Znanstveni časopis Geophysical Research Letters objavio je rezultate istraživanja prema kojima i čestice peluda mogu izrazito ubrzati nastanak kišnih kapi u oblacima. Posljedice toga su mnogostruke, a jedna od najizraženih je ta da potvrđuje istinitost onoga što se do sada često smatralo mitom, da ukoliko imamo izrazito rascvjetali travanj, da potom slijedi kišoviti svibanj. No, to nije sve.
Odavno je znanstveno utvrđeno da je stvaranje kišnih kapi znantno ubrzava veća količina mikroskopskih čestica oko kojih se kapi mogu kondenzirati i rasti. Do sada se smatralo da su dovoljno sitne za to čestice raznih plinova, prašina, bakterije, spore gljiva. Za zrnca peluda smatralo se da su prevelika i preteška da bi mogla odigrati takvu ulogu.
Prije nekog vremena je, međutim, stručnjakinja za atmosferu Allison Steiner sa Sveučilišta u Michiganu na svom balkonu, koji je tog dana bio izrazito zaprašen s peludi, stala razmišljati postoji li možda način kojim bi i pelud mogao biti dovoljno sitan za kondenzaciju kišnih kapi. Stala je istraživati i utvrdila da se čestice peludi, nakon što se navlaže, u nekoliko sekundi raspadaju na tako sitne čestice da i one oko sebe počinju stvarati kišne kapi.
Svoje pretpostavke iskušala je na peludi mnoštva sjevernoameričkih vrsta stabala i potvrdila svoje sumnje. "Pelud se pokazuje kao još jedan biološki način na koji se stvaraju oblaci, što može utjecati i na klimu", napisala je u rezultatima istraživanja. Drugim riječima, biljke i na ovaj način mogu utjecati na Zemljinu klimu.
Prije 18 godina časopis Nature objavio je rezultate jedne slične studije koja je potvrdila jednu drugu pojavu, koju se do tada smatralo mitom, kao činjenicu. Ispalo je da je vječno nezadovoljstvo modernog čovjeka sumnjivo kišnim vikendom itekako utemeljeno. Ispostavilo se da tijekom tjedna veliki gradovi ispuštaju toliku količini prašine, ispušnih plinova i kojekakvih drugih čestica, sad se pokazuje i peluda iz parkova, da to kulminira baš početkom vikenda.
Istraživački tim tada je čak povezao sve veće zagađenje na istočnoj obali SAD-a sa sve slabijim uraganima, ukoliko su uragani ta područja pogađali u dane vikenda. Vikend kiše su, naime, prije nego što bi uragani udarali, smanjivale potencijalnu količinu oborina prije nego što bi uragani udarali, a to se naposljetku primijetilo i u statističkim podacima od 1945. do 1996.
