizanja, rolanja, nogometa... Dakle, svima je, bez obzira na dob, preporučeni minimum 30 minuta aktivnosti na dan. Što se tiče djece, vremena su se jako promijenila. Nekad su svi jedva čekali da poslije škole izjure u park i natjeravaju loptu, igraju graničara ili lovice i slično. Nije bilo toliko kompjutora, programa na TV-u ili mobitela, koji su danas možda i najozbiljniji problem, jer se na njima igraju igre, djeca se dopisuju, druže na društvenim mrežama i satima sjede s mobitelom u ruci. Danas se djeca sve manje međusobno druže, umjesto toga se dopisuju. Nitko više ne trči za loptom... dijete uglavnom sjedi. Slijedom toga se smanjuje potrošnja energije, a kalorijska vrijednost obroka nije prilagođena tome, pa raste rizik od pretilosti, a time i od raznih vrsta bolesti. Prepoznavši taj problem, Ministarstvo znanosti i obrazovanja povećalo je broj sati tjelesno-zdravstvene kulture u školama, no to nije dovoljno i svakako je važno poticati djecu da se više kreću. Nažalost, roditelji često nemaju puno mogućnosti za to jer mnoge izvanškolske aktivnosti se plaćaju te zahtijevaju puno vremena za organizaciju odvođenja djeteta na neku aktivnost, pa bismo kao društvo trebali malo usmjeriti pažnju i na roditelje. Ako rade do 17 ili 18 sati, ako rade vikendom, ako moraju nositi posao kući, sve to ostavlja posljedice na zdravlje naše djece i na budućnost društva.

Dario Rafaelić | Author: Davor Puklavec/PIXSELL Davor Puklavec/PIXSELL

Kad sve to ovako posložimo, dijabetes je logična posljedica vremena u kojem živimo: zahtijeva zdrave navike i zdrav život, a to je nemoguće organizirati. No prije 30-ak godina nije se toliko govorilo o dijabetesu, a i onda je bilo pretile djece i djece koja se ne hrane zdravo... Nije li, ipak, riječ o tome da danas malo pretjerujemo u tome koliko pažnje pridajemo toj bolesti?

Naravno, ima preuhranjene ili pretile djece, kao i preuhranjenih i pretilih odraslih osoba koje nemaju dijabetes, nemaju povišen tlak niti povišenu razinu masnoće u krvi. I obrnuto. Imamo i ljudi koji su mršaviji, ili su samo preuhranjeni, a ne pretili, a da imaju ozbiljne komplikacije šećerne bolesti. Ne možemo reći da debljina sigurno podrazumijeva dijabetes. No debljina je definitivno jedan od značajnih rizičnih čimbenika. I najčešće je samo pitanje toga koliko godina imate višak kilograma. Naime, ako je dijete pretilo u predškolskoj, pa kasnije i u školskoj dobi, velike su šanse da će jednog dana to biti pretila žena u trudnoći, što povećava rizik od gestacijskog dijabetesa. Teže će skinuti višak kilograma nakon trudnoće, što s godinama vodi povećanom riziku od dijabetesa tipa 2. Ili, pretili mladić će, uz povišeni rizik od dijabetesa tipa 2, imati i povećani rizik od problema na kardiovaskularnom sustavu, često i povišeni tlak i masnoće, što su komplikacije koje često idu uz dijabetes. Dakle, nije samo stvar u višku kilograma, nego u tome koliko dugo ga nosite. Naravno, nije lako stati kilogramima na kraj, pogotovo u nekim ozbiljnijim godinama, kad to zahtijeva velike promjene u navikama jer je usporen bazalni metabolizam. Na primjer, kad žena uđe u menopauzu, njen bazalni metabolizam se usporava za 30 posto. Dakle, trebala bi unositi oko 30 posto manje energije, a ako treba smršaviti i 50 do 60 posto, što je, zapravo, nemoguće. Zbog toga je važno povećati svijest o tome da pretilost nije dobra te da ljudi to što ranije shvate, jer će kasnije morati puno manje jesti i puno više vježbati da bi došli do rezultata, što je s godinama puno teže. Na kraju, upravo u dječjoj i mladenačkoj dobi se stječu navike i ako ih dijete rano usvoji, veće su šanse da će ih primjenjivati u odrasloj dobi.

