Znanost
531 prikaza

Hrvatska "Teorija velikog praska"

Trpimir Ivšić
1/6
Marko Prpić (PIXSELL)
Goran razvija formule i crta stripove, Oliver dizajnira mikročipove i igra u squash reprezentaciji, Trpimir proučava tekuće kristale i virtuoz je na violini...

Ponedjeljak. Prvi radni dan u tjednu jednako “pogađa” sve radnike, i to ne samo one u svijetu nego i u Hrvatskoj. Jutro tog dana dočekuje se s podočnjacima i ranom jutarnjom kavom. Dva dana vikenda brzo prolaze i nimalo ne praštaju. Kako su ga proveli oni koji razmišljaju o našoj budućnosti, odlučili smo doznati na brdu ponad glavnog grada. Na njemu je smješten Institut Ruđer Bošković. Hladno zagrebačko jutro i kaos u prometu ne ostavlja nikog ravnodušnim. Ipak, znanstvenici dolaze na posao vedra duha. I odmah su priznali da su za to krivi njihovi hobiji.

"Joj, nemam reket uz sebe. Igrao sam sqash jučer sa sinom pa sam ih ostavio doma", ispričao se doktor znanosti Oliver Vugrek na putu do svog laboratorija.

Taj sport ga je zainteresirao dok je još studirao u Njemačkoj. Nastavio ga je igrati i na poslijedoktoratu u Australiji, a kad se zaposlio u Hrvatskoj, natjecao se i u squash reprezentaciji.

"To je sport koji izuzetno iscrpljuje. Pomaže mi da mi se razbistre misli", kazao je Vugrek dok nam je pokazivao svoj laboratorij.

Trenutačno radi na dizajniranju mikročipova - testova za dijagnosticiranje različitih bolesti kao što su one metabolizma. Skupe aparate za izradu takvih mikročipova s kolegama je uspio kupiti uz pomoć novca fondova Europske unije. A sa smiješkom nam je pokazao jedan od njih vrijedan oko 100.000 eura. 

"Ovog smo kupili na eBayu za jedan posto njegove cijene. Zatvarao se jedan laboratorij i aparat je kao nov ", kazao je veseli znanstvenik. Želja njega i njegovih kolega je smanjiti mukotrpno čekanje rezultata testova na bolesti kako bi se ljudi počeli prije liječiti.

"Jednog će se dana ovakvi mikročipovi koristiti za dijagnostiku, a da vide kako ste, bit će potrebna samo jedna kap vaše krvi", kaže Vugrek.

Napominje kako je do tog dalek i iscrpljujući put, ali Ruđer će svakako imati utjecaja na to. No imaju li muški ikakve šanse kraj ljepšeg spola doživjeti duboku starost također istražuje doktorica biologije Sandra Sobočanec. Na zavodu za molekularnu medicinu za dug život žena i otpornost na bolesti zahvaljuje hormonu estrogenu.

"Na tom istraživanju radim već tri godine. Do tad smo proučavali oksidativni stres, odnosno koliko toksičnost kisika utječe na organizam", kaže Sobočanec.

Dodaje da na dulji život žena utječe više stvari i da se s tim problemom suočavaju mnogi laboratoriji, ali njoj u istraživanju pomaže glazba.

"Završila sam muzičku školu i svirala sam klavir. Prebacila sam se ubrzo na gitaru, jer mi se sviđala, a i lakše ju je nositi", kaže znanstvenica. 

Tako je prije šest godina sudjelovala u stvaranju benda koji se danas zove U pol’ 9 kod Sabe.

"Znanost i glazba mogu apsolutno dobro funkcionirati, samo se osoba mora organizirati", dodaje znanstvenica na što njezine kolege kimaju glavom.

