Najdublje u djetinjstvo sjećaju se Maori, samo dvije i pol godine. Mnogi se na Zapadu se sjećaju ničega sve do osme godine
Sigmund Freud je tu pojavu prije stoljeća i kusur nazivao "dječjom amnezijom", nastojeći objasniti fenomen po kojem se odrasli u pravilu ne sjećaju ničega prije treće godine života, ponekad čak sve do polaska u školu. Kako je, dakle, takvo što moguće da se ne sjećamo ničega iz prvih godina života, iako je nedavno Peter Hepper sa Sveučilišta Belfast nedvojbeno dokazao da memoriju počinjemo vježbati još prije rođenja, u maternici? Odnosno, ukoliko već i imamo memoriju u najranijem djetinjstvu, gdje su ta sjećanja sakrivena u odrasloj dobi, zašto i postoji li način da ih izvučemo na površinu?
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
