Znanstvenici i filozofi uvijek su se pitali upravlja li um tijelom kao robotom ili je svijest samo produkt organizma. No što ako razlika između osjeta i ideja, u glavi, uopće ne postoji? Odgovor na to pokušava dati hrvatski neuroznanstvenik Danko Nikolić koji trenutačno radi na njemačkom Institutu Max Planck. Tradicionalni model mentalnog funkcioniranja kaže da osjetila pokreću dijelove mozga koji se onda prevode u pojmove npr. gledamo drvo i potom si objasnimo pojam. Unatoč tome postoje ljudi kojima osjetila bude drukčije misli pa tako mogu okusiti zvuk ili čuti boje. Dosad su istraživači mislili da to ima veze s tim kako su dijelovi mozga povezani, i to su nazvali sinestezija- ujedinjenje osjetila.
Sinesteti tako oblik slova S mogu prepoznati kao S ili broj 5, no svaki prepoznaju u različitoj boji. Iako se to pojavlje samo u manje ljudi, ideastezija se, prema Nikoliću, pojavljuje u svih. Zbog tog crvenu boju prepoznajemo kao nešto toplo, a plavu kao hladno. To znači da se naše prepoznavanje boja oblika i zvukova ne spremaju u mozak zasebno nego je organizirano u mrežu asocijacija. To omogućuje da razumijemo metafore iako nemaju logičkog smisla. Zbog ideastezije nam se smisleno podudaraju boje i oblici na slikama. Umjesto da, prema starom shvaćanju, najprije vidimo, a zatim tek zaključujemo o čemu je riječ, teorija ideastezije govori da se ti procesi odvijaju istodobno. Zbog toga svijet gledamo kao smislenu cjelinu, a ne kao dijelove u jednoj velikoj masi.