Naime, ona je s kolegama zasvirala i na jednom koncertu za sve Ruđerove zaposlenike. Kad “pretjera” s poslom, odušak uvijek nalazi u trčanju Maksimirom. Prvotni odušak pretvorila je u drugi hobi pa je krenula i na neka natjecanja. Da nije jedina sportskog duha, potvrdio nam je malo poslije primjer fizičara Zorana Ereša. Njegovi kolege su nam prije susreta šapnuli da jako dobro pleše, pa čak i poučava druge. On je na to odmahnuo rukom i sa smiješkom rekao: “Nema do skakanja padobranom“. Iako mu prvi put nije bilo svejedno, osjećaj zadovoljstva i adrenalin nagnali su ga da se nastavi time baviti. Osim života na rubu, na Ruđeru, u svom reaktoru, stvara materijal na rubu - grafen.

"Taj materijal može biti širok koliko želite, ali debeo je samo jedan atom", govori nam dok nam pokazuje jedan takav na komadu bakra.

Da bi ga vidjeli morate pogledati ispod dobrog mikroskopa, a u budućnosti će bio sastavni dio svih računala.

"Grafen je stotinjak puta brži od silicija na kojem sad rade čipove za računala", kaže Ereš. 

Iako u Hrvatskoj nemamo tehnologiju za izradu takvih čipova, njegovo stvaranje i eksperimentiranje dio su napretka sveukupnog čovječanstva.

Osim njega, na tehnologiji koju danas koristimo i budemo koristili radi i kemičar Trpimir Ivšić. Proučava tekuće kristale koji se koriste u izradi ekrana smartphoneova i televizora. Sa svojim kolegama pojasnio je svojstva novootkrivenih faza tekućih kristala.

"U budućnosti, nakon brojnih istraživanja, industriji bi mogli koristiti kao senzori za svijanje, na, primjerice, mostovima. Nagađa se da bi njima, iako sam ja još skeptičan, mogli napraviti nevidljivi plašt", pojašnjava Ivšić.

Napominje da smo od tog još daleko, a od tekućih kristala daleka violina njemu pomaže kao ispušni ventil. Svira je od svojih mladih dana te ju je svirao i u amaterskom orkestru Hrvatskog glazbenog zavoda i u folklornom ansamblu.

"Glazba mi služi za opuštanje. Tek kad se opustim, do izričaja dolazi novi kreativni potencijal", rekao nam je Ivšić.

Takav potencijal uvelike koristi i njegov kolega s Instituta, Goran Duplančić Dupli. Radi kao teorijski fizičar, a dok ne razvija formule kredom po ploči, olovkom si skicira radnju novih stripova. Njegova ljubav prema takvom izričaju seže još do mature, kad je u dvojbi između PMF-a i Likovne akademije ipak izabrao ovo prvo.

"Od PMF-a je lakše zaraditi za kruh. Isprva se stripom nisam ni bavio, no kako sam kao student stalno nešto crtkao, na internetu sam počeo nešto i objavljivati", kazao je Duplančić.

To mu je bila odskočna daska jer su ljudi pozitivno ocijenili njegov umjetnički duh. Većinu inspiracije pronalazi u vlastitu životu, pa je tomu i prilagodio i svoj lik. Najviše pozornosti kod ljudi je izazvao njegov strip gdje je opisao iskustva iz JNA “Na mestu, Vojna”.

"U nas crtači stripova uglavnom crtaju za inozemstvo. Imao sam priliku crtati za talent-skauta za američki Marvel. Nacrtao sam pet probnih tabli za njih, no molio sam se da me ipak ne odaberu jer već imam posao", kaže Duplančić.

Osim doprinosa istraživanju elementarnih čestica, fizičar danas crta vestern strip Zlato. Njime želi odati počast, stogodišnjici od izdavanja prvog stripa oca naše grane te umjetnosti, Andriji Mauroviću. Što rade drugi znanstvenici da bi se opustili i učinili svijet boljim, nije lako doznati. Na tom zagrebačkom “brdu budućnosti” stvara njih više od 800, ali ako ih barem pola toliko uživa u svijetu ideja i stvaranja, bit će im sigurno lako preživjeti ostatak tjedna. Opet do subote i nedjelje.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.