Dijabetes s godinama nosi određene komplikacije, kako to izgleda kad se dijagnosticira kod djeteta mlađeg od 5 ili onog s 15 godina – koliko je teško uspostaviti dobru kontrolu bolesti i smanjiti taj rizik?

Danas znamo da je upravo u toj pedijatrijskoj dobi vrlo teško postići dobru kontrolu šećerne bolesti. Prije svega, u tom periodu događa se niz hormonalnih promjena i to je često stresno razdoblje za dijete, pri čemu dijagnoza šećerne bolesti nosi dodatni stres. Zbog toga u pedijatrijskoj populaciji i nemamo iste ciljeve u kontroli bolesti kao i kod odraslih osoba. No, važno je imati na umu da se nakon 10, 15 ili 20 godina dijabetesa mogu početi razvijati komplikacije, pa zaista nije svejedno ako dijete oboli u dobi od tri godine. Nakon što navrši 25 godina, to je još uvijek jako mlada osoba, koja, ako šećerna bolest i ostali čimbenici rizika ako ih ima nisu bili dobro regulirani, već može imati vrlo ozbiljne komplikacije dijabetesa. Srećom, šećerna bolest tipa 2 se ipak još uvijek ne javlja jako često u tako ranoj dobi, no kako se pomalo pomiče ta granica i kod tipa 1 i kod tipa 2, to je dobra regulacija bolesti važnija. Sama dijagnoza šećerne bolesti sama po sebi je veliki stres za djecu, ali i cijelu obitelj, i zahtijeva prilagodbu cijele obitelji, od promjene navika vezano uz prehranu, kretanje, do svladavanja straha od hipoglikemija tijekom noći, ili kad je dijete negdje samo, bez roditeljskog nadzora. Srećom, danas su nam dostupne moderne tehnologije i aparati koji upozoravaju osobu sa šećernom bolešću na mogućnost hipoglikemije, te omogućavaju da roditelji mogu pratiti vrijednost šećera u krvi putem odgovarajuće aplikacije preko kompjutera i kad nisu s djetetom, pa ga mogu nazvati i upozoriti na moguću hipoglikemiju, ili mogu nazvati učitelja, odnosno osobu koja je s djetetom. Moderna tehnologija značajno olakšava praćenje bolesti, pogotovo kad su u pitanju djeca.

Mjerenje inzulina u krvi | Author: Thinkstock Thinkstock

Koliko se s ozbiljnim promjenama životnih navika kod dijabetesa tipa 2 može usporiti razvoj bolesti te odgoditi posljedice?

Poseban je problem to što roditelji djece s dijagnozom šećerne bolesti svoje dijete često ne vide kao pretilo, nego se drže onoga da je 'malo popunjeno' ili da je slatko, jer je bucmasto, pa misle da i ne treba inzistirati na skidanju suvišnih kilograma. No, ako dijete ima šećernu bolest tipa 2, jako je važno liječiti je jednako intenzivno kao i kod odraslih, što podrazumijeva i prilagodbu tjelesne mase, jer se time smanjuje i rizik od brojnih posljedica, od visokog tlaka, preko povišenih masnoća, pa do kardiovaskularnih problema. Naime, dijete koje je u 15. godini dobilo dijabetes tipa 2, s 50 godina već može imati brojne komplikacije. A ako ne smršavi do 20., teško je da će smršaviti do 30., a pogotovo onda da će smršaviti do 50. godine ili kasnije. Svakako treba reagirati, a ako roditelji to ne prepoznaju kao značajan problem, trebala bi reagirati i škola, pa i socijalna služba, posebno liječnik školske ili obiteljske medicine. Roditelje i djecu treba poučiti o važnosti prilagodbe životnih navika i pomoći im da dođu do rješenja za dijete.

  • Stranica 2/2
  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Avatar una1
    una1 19:38 29.Studeni 2018.

    Beba nije ni počela živjeti, ovo nije normalno.Vražja genetika.