Najmanje 60 požara trenutno divlja po Europi, kako navodi Copernicus Earth program za promatranje, a najgore pogođena područja nisu na Mediteranu, nego na Arktiku. Izrazito natprosječno toplo i sušno ljeto unutar polarnog kruga dovelo je dotle da gori po sjeveru Sibiru, Aljasci i Grenlandu.
O kakvoj je prirodnoj katastrofi riječ govori i to da je NASA objavila satelitske snimke koje prikazuju vrtlog oblaka iznad sjevera Rusije. Samo što ovaj put nije riječ o normalnim oblacima u atmosferi, nego o oblacima dima iz požara koji se protežu kilometrima kroz divljinu.
Užasni požari i prošle su godine izbijali po Arktiku. Švedska je bila prisiljena, iako je riječ o izrazito razvijenoj i opremljenoj zemlji, zatražiti pomoć u gašenju. Nekoliko požara u švedskim šumama, samo nekoliko kilometara južnije od sjeverne polarnice, okružilo je artiljerijski poligon kod Älvdalena i zaprijetilo je eksplozijama.
Norveška je odmah poslala šest vatrogasnih helikoptera, a Italija dva kanadera koji odjednom mogu izbaciti šest tona vode. Sa sjevera Švedske vlasti su tada evakuirale stanovnike četiri naselja... Ove godine je situacija s požarima unutar polarnog kruga još i gora, čak i puno gora.
Od početka srpnja po Arktiku je izbilo više od 100 požara i u nekima od njih po Aljaski i Sibiru uništene su površine jednake onoj koju bi pokrilo 100.000 nogometnih terena. Najgori do sada bio je onaj koji je poharao površinu 300.000 nogometnih terena, što je zapravo nešto više od 2000 kilometara četvornih uništene prirode.
Svjetska meteorološka organizacija objavila je da su temperature kroz cijeli lipanj u Sibiru bile čak 10°C više od dugogodišnjih prosjeka. Od ove godine niti znanstvena zajednica niti svjetska politika više nemaju nikakvih ograda priznati da su ovakve stvari direktna posljedica klimatskih promjena prouzročenih čovjekovim zagađivanjem atmosfere s CO2.
A kad smo kod toga, WMO objavila je i to da je samo u lipnju u tim požari po Arktiku u atmosferu otišlo čak 55 megatona ugljičnog dioksida, što je isto onoliko koliko jedna visokoindustrijalizirana zemlja poput Švedske ispusti tijekom cijele godine. Sve to ima još i gore posljedice po daljnje klimatske promjene.
Još prije sedam godina znanstvenici su ustanovili da su požari po Arktiku, a oni su tada bili neusporedivo slabiji nego sada, doveli do toga da se led na Grenlandu počne još brže otapati, zapravo te godine rekordno. Stvar je bila u tome da su vjetrovi čestice oslobođene u požaru nanijeli po tamošnjim ledenjacima i učinili ih za ljudskom oku možda čak i neprimjetnu nijansu tamnijima.
Već i to bilo je dovoljno da se tog ljeta smanji odbijanje sunčevih zraka od leda na Grenlandu za 7 posto, što je potom dovelo do otapanja po cijeloj površini zaleđenog otoka, umjesto, kako se očekivalo s trećine površine uz morske obale. A to onda dovodi do daljnjih teških poremećaja klime diljem planeta i rasta razine mora.
Grenland je posljednjih godina postao izvor najvećeg otapanja i porasta razine mora. Prije godinu i pol Express je prenio otkriće instituta BAS o tome koliko je doista leda na Grenlandu i kako bi taj otok izgledao kad bi se sav led otopio.
"Najveće iznenađenje je to što je ispalo da na Grenlandu ima više leda nego što se mislilo, da je kanjon na nekim mjestima dublji nego što su to pokazivale dosadašnje karte, te da bi otapanje svog leda na Grenlandu podiglo razinu mora diljem svijeta za 7,42 metara, nešto više nego što se smatralo do sada", objavio je BAS-ov kartograf dr. Peter Fretwell na stranicama svog instituta.
Više možete pročitati u članku "Ovako Grenland izgleda ispod tri kilometra leda".
