LUCA (Last Universal Common Ancestor tj. posljednji univerzalni zajednički predak) živio je prije četiri milijarde godina, a znanstveni tim iz Düsseldorfa otkrio je kako je i gdje taj organizam živio. U sedmeročlanom timu je i Hrvatica, moleukarna biologinja Natalia Mrnjavac (25) iz Rijeke. "Svi naši nalazi upućuju da je LUCA živio u okolišu najsličnijem dubokim geotermalnim izvorima. Bio je anaeroban i autotrofan, ovisio je o plinovima i živio je od plinova u dubokim morskim hidrotermalnim izvorima. To je važno otkriće jer postoje dvije znanstvene hipoteze o tom pretku: prva je da je nastao u malenim, plitkim lokvama na kontinentu, a druga da je nastao u vulkanskim otvorima na dnu oceana
Naše istraživanje približilo ga je drugoj hipotezi i time promijenilo znanstveni uvid u to razdoblje", objasnila nam je Mrnjavac. Od studenog prošle godine radi u Institutu za molekuralnu biologiju u Düsseldorfu gdje je kao članica tima radila na dešifriranju genetske slike LUCA-e. Naime, živi svijet dijeli se u tri domene: bakterije, arheje i eukariote. Eukarioti kojima pripada i čovjek, nastali su kasnije. Bakterije i arheje dijele zajedničkog pretka, pa sukladno tome, LUCA je zajednički predak svih živih organizama.
"Na internetu postoje baze podataka sa sekvencama tj. slijedovima DNK raznih organizama. DNK se mijenja kroz vrijeme, ali uspoređujući slijedove, vidimo sličnosti i različitosti koje su dijelili preci. Uspoređivanjem tih podataka došli smo do zajedničkog pretka. Koristili smo dvije tisuće sekvenciranih genoma bakterija i arheja, pregledali više od šest milijuna gena te za sve njih napravili silogenetska stabla koja pokazuju svojstvene odnose tih gena. Imamo moćna računala pa smo to mogli izvesti. Na kraju smo došli do 355 gena odnosno proteina za koje je vjerojatno da su bili u zajedničkom pretku, a temeljem toga možemo znati u kakvim je uvjetima i na koji način živio", pojasnila je Mrnjavac. Njihov rad objavljen je u svim relevantnim znanstvenim časopisima i doživjeli su svjetsku slavu, no posao nije gotov.
"Iako bih se jako željela vratiti u Hrvatsku, to za sada nije opcija. Na doktorskom sam studiju biologije ovdje, tako da imam još puno toga za naučiti. Sad ću se početi baviti posljednjim pretkom eukariota, odnosno pitanjem kako se snabdijevao kofaktorima i aminokiselinama. U vremenu sam otišla par milijuna godina dalje, ali posao je isti", kazala nam je ova perspektivna znanstvenica koja unatoč svemu budućnost vidi u Hrvatskoj. "Područje rane evolucije oduvijek me zanimalo i u njega sam se zaljubila tijekom studija. Kad je svjetski znanstvenik i moj današnji šef William Martin sa sveučilišta Heinrich Heine došao u Zagreb na jedno predavanje, ostala sam nakon toga s brojnim pitanjima koja sam mu postavila. Puno toga me zanimalo, a on je spremno odgavarao.
Upamtio me je, i kad sam diplomirala, nazvala sam ga s pitanjem ima li u njegovom Institutu mjesta za mene. I eto me tu", rekla nam je i dodala da Institut ima na raspolaganju grant od 2,5 milijuna eura za istraživanja, a svi zaposlenici u takvoj motivirajućoj atmosferi u kojoj novac nije problem, mogu provoditi istraživanja kakva god požele. "U Hrvatskoj znam da to ne bih mogla, ne zbog ljudi, nego zbog sustava. U Hrvatskoj žive brojni sposobni i pametni znanstvenici, ali financiranje i organizacija sustava ne omogućuju im napredak. U znanost se ne regrutiraju ljudi po izvrsnosti, nego zato što se netko našao u pravo vrijeme na pravom mjestu, pa sposobni izvise. Nadam se da će se to promijeniti", zaključila je.
